Viktor Ivančić: NEVJERNIČKA MOLITVA (2)

Izdvajamo

• Razumijem da si zaokupljen važnijim obavezama, Preuzvišeni, no ovo bi Te se, makar na posredan način, ipak trebalo ticati: Imamo li mi koji u Tebe ne vjerujemo pravo na zaštitu od onih koji u Tebe vjeruju? Imamo li pravo sačuvati barem goli život koji nam je, kako tvrde Tvoji zemaljski apostoli, od Boga dan? Zašto bi oni koji u Tebe vjeruju imali slobodu tiranizirati one koji u Tebe ne vjeruju, ako su svi ljudi – prema knjigama koje prenose Tvoje naputke – djeca Božja? Budući da sam predani nevjernik, ne mogu vjerovati da i Ti podupireš takve podjele među ljudskim bićima, preferirajući one koji Ti se ulizuju – vrlo često sa sumnjivim motivima – na račun onih što se nikome, pa ni Tebi, nisu spremni uvlačiti u dupe.

Povezani članci

• Predstavljanje Dosijea „Deportacija izbeglica iz Srebrenice“
• Akademska zajednica na ispitu: Koji univerzitetski profesori u Banjoj Luci su plagirali naučne radove
• Dozvoljeno pušenje
• U BOSNI VLAST
• Predložen pritvor za devet osumnjičenih za ratne zločine u BiH
• Slobodan Dukić: Noć kame i dan tame

Preuzvišeni Gospodine, smiluj nam se!

Nakon više od deset godina po drugi put Ti se obraćam s usrdnom molbom da obratiš pažnju na nas koji u Tebe ne vjerujemo. Skrušeno padam na koljena, sklapam grješne ruke, sagibam se sitan pod nebesima, spreman da svoja čvrsta ateistička uvjerenja upotpunim spoznajom da si nam Ti – čije postojanje dosljedno ne priznajemo – zadnja preostala nada. Koliko god malobrojni i nevažni bili, sažali se nad nama, Milostivi! Sagledaj patnje naše! Ne previdi suze u očima našim! Usliši vapaje poniženih i nemoćnih! Pruži ruku pomoći onima koji su, kao ovce pred klanje, ne samo predodređeni da trpe svakodnevno nasilje, nego i osuđeni na zatiranje!

Razumijem da si zaokupljen važnijim obavezama, Preuzvišeni, no ovo bi Te se, makar na posredan način, ipak trebalo ticati: Imamo li mi koji u Tebe ne vjerujemo pravo na zaštitu od onih koji u Tebe vjeruju? Imamo li pravo sačuvati barem goli život koji nam je, kako tvrde Tvoji zemaljski apostoli, od Boga dan? Zašto bi oni koji u Tebe vjeruju imali slobodu tiranizirati one koji u Tebe ne vjeruju, ako su svi ljudi – prema knjigama koje prenose Tvoje naputke – djeca Božja? Budući da sam predani nevjernik, ne mogu vjerovati da i Ti podupireš takve podjele među ljudskim bićima, preferirajući one koji Ti se ulizuju – vrlo često sa sumnjivim motivima – na račun onih što se nikome, pa ni Tebi, nisu spremni uvlačiti u dupe.

Dan prije nego što će vrhovni poglavar Tvoje crkve, papa Benedikt Šesnaesti, prispjeti u službeni posjet zemlji u kojoj stjecajem okolnosti obitavam, životi nas malobrojnih preostalih ateista pretvoreni su u pravi pakao, mada je i dosad položaj „nekrštenih“ u ovoj katoličkoj košnici bio daleko od ugodnog. Da ne bude zabune, mi smo za pakao spremni – budući da ne vjerujemo u Dragog Boga – ali ne još za zemaljskog života; ne prije nego u smrtnom času stanemo pred Tvoje lice, položimo račune i dostojanstveno saslušamo konačni pravorijek, ili se – što je mnogo vjerojatnije – mirno prepustimo ništavilu s materijalnim dokazom o Tvojem nepostojanju.

U međuvremenu, htjeli bismo samo da nas ostave na miru. Htjeli bismo da nas poštede svog tog religioznog terora, koncelebriranih prisila, nesmiljene križarske invazije i ostave nam mogućnost da ostanemo neuključeni. Htjeli bismo sačuvati tek zadnju stopu privatnosti, onu koja nam osigurava slobodu nesudjelovanja. Htjeli bismo da nas ne tjeraju batinom u Tvoje stado. Smiluj nam se, Gospodine!

