Osvetoljubiva glupost ruši mostove na Dunavu

Izdvajamo

• Eee, neće biti tko njih…, jer su neki dan veleposlanici Austrije, Njemačke, Velike Britanije, Nizozemske, Norveške i SAD-a našli razloga sastati se i osuditi tu nonšalanciju i agresivnu ustašizaciju zemlje. Poruka je, uz one EU-a i State Departmenta: „Hrvati, demokratski svijet neće tolerirati takvu državnu politiku“. Predsjednica RH Grabar-Kitarović i buljuk HDZ-ovih podanika iz vrha vlasti osorno prigovaraju da je to „nedopustivo miješanje stranih veleposlanika u unutarnje stvari Hrvatske“, što nije ni približno točno. Ako su Ameri i rečene EU-zemlje mogle u sklopu NATO-a nekažnjeno i bez poziva napadati i razarati, ubijati i rastjerivati građane suverenih zemalja Srednjeg i Bliskog istoka, tko će im zabraniti da Hrvatsku - zasad samo verbalno i izdaleka - opale po proustaškoj gubici?

Povezani članci

• Hrvatska: Prodaja automobila opala dvostruko
• Europska presuda Hrvatskoj
• Ne otpadu iz NE Krško
• Stjepan Mesić: Smrću Nelsona Mandele Južna Afrika, ali i cijeli svijet, izgubili su velikog državnika, neponovljivu osobnost i – nadasve – velikog čovjeka
• KAPE, KRPE, OKRPINE AGITPROPA I BLEJEĆE STADO K TOME
• TRI GLUPOSTI IZ JEDNOG „TROVANJA BOJNIM OTROVIMA“

Foto: Index.hr

Hrvatski „diplomatski“ balvani na putu Srbije u EU ne mogu polučiti ništa više od međunarodne i blamaže pred vlastitim građanima, jer zapadni geostrateški, vojni i ekonomski interesi (SAD/EU/NATO) ionako nikad nisu ni u tragovima uključivali infantilne želje i osvetničke porive hrvatske rigidne desnice: na svaki način napakostiti Srbima. Sada se to opet jako bolno prebija preko sudbine 59.000 manjinskih Hrvata u Srbiji. Prije koju godinu Slovenija je dobila po gramzljivim prstima zbog politikantskog veta Hrvatskoj na putu u EU (famozni „dimnjak“ u Savudrijskoj vali, državna međa, novac konfisciran hrvatskim štedišama bivše Ljubljanske banke), pa je upućena riješiti bilateralna pitanja u bilateralnom dogovoru s RH. Sada Bruxelles vrti isti film: „Hrvati, ne budite Slovenci“ 

Marijan Vogrinec

Nakon što je HDZ nepravomoćno osuđen zbog pljačkanja vlastitog naroda, ta bi se politička stranka, odnosno njezini grlati jastrebovi iz prve i druge hijerarhijske lige, mogli doskora naći i na optuženičkoj klupi javnosti zbog nesreće što su je maloumno nanijeli i još nanose hrvatskoj nacionalnoj manjini u Srbiji. Nije trebalo dugo čekati da na erupciju protusrpske mržnje i netrpeljivosti otkako se hrvatska vlast presvukla iz lijevocrvenih u desnoplavocrne odore erumpira žestok vulkan protuhrvatske pomame. Milo za drago ili obratno, nije bitno, no srpska manjina u RH i hrvatska u Srbiji – ni luk jele niti ga mirisale – bez da ih je itko pitao, gurnute su biti prvima na ciljniku šovinističke falange. Ovih je dana osobito uzavrelo na objema stranama pa stanje, sve sličnije početku 1990-ih, pomalo izmiče kontroli, a negativne posljedice se nepopravljivo umnožavaju.

U Hrvatskoj su na djelu agresivna ustašizacija i sukob antinacifašističke javnosti s vlašću, koja tolerira povijesni revizionizam, zaoštrava hrvatsko-srpske odnose i potiče pogrom „komunjara“. Na kakve je niske grane spao RH u jadva tri mjeseca HDZ&“domoljubi“&Mostove vlasti upućuje i činjenica da se ove godine prvi put u Jasenovcu priređuju tri odvojena odavanja počasti žrtvama genocida u ustaškom konc-logoru, najvećoj tvornici smrti na ovim prostorima u Drugom svjetskom ratu. Intenziviranje protusrpske mržnje – do otvorenih zahtjeva za istjerivanjem Srba iz RH: Milorada Pupovca, Mirjane Rakić, Borisa Lalovca, mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija… – začinjeno je lakomislenim „diplomatskim“ istrčavanjem u blokadu srbijanskog pregovaračkog puta u Uniju.

Blokada ionako nema šanse, jer zapadni geostrateški, vojni i ekonomski interesi (SAD/EU/NATO) ionako nikad nisu ni u tragovima uključivali infantilne želje i osvetničke porive hrvatske rigidne desnice: na svaki način napakostiti Srbima. Pa makar to jako bolno išlo preko leđa Hrvata u Srbiji. Kao što se sada opet događa. Prije koju godinu Slovenija je dobila po gramzljivim prstima zbog politikantskih balvana na RH-putu u EU („dimnjak“ u Savudrijskoj vali, državna međa, novac konfisciran hrvatskim štedišama bivše Ljubljanske banke), pa je upućena riješiti bilateralna pitanja u bilateralnom dogovoru s Hrvatskom. Sada se u Bruxellesu vrti isti film: „Urazumite se, Hrvati, vaš uvjet o recipročnim pravima hrvatske nacionalne manjine, suradnji Srbije s Haagom i ukidanje Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih tijela u postupku za ratne zločine neće biti uvjet Srbiji za otvaranje pregovaračkih poglavlja 23. i 24. o pravosuđu i ljudskim pravima.“

Analfabetska diplomacija u Zagrebu, još opijena dolaskom u prigodu muvati se po predvorjima međunarodnog odlučivanja, nije vidjela dalje od šovinističkog nosa, a kamoli da je uzela u obzir pretpovijest službene potpore RH Srbiji na putu u Uniju, razloge za to i činjenicu zašto je Bruxellesu (i šire, preko Velike bare) jako stalo do toga da Beograd bude u njihovom klubu. Slovenska se  europarlamentarka Tanja Fajon neki dan izlanula na televiziji N1 o tome da EU smatra Srbiju, a ne neku drugu zemlju, „liderom u regiji“. Hrvatska desničarska „diplomacija“ se ultimatumima i pokušajem blokade Srbije kompromitirala i pred Europom (jedina od 28 zemalja članica EU-a) i pred svojim građanima, a naudila je hrvatskoj nacionalnoj manjini u Srbiji. Za to će snositi posljedice. Kao i za sve zlo koje talibanske skupine „nacionalno osviješenih“ u RH – čak uz sudjelovanje i huškanje najviših predstavnika države – neopravdano nanose domaćim Srbima.

Divlja antihrvatska histerija

„U Srbiji je zavladala prava antihrvatska histerija“, prenosi Hina izjavu čelnika Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) Slavena Bačića hrvatskim medijima u Vojvodini. „Očito je da se radi o koordiniranoj akciji u kojoj sudjeluju vodeće i minorne srbijanske stranke, mediji, pojedine organizacije, ali i neke nepostojeće hrvatske udruge.“ Predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) Tomislav Žigmanov također ocjenjuje stanje jako nepovoljnim: „Vojislav Šešelj je oslobođen optužbi, Srbija je u predizbornoj kampanji, a Hrvatska uvjetuje njezin nastavak pregovora s EU-om ispunjavanjem određenih obveza. Sve to stvara snažno antihrvatsko raspoloženje u javnosti, što za posljedicu ima povećanje straha kod pripadnika hrvatske manjine, njihovo povlačenje i pasivnost“.

U Srijemu, tvrde politički vođe hrvatske nacionalne manjine (oko 59.000, uključujući one koji se nacionalno izjašnjavaju Bunjevcima i Šokcima), Hrvate se otvoreno napada na javnim mjestima, opet ih se naziva ustašama i poziva na iseljenje iz Srbije, imaju neugodnosti na radnim mjestima… Desni ekstremisti u Srbiji, kokardaši svih dobi, na vlas isti kao crna im braća po mržnji, netrpeljivosti i poganim dušama u Hrvatskoj, opet traže krv na Balkanu, a nacionalne manjine su im prve na ciljniku. Za onog nesretnog studentskog kapelana don Damira Stojića na polnoćki u savskoj šatri ratnih veterana, koji iz Kanade nije osjetio vonj ljudskog mesa sa zgarišta spaljenih kuća, „Domovinski rat još nije gotov“.

Ako za njega nije, neka si ga nosi u župni dvor, a građanima to zlo ne treba ni u primisli. Za ratnog zločinca Vojislava Šešelja, dok usred Beograda pali hrvatski barjak, „velika Srbija je samo pitanje vremena; ne odustajemo od nje, a ustaše treba klati hrđavom žicom kao kerove iza plota“.

cropix

Hoće li Hrvati izaći, i u kojem broju, na izbore u Srbiji, zakazane za 24. travnja? Na prošlim su izgubili mjesto u Skupštini Srbije, jer su izašli pred birače u koaliciji s Demokratskom strankom (DS), koja je osvojila 19 mandata, ali je Petar Kuntić, predsjednik DSHV-a, jedine hrvatske političke stranke u Srbiji, bio 25. na izbornoj listi DS-a.  Sada će DSHV opet na izbore u istoj koaliciji, pa što bude. A opet će biti „uništa“. Najjača stranka hrvatskih Srba, Pupovčev SDSS svaki put ima nos, pa se izborno prilijepi uz vladajuće. I odlično im ide. Dobar politički nos imao je svojedobno „Tuđmanov ustaša“, pokojni predsjednik Srpske narodne stranke (SNS) Milan Đukić, pa je i usred Domovinskog rata bio zapažen akter političke scene u RH. Hrvatska mu nikad nije zahvalila na dobrom što je za nju učinio. Ni onih 10.000 hrvatskih Srba što su se borili u sastavu HV-a nitko ne spominje, već proustaški trogloditi u globalu, sve Srbe odreda šalju u vražju mater. Katolički!?

Dok su još bili u oporbi, hajde-de, mogli su HDZ-ovi šovinisti dramiti i drviti najnesuvislije budalaštine o Srbima i zlurado opanjkavati Srbiju. Osim isto takvih psihičkih slučajeva u ekstremnoj desnici, nitko ih nije uzimao odveć ozbiljno. Jer, trgao se ZNA SE za političke bodove i liderstvo, uključujući svekoliku proustašku sitnež. Zbog čije se beznačajnosti i međusobne zavađenosti dizala kosa na glavi čak i pokojnom teroristu Zvonku Bušiću u Rovanjskoj, pa si je u totalnoj depresiji prosvirao glavu. Ali sada, otkako se „domoljubnoj“ sljedbi samoproglašenih procjenitelja nacionalne svijesti i valjda vlasnika licencije državnosti RH posrećilo prepuzati preko Mosta, sklepanog od građe čudnog podrijetla i kakvoće, eee, sada politikantski hazard ima posljedice.

„Nećemo dopustiti da nas se ponižava“, poručio je Beograd Zagrebu, „a to želi li Unija Srbiju u svojem društvu ili će pristati na hrvatski veto, odlučit će Bruxelles. Ne Hrvatska.“ S te belgijske adrese, međutim, pristižu u Banske dvore neugodna upozorenja, čak iz usta autoriteta i tijela na čiji se spomen i samom Tomislavu Karamarku tresu gaće, pa je sva prilika da će, dok kažeš keks, nediplomatsko soliranje Zagreba omekšati kao gruda maslaca na vrućoj tavi. I prije nego što predsjedanje Unijom preuzme Nizozemska, za čijeg je mandata predviđeno otvaranje pregovaračkih poglavlja 23. i 24. o pravosuđu i ljudskim pravima. To će biti zaslužena pljuska amaterskoj HDZ-ovoj vanjskoj politici, koja se bavi ćoravim poslom nekakvih „uspravnica“ (sic; SAD/NATO-ovom izazivačkom tlapnjom o tampon-zoni prema Ruskoj Federaciji), a ne mirom i stabilnošću u regiji, čega nema bez dobrosusjedske suradnje sa Srbijom. U čemu upravo nacionalne manjine s obiju strana Dunava mogu/moraju biti vezivno tkivo.

Beogradski Blic, pozivajući se na izvore u samom vrhu EU-a, tvrdi da su „Hrvati zatražili vremena kako bi se izvukli iz problema koje su uvjetovanjem Srbiji sami zakuhali, jer ne mogu dobiti podršku ostalih članica EU-a“. Pale sam na svijetu posipa se pepelom? Je li to ozbiljna vanjska politika, na korist građanima RH i na čast zemlji, čija je vlast (u bivšem sastavu) obećala Uniji da RH neće Srbiji biti Slovenija? „Ako Hrvatska do utorka ne dostavi mišljenje, politički pritisci podignut će se na višu razinu i vrlo je moguće da će se u cijelu priču uključiti i Vijeće ministara EU-a“, citira Blic izvor u Bruxellesu.

Sanjin Strukic/PIXSELL

Za razliku od prvog vladina potpredsjednika Tomislava Karamarka, predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović i ministra vanjskih i europskih poslova Mire Kovača, Unijini gazde, čija je i prva i zadnja nakon miga iz Bijele kuće, razmišljaju drukčije. Pitanja prava nacionalnih manjina riješena su bilateralnim sporazumom Hrvatske i Srbije i dodatno će se zapečatiti srbijanskim prihvaćanjem pravne stečevine EU-a u tom području te odgovarajućim modelom nadzora provedbe. Problem srbijanske suradnje s Haagom također je ad acta, a ovih je dana upravo glavni tužitelj Tribunala Serge Brammertz pohvalio Srbiju zbog primjerne suradnje. Bez suvišnih zašto i zato, Srbija je, precizirao bi Vladimir Šeks, „locirala, identificirala, uhitila i transferirala u Haag“ sve zatražene velike ribe – od Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića do Gorana Hadžića, Vojislava Šešelja i Ratka Mladića.

Bi li Hrvatska otpravila u Haag Franju Tuđmana i Gojka Šuška, a BiH Aliju Izetbegovića, da su doživjeli aktiviranje optužnica? Malo morgen, pa upravo da svi građani sto godina pasu travu u najstrožoj međunarodnoj izolaciji. Treći uvjet RH Srbiji, zakon o općoj jurisdikciji za ratne zločine u ratovima u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji, ne vrijedi Bruxellesu što je crnog pod noktom: takve paragrafe ima 11 zemalja Unije i nikom ništa, a srbijanski su 2005. prepisani od Francuza. Pa?

„Nek’ susjedu crkne krava“

Prepotentno je od političkog vrha RH, da se ne kaže nešto teže, blokirati Srbiju baš na pitanjima građanskih sloboda, ljudskih i osobito manjinskih prava, gdje i Hrvatska ima debelog/užeglog putra na glavi. Ne ispunjava obveze što ih je preuzela/potpisala u pristupnom sporazumu „obitelji kojoj oduvijek pripadamo“. Američki State Department u svom redovnom godišnjem izvješću o stanju ljudskih prava u svijetu navodi zabrinjavajuće podatke o RH u 2015. Mediji su upravo objavili Hininu informaciju: „Socijalna diskriminacija i slučajevi nasilja prema etničkim manjinama, ženama i LGBT zajednici te korupcija u vlasti bili su najveći problem u poštivanju ljudskih prava u Hrvatskoj, navodi američki State Department“.

Među inim, tu su antisemitizam, iskazivanje profašističkih osjećaja, krijumčarenje ljudima, nekažnjavanje prekršitelja ljudskih prava, nevraćanje imovine oduzete Srpskoj pravoslavnoj crkvi i Židovima, napadi na novinare Željka Peratovića u Zagrebu i Hrvoja Šimičevića u Rijeci, diskriminacija etničkih Srba i Roma, čekićanje ćiriličnih ploča… A što će se tek naći u izvješću za 2016. godinu? Kaže narod, najprije pometi pred svojim pragom, ali to za HDZ-ove „diplomate“ očito ne vrijedi budući da u tuđem oku vide trun, a u svom ne vide balvan. Nije li baš taj balvan dobrim dijelom razlog što Srbija sada ima veću potporu u Bruxellesu nego Hrvatska? I što zlobna svijest „nek’ susjedu crkne krava“ psihološki već prebrojava rebra Hrvatima u Srbiji. Ni masovnije fizičko tamburanje nije daleko nastavi li se raspaljivati protuhrvatska histerija kao odgovor u Srbiji na nečasnu rabotu hrvatskih politikantskih hahara.

