Za čije babino zdravlje se Hrvatska zamjera Rusiji

Izdvajamo

• Upravo su se Rusi od početka režirane tzv. afere Skripal pozivali na međunarodno pravo i uljuđeno diplomatsko ponašanje, tražili od Britanaca da ih uključe u istragu i obraćali se UN-ovu Vijeću sigurnosti, a zauzvrat Zapad nalazi novi masovan kemijski napad na civilno stanovništvo u Siriji, u pobunjeničkom dijelu predgrađa Damaska. Za to je, tvrde zapadni diplomati, a prenose mediji, kriv „životinja Bashar al-Assad“ iza kojeg su Iran i Turska, a iza svih njih - opet Rusija i Putin. Kemijski danse macabre se vrtoglavo vrti, Trump realizira osvetničke „protunapade“ po sirijskim ciljevima. S obzirom na britansku sklonost izmišljanju globalnih ugroza od kemijskog oružja - svi se još sjećaju što su britanski premijer Tony Blair i američki predsjednik George W. Bush mlađi učinili suverenoj državi Iraku početkom 2000-ih godina i legitimnom šefu države Saddamu Husseinu - nije isključeno da se britansko-američki kompleks vraća u još gorem obliku: Rusi su krivi, oni su ti koji prizivaju kemijski Sudnji dan i prijete posljednjim ratom u povijesti čovječanstva, koji neće preživjeti ni štakori. Brexitovski neuspješna, a valjda prirodno drčna Theresa May - valjda na osnovi predrasuda o sovjetskom Istoku i protuputinovskih animoziteta - poseže za istim blairovskim „adutom“. Petnaestak godina kasnije, neargumentirano prijeti May, sada su Rusi i Vladimir Vladimirovič Putin „globalna prijetnja zapadnim zemljama“. Razglasila je urbi et orbi da je tzv. afera Skripal „dokaz“ tome da Rusi najvjerojatnije imaju najopasniji na svijetu nervni bojni agens za masovno uništenje.

Povezani članci

• Higijeničar sa Pantovčaka
• PALMINA ČUVA HRVATSKU
• Asim Mujkić: Bakir Izetbegović i SDA moraju otići!
• VIKTOR IVANČIĆ: MIRIS KRVI
• Uskoro 5. KaP-Korčula after Party
• Tko je Giorgia Meloni, buduća talijanska premijerka kojoj mnogi čestitaju na pobjedi, ali i prijete smrću?

„Ako se prema nekome postavljate kao prema protivniku, on će se uskoro tako početi i ponašati“, kazala je predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović u Sofiji za službenog posjeta Bugarskoj, ne poimajući koliko se ta tvrdnja zapravo odnosi na njezino i vanjskopolitičko ponašanje premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića. Na američki mig i pod budnim okom britanskog veleposlanika u RH Andrewa Dalgleisha, njih su troje upisali svoju zemlju među negativce režirane trovačke tzv. afere Skripal, najvjerojatnije odvratili Vladimira Putina od najavljenog službenog posjeta RH te bitno otežali ostvarenje nacionalnih interesa u slučaju Agrokora, zagađenja iz rafinerije u Bosanskom Brodu, položaja Hrvata u BiH, itsl. 

Marijan Vogrinec 

Uza sve nevolje što su se na Bijednu Našu sručile ovih dana, uglavnom krivnjom trenutne ali i bivših vlada – od Agrokora i rasipanja „nepostojećih“ milijardi kuna na rashodovane izraelske borbene zrakoplove američke proizvodnje do teških obračuna ultrakonzervativno-vjerskih katoličkih udruga i Crkve sa sekularnom državom u kojima vlada Andreja Plenkovića diše na škrge – Hrvatskoj najmanje treba novo zaoštravanje nakon jedva malo odleđenih političkih i ekonomskih odnosa s Ruskom Federacijom i novim/starim predsjednikom Vladimirom Putinom. Neodgovornim „solidariziranjem“ (sic) Banskih dvora i Pantovčaka s Velikom Britanijom i SAD-om u režiranoj trovačkoj tzv. aferi Skripal, Bijedna je Naša, što bi mudar puk rekao – dala dreku pljusku. Bez ikakvog je razloga i iole pristojnijeg diplomatskog obrazloženja trećeg tajnika Veleposlanstva Ruske Federacije u RH proglasila personom non grata.

Zauzvrat, službena je Moskva postupila recipročno, objavila da joj je žao zbog ničim izazvanog „neprijateljskog hrvatskog poteza“ koji će biti sankcioniran ne samo ruskim ekonmskim mjerama nego i najvjerojatnijom odgodom već dogovorenog Putinovog posjeta Hrvatskoj. Na poziv predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović za službenog posjeta Ruskoj Federaciji, gdje ju je Vladimir Vladimirovič ugostio osobito srdačno u Sočiju i Moskvi. Protjerivanjem ruskog diplomata, jer to traže London, Washington i Bruxelles, pa istodobno slanje novog vojnog kontingenta u Poljsku radi „obrane EU-a i Zapada od ruske agresije“ (sic), Bijedna se Naša kompromitirala pred Rusima kao prevrtljiv, nesamostalan i neodgovoran politički i ekonomski partner. Tek će se osjetiti sva težina posljedica toga što su na iznenadnom sastanku u Banskim dvorima odlučili premijer Andrej Plenković, predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović i predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, pod budnim okom britanskog veleposlanika u RH Andrewa Dalgleisha.

„Ako se prema nekome postavljate kao prema protivniku, on će se uskoro tako početi i ponašati“, kazala je predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović u Sofiji za službenog posjeta Bugarskoj, ne poimajući uopće koliko se ta tvrdnja zapravo odnosi na njezino i vanjskopolitičko ponašanje dvojice rečenih državnih dužnosnika iz njezine stranke. Proruski domaćin, predsjednik Rumen Radev složio s tim da je „politika dijaloga jedini put za odnose između Ruske Federacije i zapadnih država te normalizaciju na osnovi međunarodnog prava i međusobnog poštovanja“. Jest da nije ni mjesto, ni vrijeme, ni sugovornik niti je baš ona pozvana docirati o tome što je/nije „jedini put za odnose između Ruske Federacije i zapadnih država“, larpurlartizmu se rutinske diplomatske općenitosti hrvatske gošće zapravo nema što prigovoriti.

Međunarodno odgovorna zemlja

Ali kad takav diskurs padne na um jednoj medijski determiniranoj gaf-predsjednici Grabar-Kitarović, koja je netom proglasila personom non grata ruskog diplomata u RH, ni krivog niti dužnog državi domaćinu, njezine riječi vonjaju po licemjerju. Iz više razloga je postupila brzopleto, karakteristično precijenivši i vlastitu i beznačajnost RH u međunarodnim odnosima i visokoj politici, gdje dominiraju interesi triju svjetskih velesile – SAD, Ruska Federacija i Kina. Slično je bio neoprezan i brzoplet sam premijer Plenković kad je, ne obazirući se na sporazum iz Minska i ruske interese, prijateljima u Kijevu nudio „hrvatska iskustva u mirnoj reintegraciji Podunavlja“ kao ključ za krizu s Krimom i odmetnutim ukrajinskim pokrajinama. I nepotrebno se išao zamjeriti Moskvi. Sada se na istu koru trule banane poskliznula i Grabar-Kitarović. Ničim izazvana i neupitana zašto se RH „solidarizira“ (sic) s nedokazanim zapadnim optužbama protiv Rusije i Putina u režiranoj na Zapadu trovačkoj tzv. aferi Skripal – dobila je objašnjenje da Bugarska nije i neće protjerati ni jednog ruskog diplomata.

