Povodom Dana mladosti: Tito čarobnjak i metalni radnik

Izdvajamo

• Međutim, za razum je jugoslovenski poraz poražavajući. Koliko je poražavajući mjerljivo je kroz današnje patriotske derneke sa spomenutima Bajom Knindžom, Thompsonom, ali i inima. Perverzno je, morbidno je znati da ubice naše mladosti preko svojih pjevača, glumaca, vračeva, itd. danas šalju poruke našoj djeci. I tužno je to kad gledaš njihove priredbe i priredbe moje generacije pa i starijih, pomisliš da su naša djeca ustvari naši đedovi.

Povezani članci

• Lust racija
• Dan mladosti i Dan Mladićevog hapšenja
• Politika bezvrijednih života
• Viktor Ivančić: O sendviču
• Ni početak, ni kraj: TKO JE ŠOKIRAN – LAŽE, ILI JE GLUP
• Mile Stojić: TAKO PROLAZI TIJELO

Foto: yu rock

Perverzno je, morbidno je znati da ubice naše mladosti preko svojih pjevača, glumaca, vračeva, itd. danas šalju poruke našoj djeci. I tužno je to kad gledaš njihove priredbe i priredbe moje generacije pa i starijih, pomisliš da su naša djeca ustvari naši đedovi.

Piše: Amer Tikveša

U Elvisovoj kolumni na www.radiosarajevo.ba ugledam ovo:

Pa ne popij! Kao klinac sam sigurno i to obilježavanje Dana mladosti gledao, ali mi nije ostalo živo u sjećanju da su nastupale Divlje jagode. Mora da mi je to bilo nešto svakidašnje. Šta je tu moglo biti čudno? Nešto se proslavlja, na slavljima su prisutni muzičari, a to su, između ostalih, i Divlje jagode. S godinama tranzicije i skidanja „komunističkog mraka“ s očiju slične stvari su mi postajale čudne. Pa čak i Divlje jagode. Kako je nešto, što su pojedini muzički kritičari označavali kao metal bend, moglo biti prisutno u Jugoslaviji? Niknuti u provinciji komunističke zemlje i diljem nje postati popularno? Ako ćemo pravo, i nešto šire po istočnom bloku, a našlo se pojedinaca i pojedinki sa zapada koji su slušali njihov album izdat na engleskom.

Nakon pročitanih niza teorija zavjera i ozbiljnih pristupa fenomenu ex yu rocka, složio sam sebi neku sliku islama, pardon, bratstva i jedinstva između istoka i zapada čiji je jedan od vidljivijih eksponenata bio rock and roll na jugoslovenski način. Kojeg se, btw, ne bi stidjeli ni sviknutiji na taj muzički izričaj samo da je na njihovom jeziku pjevan. Ukratko, da bi zaista bio s ljudskim licem, s obzirom na ono na šta je svijet naučio gledati u socijalizmu preko njegove ruske inačice, morao je biti šminkan, a super šminka bila je muzika.

Vratimo se youtube klipu zbog kojeg ovo i pišem. Čupavci, kad je za njih neselektivno bio primjenjivan nadimak „hašišar“, ispod Titove slike i niza drugih simbola jugoslovenstva, na dan mladosti, na stadionu JNA u Beogradu, pjevaju pjesmu Čarobnjaci. Tekst ide ovako:

Sa tobom druguju
Iz romana stari znanci
Vitezi, lupeži
Aska, vuk i Indijanci
Ti imaš braću Grimm
I njihove strašne čarolije
Ma šta će ti vračevi
Abrakadabra, magije
Čarobnjaci
Čarobnjaci baš su to
Ti nisi blesav, glup
Nećeš čuda iz šešira
Više te privlače
Ti heroji od papira
Štapićem čarobnim
Neka lažu druge maze
Al’ tebe ne mogu
Tvoji te junaci paze

Kome se pjesnik, do čijeg imena ne uspjedoh doći, ovdje obraća? Uzevši u obzir kontekst izvedbe pjesme te činjenicu da ju je neko odabrao baš da je u takvom kontekstu izvede, nesumnjivo je… Pjesnik se, htio ne htio, u navedenoj prilici obraća komunističkoj omladini. Skreće im se pažnja da je to što oni imaju nezamjenjivo. Brani ih od lažnih čarobnjaka onim pravim – to su, je li, braća Grim, Aska i vuk, itd. Lažni su čarobnjaci unutrašnji i vanjski neprijatelji, ovi potonji i s istoka i sa zapada, tačnije njihovi vračevi – estradni umjetnici, književnici, glumci, religijski službenici, opsjenari svake vrste. Međutim, ne treba, s obzirom na kontekst izvedbe, previdjeti i tu mogućnost tumačenja komunista kao političkih čarobnjaka koji su omogućili da ta nadrealna situacija bude moguća – metal band na komunističkoj priredbi, u službi afirmacije komunističke ideologije koja je na vlasti. Najveći, Veliki Štrumf komunističkog čarobnjaštva bio je Tito. Cijela ta jugoslovenska priča, uključujući i Divlje jagode u programu obilježavanja Dana mladosti, bila je magična iz ove perspektive gledano. Stvarali su to ipak neki čarobnjaci, a čarolija je bila opiljiva za razliku od pupa-have kakva je priča o demokratiji, EU i NATO integracijama, nacijama, sranjima u šarenim pakovanjima. Ti čarobnjaci, što komunisti što fiktivni likovi kroz koje nam je sistem plasirao svoje vrijednosti, znači, imali su ulogu da nas paze, da ne „zastranimo“ s njihovog „pravog“ puta, na ovaj na kojem smo sada, bog nek nam je na pomoći, mada teško da i on više tu može šta učiniti.

Ima u tekstu pjesme Čarobnjaci i brige i savjeta. Nekom ko je svjestan pokušaja obmana, ne treba mu na njih ukazivati. Ovdje se, ipak, to čini. Slutilo se neko „zastranjivanje“. I, kao i svakom generalu poslije bitke, lako je biti pametan i reći da su itekako opravdani razlozi za brigu postojali. Jugoslavija je poražena i u krvi ugušena, ti koji su je porazili, što unutrašnji što vanjski neprijatelji, je li, danas vladaju i znamo kako nam je. Svi ti likovi iz romana nisu nas uspjeli motivisati da branimo vrijednosti za koje se društvo zalagalo. Lažni čarobnjaci su ipak bili moćniji i to treba konačno priznati. Ustaštvo se branilo uz Thompsona, čestništvo uz Knindžu, itd.

Međutim, za razum je jugoslovenski poraz poražavajući. Koliko je poražavajući mjerljivo je kroz današnje patriotske derneke sa spomenutima Bajom Knindžom, Thompsonom, ali i inima. Perverzno je, morbidno je znati da ubice naše mladosti preko svojih pjevača, glumaca, vračeva, itd. danas šalju poruke našoj djeci. I tužno je to kad gledaš njihove priredbe i priredbe moje generacije pa i starijih, pomisliš da su naša djeca ustvari naši đedovi.

Evo jedne njihove: