Terorizam: najoštrije saučestvujemo

Izdvajamo

• Sve dok Istok i Zapad upiru prstom jedni u druge, umjesto da se pogledaju u ogledalo, terorizam će cvjetati. I borba protiv njega će se svoditi na saopštenja koja negdje u nekoj kancelariji sastavlja portparol za odnose s javnošću ili na pompezno live bombardiranje civilnih ciljeva u Siriji.

Povezani članci

• Sarajevske noći i magle
• Kad palikuće glume vatrogasce: Taktičko povlačenje Vučića i Dodika
• Nema zime, hrvatska policija trenira strogoću
• Njemačka podržava mala i srednja preduzeća širom zemlje u prevladavanju krize izazvane korona virusom
• Dogs Trust ponovo nagrađuje osnovce u KS, a ove godine i u Kantonu 10
• Antifašističko nasleđe bosanskih Muslimana: Knjiga koja razbija stereotipe o Drugom svetskom ratu

Foto: Reuters

IDIL ima jednu taktičku prednost nad onim što se naziva globalnom borbom protiv terorizma. IDIL-ove akcije su uglavnom organizirane. Reakcije nisu. Oni čije se reakcije svode na najoštrije osuđivanje zapravo rade samo jednu stvar. Najoštrije saučestvuju.

Piše: Amila Kahrović-Posavljak

Teroristički napadi su postali dio globalne svakodnevnice. Svjedoči to i sinoćnji strašni napad na istanbulskom aerodromu Ataturk. Prema informacijama koje su dostupne javnosti, sve upućuje na to da su napad izveli pripadnici terorističke organizacije IDIL.

Istovremeno, reakcije na terorizam su sve blaže. Uglavnom se svode na izjave lidera koji osuđuju napade (ko ne osuđuje?) i priče o tome da će svi skupa ustati protiv terorizma. Kako to zajedništvo funkcionira svjedoče aktuelna svjetska politička previranja. Ne odnosi se to samo na Brexit, zatezanja oko prijema Turske u EU ili odgovor na milione izbjeglica. Prije svega se radi o činjenici da su tobožnji saveznici za borbu protiv terorizma fundamentalno sukobljeni jedni s drugima. I da su Sirija i ostale bliskoistočne zemlje, kojima hara IDIL, zapravo poligoni za međusobno (vojno) nadmudrivanje tobožnjih saveznika. Tako se Sirija, recimo, pretvorila u svojevrsno offshore ratište Amerike i Rusije. Tamo se niko ozbiljno ne bori protiv IDIL-a. Umjesto toga, zabavnijim se čini gađanje bolnica s civilnim stanovništvom.

Opstanak IDIL-a je svojevrstan fenomen. Kako je moguće da teroristička formacija, koja je za sebe zauzela određen –ne spektakularno velik – teritorij opstaje ovako dugo? Uz sve podatke koji govore IDIL-ovoj zaradi od nafte i trgovine robljem s nekim zemljama (što ih čini IDIL-ovim suzločincima) treba dodati još jedan razlog. Strah.

Terorizam koji nad cijelim svijetom provodi IDIL je disperzan fenomen.

 AFP

Kako su posvjedočili građani Istanbula, teroristi su na aerodrom došli taksijem. A to otkriva svakodnevno lice terorizma. Redovito se, nakon napada, iskopaju stvari koje svjedoče o tome da su počinioci napada pokazivali znakove radikalizma.  S druge strane, do napada su uglavnom neprimijetni i naizgled uklopljeni u društvo. Otuda i naziv ”spavači”. Tako nastaje sumanuta klima straha. Terorist može biti bilo ko i bilo gdje. To stvara svijet čija atmosfera više liči psiho-triler košmarima nego li nečemu što bi trebao biti dom za sve ljude.

U tome može ležati dio odgovora otkud politička inertnost velikih sila u obračunu s terorizmom. Kapitaliziranje straha je jedna od najmoćnijih strategija političke manipulacije. ”I na takvom strahu danas umnogome opstaju vlade velikih svjetskih zemalja. To posebno važi u vrijeme početka dezintegracije Europske Unije za koju niko ne zna kako će završiti. Strah je, dakle, postao valuta.

U tom smislu borba protiv terorizma je nasumična i selektivna. Nasumičnost podrazumijeva da se reaguje uvijek nakon što se neki napad desi (a i te reakcije, kako je već napisano, imaju tendenciju opadanja i počinju se svoditi na verbalne osude). Borba protiv terorizma mora biti sistemska i sveobuhvatna. Selektivnost u borbi protiv terorizma je već sasvim jasna. Dovoljno je vidjeti kako Zapadne zemlje reagiraju na terorističke napade koje u Turskoj izvedu pripadnici PKK (čak i one za koje direktno preuzmu odgovornost). Iako će se to opravdati višim ciljevima, nemojmo zaboraviti da se svaki terorizam pravda višim ciljevima.

Borba protiv islamističkog terorizma se mora voditi prije svega unutar muslimanskih društava. Savremena ulema – koja u slobodno vrijeme podilazi rasipnim monarsima ili raspravlja o tome smiju li djevojčice ići u školu – je najpozvanija da stane u kraj ekstremnim praksama koje tvrde da govore u ime islama. Makar to značilo posezanje za nekim vrlo bolnim reformama višestoljetnih zabluda. Drugim riječima, i oni bi morali prestati verbalno osuđivati, samosažaljevati se i insistirati na teorijama zavjere. Sve dok Istok i Zapad upiru prstom jedni u druge, umjesto da se pogledaju u ogledalo, terorizam će cvjetati. I borba protiv njega će se svoditi na saopštenja koja negdje u nekoj kancelariji sastavlja portparol za odnose s javnošću ili na pompezno live bombardiranje civilnih ciljeva u Siriji. Budući da već petnaest godina zapadne vlasti (dok se tone u sve veće recesije i zaduživanja) jašu na terorističkoj prijetnji pitanje je zašto bi sjekle granu na kojoj sjede?

DPA

Koliko su reakcije na prijetnje bezumne i nesistematske svjedoči i slučaj iz BiH. Jasmin Keserović, koji se priključio IDIL-u je uputio prijeteću poruku na našem jeziku. Reakcije na poruku su bile dvojake. Ili se pretjerivalo s histeriziranjem i širenjem potencijalne opasnosti na sve muslimane ili se govorilo o tome kako je to samo poruka nekih tamo radikala i kako ne mora predstavljati nikakvu prijetnju. Sve dok se djelovanje terorista iz IDIL-a posmatra na ovaj način svijet će biti sudionik u njihovom krvavom reality showu. Drugim riječima, IDIL ima jednu taktičku prednost nad onim što se naziva globalnom borbom protiv terorizma. IDIL-ove akcije su uglavnom organizirane. Reakcije nisu. Oni čije se reakcije svode na najoštrije osuđivanje zapravo rade samo jednu stvar. Najoštrije saučestvuju.