„Bugarska je međunarodno odgovorna zemlja“, znakovito je rekao Radev, „i kao predsjedateljica Europskog vijeća u ovom polugodištu mora provoditi politiku dijaloga i ravnoteže. Bugarska je lojalna članica EU-a i NATO-a, a to su savezi koji se temelje na nekim vrijednostima. Jedna je i transparentnost. Kako bismo poduzeli sljedeće korake, trebamo dobiti jasne i neosporne dokaze.“ Dokaze o tome da je ruska tajna služba po nalogu samog Vladimira Vladimiroviča otrovala 4. ožujka bivšeg ruskog dvostrukog špicla Sergeja Skripala, njegovu kćer Juliju i lokalnog bobbyja u gradiću Salisburyju na britanskom tlu, navodno najsmrtonosnijim na svijetu nervnim agensom za masovno uništenje A-234 (novičok u britanskoj terminologiji) iz ruskog arsenala.

Predsjednici RH i prvoj dvojici s vrha njezine vanjskopolitički nevažne i impotentne države, iritantno podređene Washingtonu i Bruxellesu, takvi dokazi ne trebaju niti im je zapadna „sumnja na Ruse“ dovoljan razlog za diplomatski oprez i – sumnju. Važno je znati što, zapravo, stoji iza britanske „sumnje“ da bi država, kako Rumen Radev promišlja, „poduzela sljedeće korake“. Hrvatskim državnicima je dovoljna militantna netransparentnost zemlje koja demonstrativno napušta Uniju i „partnersko“ tapšanje iz Washingtona. Tko šiša Ruse, jelte. Slovenija se također nije dala gurnuti na razinu neargumentiranog „solidariziranja“ (sic) s „većinom zapadnih zemalja“ u masovnoj proizvodnji ruskih persona non grata. Američki veleposlanik u Sloveniji Brent Hartley arogantno je u ljubljanskom tjedniku Reporteru prekorio vlasti u Deželi: „Slovenija se mora opredijeliti između zapadnih vrijednosti i ruskog modela“. Mora? Malo sutra. Trenutni hrvatski državni vrh nema tih problema sa Zapadom, jer mu je pokoran i na svakovrsnoj usluzi, čim pucne prstima, ali je zato navalio na slabašnu grbaču RH cijelog Ruskog medvjeda. Neoprezno, nepotrebno i neodgovorno, a moglo bi se kazati i – nemoralno.

Neoprezno, zato što su bilateralni odnosi RH i Rusije nakon desetljeća leda napokon krenuli uzlaznom linijom, predsjednica Grabar-Kitarović je posjetom Rusiji „okrenula novu stranicu“, prva je čestitala Putinu na novom predsjedničkom mandatu i službeno ga pozvala u posjet RH, što je lijepo primljeno i prihvaćeno. Nepotrebno, zato što je Bijednoj Našoj potrebno, blago rečeno, rusko razumijevanje u rješavanju Agrokorovih 1,3 milijarde eura duga ruskim državnim kreditorima VTB-u i Sberbanku, najvećim vjerovnicima, plinofikaciji ruske rafinerije u Bosanskom Brodu koja desetljećima truje žitelje Slavonskog Broda i okolice, normaliziranju stanja u BiH radi poboljšanja položaja Hrvata, itsl. Neodgovorno, zato jer se bez Rusije ne može riješiti europski energetski deficit u kojem RH ima znatan udjel. Nemoralno pak, zato što je Rusija jedina pomagala Hrvatskoj u Domovinskom ratu. U najtežim trenucima, kada joj je Zapad kočio osamostaljivanje, izolirao je i stavio pod embargo na uvoz oružja, Rusi su omogućili preko Mađarske isporuke oružja i vojne opreme iz bivšeg DDR-a, u čemu je logistički posredovala i tajkunska obitelj Gucić.