O Svevišnji, kad vidim kako se Tvoji zemaljski zastupnici ponašaju, poželim da povjerujem i izmolim stotinjak očenaša i zdravomarija ne bih li te odobrovoljio da iskališ na njima svoj gnjev, ili barem, kao biće od nesumnjivog autoriteta, razjuriš tu golemu vojsku siledžija.

Uoči dolaska tog Benedikta Šesnaestog – koji, uzgred budi rečeno, po svojim intelektualnim vrlinama i duhovnom bogatstvu podsjeća na krepanu mačku – u zemlji gdje obitavam proglašeno je izvanredno stanje: slavi se Tvoje postojanje i posjet Tvog izaslanika uz neviđene policijske mjere, učas je ovo tlo iznova postalo poprištem praktične diktature, u glavnome gradu bit će zabranjen promet, krovovi će biti načičkani kacigama i dugim cijevima, vare se šahte i ispituju sumnjivci, u parkovima se utvrđuju bunkeri, krstare oklopna vozila i zavijaju sirene, zatvaraju se radnje i ugostiteljski objekti, građanima je strogo zabranjeno da izlaze na balkone i otvaraju prozore ako žive u ulicama kroz koje će se provesti krepana mačka, a onima što će prisustvovati centralnom slavlju na Hipodromu (očekuje se da to budu svi!) nije dopušteno nositi kišobrane, iako su, za Vraga, meteorolozi najavili obilne oborine. Vjerojatno znaš da je mladića koji je na facebooku vrijeđao vrhovnika Tvoje crkve privela policija, pretresla mu stan, pa ga čeka suđenje i oštra kazna: nitko ne postavlja pitanje kako je načelo slobode govora tako lako skršeno pred duhom dobre stare inkvizicije… Smiluj nam se, Gospodine!

Izbavi nas rijetke preostale ateiste od života u ilegali, Milostivi, jer se više nemamo kamo skloniti, dok nas mediji škrope svetom vodicom, dok nam uz novine dijele specijalne priloge i plastične krunice, dok nas bombardiraju biskupskim prijetnjama i uskličnicima, dok s televizijskih ekrana tule pjevane mise, dok našu djecu natjeravaju na vjeronauk u vrtićima i školama, a njihove roditelje sile da kleče u stavu mirno. Ne dao nam Bog da javno iskažemo svoju nevjeru, jer ćemo biti proglašeni kužnima, uz sav prateći asortiman zaštitnih mjera, od karantena do kamenovanja. Ostati ateist u ovoj zemlji, a da uz to nisi mazohist, izbor je visokoga rizika, Moj Gospodine, koji ti može lijepo ispreturati život i učiniti ga jedva podnošljivim. A slično je i s onima koji su, za razliku od nas, usvojili Više Biće kao istinu, pa dakle vjeruju, ali u nekoga Drugog (i Drugačijeg) a ne baš u Tebe takvog. Smiluj nam se, Gospodine!

Pogledaj svu tu političku bagažu koja gmiže pred Tvojim namjesnikom. Pogledaj kako se nadmeću u tome tko će mu sočnije cjelivati ruku i oblizati stopala. Pogledaj kako se razvrstavaju na one koji su „pozvani“ i one koji su „nepozvani“ na neku idiotsku audijenciju, kao da je to kriterij koji odjeljuje život od smrti. Pogledaj predsjednicu Vlade kako mladomisnički cvili oblivena suzama, s maramom na glavi, knedlom u grlu i figom u srcu, a zapravo koristi toga Benedikta Šesnaestog kao stranačku ikonu i pretvara pastoralni pohod u najordinarniju partijsku propagandu. Tvoj birokrat, koliko vidim, nema ništa protiv. Zar ti se od toga ne povraća, Preuzvišeni? Posjet vatikanskog dužnosnika oglašen je kao da dolaziš Ti osobno, i svi su – bez izuzetka – dužni ostati zatravljeni, pasti ničice pred tim jadnim faksimilom i ponašati se kao da je riječ o bogojavljanju.

