Željkin uradak

Povezani članci

• Goran Simić: Iza zatvorenih prozora
• Kome ostaviti grad?
• Da li se zatvara aluminijska „Pandorina„ kutija?
• Novi balet u Narodnom pozorištu Sarajevo – “Alisa u zemlji čuda”
• Milan Račić: Čudna jada od Mostara grada
• Demonstranti izlaze na ulice širom BiH, prvi građanski plenum u Sarajevu

foto-s-pasalic_f 

Ovim bi SNSD bio potučen i u Srpskoj jer bi mogao ostati bez partnerića potrebnih da formira vlast. Pitanje je, dakle, nisu li Radmanović i Radojičić ovim potezom, osim što su ukopali Cvijanovićevu i šefa joj, učinili veliku uslugu reformskim snagama u RS?

Piše: Amila Kahrović-Posavljak

Godinama se u BiH ispotiha govori o političkim trgovinama.  Neke od njih su građani i primijetili, ali su ostajale skrivene pod velom nacionalnih interesa i umotane u ruho diplomatskog uglađenog rječnika. No, onda se sve promijenilo.

Poslije izbora u oktobru SDA i DF su sa Savezom za promjene odlučile da formiraju jednu koaliciju na državnom nivou. Ideja je dobra, ali se zapelo u realizaciji. Kao i obično, Dragan Čović i Milorad Dodik, magični duo bh. dezintegracije je odlučio da stvara probleme. Prvo je počeo Dragan Čović koji je u maniru tobožnje naivčine i poštenjačine rekao kako je čvrsta ruka koju je pružio Miloradu Dodiku važnija čak i od ugovora ovjerenih kod notara. No, čvrsta ruka je nakon Čovićeve posjete Zagrebu naglo olabavila pa je Čović prihvatio koaliciju sa SDA na Federalnom nivou. I još uz to rekao kako nema razloga da on bude “dobar” s Dodikom a ne bude s Borenovićem, recimo. Hrvatska zabrinutost zbog ruskog utjecaja u BiH čiji je odani PR bio Milorad Dodik je, očito, upalila.

SNSD se našao u mat poziciji: mogu ostati van vlasti ili ući u nju i odustati od svog anti-bosanskog principa koji je bio jedino što su Dodik i kompanija mogli ponuditi osiromašenom življu u RS-u. U svojoj bahatoj samouvjerenosti, Glavni Baja se dosjetio da ima keca u rukavu – Narodnu skupštinu RS. No, onda je shvatio da ni tu baš nema keca u rukavu već da će ga morati izmisliti. Ukoliko bi dobio većinu za formiranje entitetske vlsti, Mile Referendum bi bio u poziciji da ponovo radi ono što najbolje zna – ucjenjuje. Stoga se dosjetio da radi ono drugo što najbolje zna – kupuje. I poslao je Željku Premijerku – koja se u prethodnom sazivu Vlade krila iza mačizma svog Velikog Dragog Vođe u širenju najcrnijeg šovinizma, nacionalizma i separatizma – u šoping. Njene izjave o RS kao državi u nastajanju koja je ujedno i zrela država bi mogle ući u anale političke obezglavljenosti.

U javnost je procurio snimak na kom se Željka Cvijanović hvali kako će kupiti (kvalitetno, je li) dvojicu iz Napredne stranke RS. U priču su umješana i dva papka koje su kupili neki drugi. Tako su momci iz Napredne stranke postali ovogodišnji modni hit u Srpskoj – must have svake koalicije.

Iz ovoga se daju pročitati dvije stvari. Prva je dakako da je kupovina koalicionih partnera najunosniji postizborni posao i da je to zapravo ustaljena politička praksa oko koje se premijeri i ini drugi političari dogovaraju telefonom nonšalantno kao da dogovaraju odlazak na piće u bircuz unutar zgrade vlade. Građani za to ne saznaju dok se ne javi potreba da se neko diskreditira, pa se snimak nonšalantne kupovine pusti u javnost. Ne treba zaboraviti da je bivanje na vlasti direktan put do resursa, a resursi do para. Ovo zna čak i Dragan Čović kojemu je Hrvatska morala povući rukav i objasniti kako ruska premoć na Balkanu nije nikako dobra za Hrvate.

Druga stvar koja se da pročitati iz Željkinog šopinga je da u redovima SNSD vlada strahovita panika. Ovome u prilog govore i kuloarske tvrdnje kako su Željkin uradak ciljano sarajevskim medijima dale njezine stranačke kolege Igor Radojičić i Nebojša Radmanović. Navodno je cilj ovoga bio diskreditirati Željku u javnosti i time otvoriti vrata za to da premijersko mjesto i funkcija mandatara pripadnu nekome iz Radojičić-Radmanovićeve struje SNSD-a. Nije zgorega napomenuti ni to da je Cvijanovićeva kao odani saveznik Glavnog Baje ujedno i njegov favorit za premijersko mjesto. A ovo dalje svjedoči kako je moć Milorada Dodika uzdrmana i u samoj stranci. A da su Radmanović i Radojičić postigli ono što su htjeli svjedoči i činjenica da je Adem Šukalo iz Napredne stranke Republike Srpske alias Stranke papaka izjavio kako iz njegove stranke nisu spremni na saradnju s akterima afere “kupovina zastupnika”.

Ovim bi SNSD bio potučen i u Srpskoj jer bi mogao ostati bez partnerića potrebnih da formira vlast. Pitanje je, dakle, nisu li Radmanović i Radojičić ovim potezom, osim što su ukopali Cvijanovićevu i šefa joj, učinili veliku uslugu reformskim snagama u RS? Gotovo je nemoguće da su dva najmoćnija čovjeka SNSD-a (poslije Željke i šefa joj) iz čiste gluposti onemogućili svojoj stranci da formira vlast. Stoga se nameće pitanje je li na putu neki novi prebjeg stranačkog karaktera nakon izbora (čemu su građani BiH mogli svjedočiti nakon svakog izbornog ciklusa)? Ili je u pitanju osiguravanje pozicija za ovaj dvojac, sada kada je Dodikov SNSD izgubio svaki kompas? Drugim riječima, je li na pomolu neka nova politička trgovina, koja se od Cvijanovićeve razlikuje samo po tome što je trgovina mjestima osim zastupnicima?

Brod SNSD tone, definitivno. Milorad Dodik koji Vojislava Šešelja smatra većim herojem od bivšeg mu Aleksandra Vučića bi uskoro mogao biti u jednoj situaciji koja je u najmanju ruku bolesna.  Šešelj bi mogao predstavljati veću opasnost za regionalnu političku scenu nego svrgnuti Dodik i njegov SNSD. Da li će se lukaviji dio ove stranke spasiti politčkim trgovanjem ostaje da se vidi po formiranju vlasti. Osim ako nas duo Radmanović-Radojičić u međuvremenu ne iznenade nekim svojim audio uratkom.