Rusi u to olovno doba, za razliku od današnjih zapadnih „partnera“ iz „obitelji kojoj Hrvatska oduvijek pripada“ i SAD-a (npr. nečasna uloga bivšeg američkog državnog tajnika Lawrencea Sidneyja Eagelburgera), nisu prekinuli započete poslove u RH, recimo u brodogradilištima. Omogućili su RH stanovite prihode u teškim i neizvjesnim okolnostima. Rusija je uz SAD, jedan od najvažnijih međunarodnih jamaca i mira i kakve-takve stabilnosti na zapadnom Balkanu, Daytonskog i inih sporazuma o okončanju rata u RH i BiH, itsl. Bez Ruske Federacije nema govora o konstruktivnom rješavanju tzv. hrvatskog pitanja u BiH, pa je i zbog tih i niza drugih razloga šašavo neprijateljski se ponašati prema Ruskoj Federaciji i Vladimiru Putinu. Samo zato, jer se to sviđa Amerima i njihovim imperijalnim saveznicima.

Interesi vlastite zemlje i naroda uvijek moraju imati prioritet, pa sviđalo se to nekom iz „obitelji“ ili ne. Kao što je nedjeljnom izbornom pobjedniku Viktoru Orbanu važnija Mađarska i od Bruxellesa i od Washingtona, pa i korektan odnos s Moskvom, od besmislica tipa tzv. afere Skripal, u kojoj, realno, nikom od tužitelja i osumnjičenika uopće nije stalo do izvjesnog ruskog dvostrukog špicla. Taj je dvostruki ruski špicl uhićen u Rusiji i odležao u tamošnjem zatvoru grijehe protiv vlastite domovine, a kćerka mu Julija također je ruska državljanka, nema veze sa špijunažom i ima posao u svojoj zemlji. Da su toliko smetali Putinu – prostoseljačka je logika – imao je milijun  prilika i metoda likvidirati ih u Rusiji, a ne slati specijalizirane trovače čak u Veliku Britaniju, kamo su legalno otputovali, te ih ubijati navodno najsmrtonosnijim na svijetu kemijskim nervnim otrovom za masovno uništenje, koje nema nitko osim Rusa (sic).

Tko tu koga i zašto?

Nije li blesavo da ta neizbježna kemijska smrt nikom nije ozbiljno naudila, a Britanci su pokrenuli neviđenu, svjetsku dreku koja je rezultirala ne samo protjerivanjem sa Zapada u Rusiju više od sto diplomata, zatvaranjem konzulata, kulturnih centara i inih ustanova te recipročna protjerivanja i zatvaranja, nego i besmislenim jačanjem svih hladnoratovskih neprijateljstava Zapada prema Istoku i obratno za koja se mislilo da su otplahutala u prošlost rušenjem Berlinskog zida, skidanjem tzv. željezne zavjese i raspadom komunističkog srca svijeta, SSSR-a. Nervno „otrovani“ salisburyjski bobby, zdrav-zdravcat skočio je na noge lagane takorekuć istog trena čim su se nad njim ugasili medijski reflektori, za dan-dva, a Julija Skripal za tjedan dana, jer bi valjda bilo prenapadno da je ozdravila kada i policajac koji im je, navodno, prvi priskočio pomoći kad su klonuli na klupi u Salisburyju. Za oca joj Sergeja, one month later, mediji tvrde da se uspješno oporavlja. A nervni A-234 novičok masovno smrtonosan!?

E sad, tko tu koga i zašto? Ima pravo iskusan ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov kad se javno pita kakav je to bojni nervni agens za masovno uništenje kad ne može ubiti ni – troje ljudi? Stručnjacima za kemijsko ratovanje i bojne otrove pak nije ostalo nezapaženo da su troje „otrovanih“, da bi možebitno ostali živi, morali na licu mjesta, odmah istog trena primiti – protuotrov. Ako jesu, otkud Britancima protuotrov i otkud baš u tom času i na tom mjestu? Rusi su naknadno objavili da ne posjeduju taj sporni agens A-234 novičok te da su pod međunarodnim nadzorom odavno uništili svoje kemijsko oružje za masovno uništenje. S novičokom ili sličnim agensima su eksperimentirali mnogi vojni laboratoriji u Europi i svijetu, npr. bivša Čehoslovačka, pa i SAD i Velika Britanija, koja se sada u „sumnjama“ i optužbama upravo pozivala na svoj vojni laboratorij.