Četrdeset milijuna kuna, Milostivi, četrdeset milijuna kuna spucano je da bi Tvoj visoki činovnik prespavao jednu noć u ovoj zemlji. O Bože! Za taj se novac mogla izgraditi poneka bolnica ili škola, mogle su se opskrbiti karitativne ustanove, moglo se nahraniti tisuće gladnih, moglo se na bilo koji način pomoći ovim osiromašenim ljudima, ali radije je ta suma oteta od poreznih obveznika – uključujući i nas ateiste – da bi ih se privelo disciplini vjere, postrojilo na konjskom trkalištu, ohrabrilo u poslušnosti i zavaralo lažnim milosrđem, a Tvoju crkvu obogatilo grotesknim atributima moći.

Kako si uopće raspoložen prema raskošnim navadama rečene gospode, Gospodine? Otkud masovne parade i scenografije koje podsjećaju na korejske socijalističke sletove i mitinge u Njemačkoj iz tridesetih godina prošloga stoljeća? Ne znam je li Tebi samom potrebno da se kroz takve kolektivističke cirkusarije obznanjuje Tvoja sveprisutnost, prije bih rekao da nije, jer je sigurno da Ti nisi u centru pažnje – spominje Te se tek toliko da bude ispunjena forma i osiguran alibi – dok ulogu Velikoga Vođe velikodušno preuzima Tvoj zemaljski predstavnik.

Taj Benedikt Šesnaesti, uostalom, jedan je obični bezveznjak, politički muljator mračno desnih preferencija, s dozlaboga dosadnom retorikom i karizmom mizerna dometa, sektaški raspoložen prema islamskim vjernicima, k tome još moralno krajnje problematičan, jer se svim silama upinjao štititi pedofile što su se tokom godina namnožili u redovima Tvoje crkve. Imati tako problematične činovnike djeluje prilično neodgovorno s Tvoje strane, pa mi se to ipak čini dokazom više da Te nema i da Te nikada nije bilo.

Još su, međutim, mnogo gori ovdašnji Tvoji poslenici, za koje je čak i Ratzinger nedosegnuti primjer pameti i čestitosti: Katolička crkva u ovoj zemlji uspostavila se kao opskurna šovinistička utvrda, ne nudeći u duhovnom smislu već desetljećima ništa drugo osim nerazblaženog nacionalizma, primitivnog plemenskog jedinstva i sistematske isporuke kletvi prema bezbožnicima i onima koji štuju Druge (i Drugačije). Tvoja će ovdašnja birokracija, Preuzvišeni Gospodine, poduprijeti bilo kakvu izopačenost i moralno posrnuće da bi – suprotno proklamiranom kršćanskom univerzalizmu – vlastitu naciju učinila ekskluzivnom i tako zadržala patronat nad njom. Prije neki dan u uvodniku svoga službenog glasila obznanili su da „Papa dolazi ohrabriti hrvatske branitelje i hrvatski narod“, te „potvrditi njihovo dostojanstvo nakon što su poniženi haškim presudama“, a te „haške presude“ – ako Te trebam podsjetiti – govore o stotinama ubijenih nevinih ljudi.

Zaštiti nas, Milostivi, od njihove bezdušne agresije! Spasi nas od svojih uspaljenih ljubitelja. Učini nešto da se osjećamo mirni i sigurni makar u svojim domovima. Ne dopusti, Gospodine, da Te koriste kao izliku za mentalnu tiraniju. Kao što se mi, malobrojni ateisti, ne miješamo u njihove svete obrede, tako bismo htjeli tek da nas ne uznemiravaju dok radosno trunemo u našoj skepsi, da nam ne nameću svoje običaje i svoga Boga, da nas ne prozivaju i ne ponižavaju, da nas prestanu nasilno regrutirati i uvlačiti u svoje ceremonijalne laži.

Na koljenima Te molim, Preuzvišeni, da prekineš svu tu histeriju. Da uzmeš stvari u svoje ruke, razjuriš raskalašeno društvo – munjama, kišom, kataklizmom, čime god – i konačno kažeš dosta, jer se oni očigledno ne kane zaustaviti, a upravo su Tebe, vjerojatno bez pitanja, istaknuli na svoje zastave. Činjenica da ne postojiš samo je argument više da prijeteći podigneš kažiprst i vikneš: „Ne u moje ime!“