No, samo par dana kasnije, direktor britanskog vojnog laboratorija je izjavio medijima da nisu pronašli da su „otrovani“ u Salisburyju tretirani baš A-234 novičokom, da nema dokaza da je agens ruski niti da je umiješana ruska tajna služba. Drčna britanska premijerka Theresa May i njezin ministar vanjskih poslova Boris Johnson – bez ikakvih dokaza – tvrde suprotno i zaoštravaju napade na Rusiju i Putina, traže odmazdu. „Nemojte se igrati vatrom“, opomenuo je ruski diplomat u UN-ovu Vijeću sigurnosti, sazvanom na zahtjev Ruske Federacije u vezi s režiranom tzv. aferom Skripal. Vladimir Vladimirovič je promptno zatražio od Londona da dopusti ruskim forenzičarima sudjelovati u službenoj britanskoj istrazi trovanja u gradiću Salisburyju, ili da pošalje u Moskvu uzorke otrova, ili da omogući ruskim diplomatima kontakt s „otrovanim“ ruskim državljanima, ili… Nije im dopušteno ništa od toga. Zašto?

Ako je sve čisto i tzv. afera Skripal nije nečasna zapadna izmišljotina i režirani atak na Rusiju, ne bi smjelo biti problema kad Moskva nudi suradnju. Hrvatskoj ništa od toga nije ni sumnjivo niti joj pada na um – ako joj Britanci nisu podastrijeli dokaze, a nisu – postupiti kao Bugarska, Slovenija, Mađarska, Grčka, Cipar… Ili barem, kad već ima demografsko-obiteljsko-socijalno-mladenačku izumiteljicu Nadu Murganić („tako je to u braku, kad muž tuče ženu“), tretirati režiranu tzv. aferu Skripal u stilu „tako je to u promiskuitetnom špijunskom braku“. No, ironiju na stranu. Sasvim pedesete se nečasne hladnoratovske igre igraju u kojima, doduše, nema nedužnih, ali itekako ima na razne načine trknutih u glavu. Mediji već tri godine baražno tuku po predsjednici RH – ironično, satirično, humoristički, vicevima svih vrsti, čak i prostački, uvredljivo – jer se ne zna ili ne želi u svijetu ponašati s diplomatskom mjerom, držati do digniteta svoje majušne zemlje koju 98 posto službenika Bijele kuće i još više Amerikanaca ne zna naći na zemljovidu niti su za nju ikad čuli.

Bijednoj Našoj ne ide na čast da su britanski mainstream mediji – npr, BBC, The Guardian…) – ovih dana ocijenili hrvatsku predsjednicu kao ekstremnu desničarku, koja šuruje sa sebi sličnim europskim radikalima i, na strani američkih interesa i Donalda Trumpa, opire se smjeru i taktici što ih diktira Bruxelles. „Dajte se saberite, gospođo“, smisao je ne samo domaćih medijskih kritika već i političke i šire društvene javnosti. No, uzalud. Dokaz je tomu i njezina diplomatska nevjerodostojnost. Ne može se istodobno – na američki zahtjev i britansku političku radost – pisati pakrački dekret trećem tajniku Veleposlanstva Ruske Federacije u Bosanskoj ulici u Zagrebu i pozivati ruskog predsjednika u posjet svojoj zemlji. Pa pametovati proruskom kolegi Radevu u Sofiju o „protivničkom ponašanju“, „politici dijaloga“ između Rusije i Zapada te „normalizaciji na temelju međunarodnog prava“.

Odvraćanje javne pozornosti

Upravo su se Rusi od početka režirane tzv. afere Skripal pozivali na međunarodno pravo i uljuđeno diplomatsko ponašanje, tražili od Britanaca da ih uključe u istragu i obraćali se UN-ovu Vijeću sigurnosti, a zauzvrat Zapad nalazi novi masovan kemijski napad na civilno stanovništvo u Siriji, u pobunjeničkom dijelu predgrađa Damaska. Za to je, tvrde zapadni diplomati, a prenose mediji, kriv „životinja Bashar al-Assad“ iza kojeg su Iran i Turska, a iza svih njih – opet Rusija i Putin. Kemijski danse macabre se vrtoglavo vrti, Trump realizira osvetničke „protunapade“ po sirijskim ciljevima. S obzirom na britansku sklonost izmišljanju globalnih ugroza od kemijskog oružja – svi se još sjećaju što su britanski premijer Tony Blair i američki predsjednik George W. Bush mlađi učinili suverenoj državi Iraku početkom 2000-ih godina i legitimnom šefu države Saddamu Husseinu – nije isključeno da se britansko-američki kompleks vraća u još gorem obliku: Rusi su krivi, oni su ti koji prizivaju kemijski Sudnji dan i prijete posljednjim ratom u povijesti čovječanstva, koji neće preživjeti ni štakori. Brexitovski neuspješna, a valjda prirodno drčna Theresa May – valjda na osnovi predrasuda o sovjetskom Istoku i protuputinovskih animoziteta – poseže za istim blairovskim „adutom“. Petnaestak godina kasnije, neargumentirano prijeti May, sada su Rusi i Vladimir Vladimirovič Putin „globalna prijetnja zapadnim zemljama“. Razglasila je urbi et orbi da je tzv. afera Skripal „dokaz“ tome da Rusi najvjerojatnije imaju najopasniji na svijetu nervni bojni agens za masovno uništenje.

Zašto se Donald Trump iste sekunde uhvatio na taj ljepak, a istodobno, baš kao Kolinda Grabar-Kitarović, usred dramatičnih hladnoratovskih neprijateljstava zove ruskog predsjednika u službeni posjet SAD-u? Režirana tzv. afera Skripal možda mu služi samo za to – i možebitno je uistinu režirana – da odvrati pozornost američke i međunarodne javnosti od američke službene istrage o tome jesu li mu ruski hakeri i Putin pomogli na predsjedničkim izborima pobijediti Hillary Clinton i ući u Bijelu kuću? Najmasovnije u povijesti uzajamno protjerivanje diplomata i zatvaranje diplomatskih punktova u okolnostima kad ekonomske veze ostaju na snazi dođe mu kao uvjerljiv čin koji svjetska javnost i saveznici/partneri, kao, neće prepozanti kao – smokvin list.

Sljedeći tjedni pokazat će kamo vodi sav taj cirkus u kojem, jamačno, miš-država RH ne bi trebala sudjelovati. Detonator je već neko vrijeme uključen na više neuralgičnih točaka globusa – Bliski i Srednji istok, Sirija, Ukrajina, pribaltički pojas… – gdje sada i rastuće svjetske velesile Rusija i Kina traže svoj dio kolača, za koji SAD i saveznici drže da je samo njihov i ne kane ga dijeliti. U lešinarskom čerupanju postjaltanskog svijeta, devastiranog padom Berlinskog zida i komunističkog SSSR-a, veliki i moćni dozirano kontaminiraju globalnu nestabilnost, grubo zanemarujući temeljne postulate međunarodnog prava i odnosa, državne suverenitete i legitimitete, ljudska prava i slobode. Male, miš-države kao Bijedna Naša preživjet će budu li pametno plivale u globalnoj neveri umjesto da se svrstavaju i velikima služe kao topovsko meso.

„Mi smo samostalna, suverena država samo na Olimpijskim igrama, nogometnim, rukometnim, košarkaškim prvenstvima, i Eurosongu“, zaključuje na FB-u izvjesni Dragan Tomin iz Düsseldorfa u Njemačkoj o neslavnoj hrvatskoj participaciji u proturuski na Zapadu režiranoj tzv. aferi Skripal. „Inače smo lutkarsko kazalište s dugim koncima.“ Da samo kazalište…