Koalicijska je vlada Zorana Milanovića, zajedno sa šefom tadašnjeg DORH-a Mladenom Bajićem, bila na dobrom putu riješiti problem opće jurisdikcije i osloboditi brige Vladimira Šeksa, niza hrvatskih političara i generala, koji ne smiju nosom promoliti preko državne međe od straha da ne budu uhićeni, isporučeni Srbiji i suđeni za ratne zločine. Neke su optužnice napisane još 1991. godine u režiji JNA. Milanovićev ministar pravosuđa Orsat Miljenić je bio blizu dogovora s Beogradom koji je bio spreman skinuti to pitanje s dnevnog reda i poboljšati odnose dviju susjeda. Vlast HDZ&“domoljubi“&Mosta lakomisleno je odbacila teško stečenu pozitivu te dopustila ZNA SE kojim jastrebovima i proustaškoj desnici ratoborno talambasanje na samom rubu međunarodnog ekscesa. Tupavo i glupavo, ali…

foto: novilist.hr

Milijun i jedan je razlog za korektnu dobrosusjedsku suradnju Hrvatske i Srbije, ako već ne za ljubav i prijateljstvo što, naravno, nitko zdrave pameti ne očekuje. Dugoročan je interes obaju slavenskih naroda upravo u dobrosusjedstvu i suradnji, zajedničkom doprinosu miru i stabilnosti na Balkanu, a tome ima poslužiti i buduća zajednička pripadnost Uniji. Na tom je poslu međusobno razumijevanje korisnije od maloumnog talambasanja ratnim sjekirama i nabacivanja klipova jedni drugima u razvojne kotače. Usuprot ekstremnim budalama s obiju strana, koje se zanose izmišljenim nacionalnim mitovima, krvnim osvetama i povijesnom veličinom, normalan intelektualni i poduzetnički svijet već je stabilizirao mostove preko Dunava. I to funkcionira: od razmjene umjetničkih gostovanja do gotovo milijarde Agrokorovih eura uloženih u srbijansku prehrambenu industriju i trgovinu.

Dobro Ivici Todoriću, dobro i objema državnim blagajnama. Zašto ne bi bilo i bolje? Da je više političke pameti… Ali, trenutno nije. Sporazum o ekonomskoj suradnji potpisan je 2009. godine, a stupio je na snagu 1. srpnja 2013. Vanjskotrgovinska je robna razmjena dviju država već te godine, prema srbijanskim izvorima, bila 663,5 milijuna eura. Hrvatska je izvezla u Srbiju robe za 351,6 milijuna, a uvezla iz Srbije za 311,9 milijuna. Već 2014. godine ukupna je razmjena vrijedila 756,7 milijuna eura: Hrvatska je izvezla u Srbiju robe za 412,3 milijuna, a uvezla za 344,4 milijuna. Hrvatski izvori navode porast izvoza od 33,6 posto, na ukupno 509,3 milijuna eura. Međusobna robna razmjena lani i u prva dva mjeseca 2016. godine nastavlja bildati hrvatski suficit.

Istodobno, hrvatski izvoz i uvoz iz zemalja EU-a (oko 66 posto ukupne robne razmjene s inozemstvom) svih je prošlih 25 godina na štetu RH. Državni zavod za statistiku navodi da je izvoz u prva dva mjeseca 2016. porastao 0,8 posto na godišnjoj razini, a uvoz 4,5 posto, što će reći da bi izvoz na kraju godine mogao vrijediti 8,6 milijarda eura, a uvoz iz zemalja EU-a 16,7 posto. Taj omjer izvoza i uvoza deficitarna je, štetna za RH konstanta vanjskotrgovinske robne razmjene sa zemljama Unije. Izlazak RH iz sporazuma o slobodnoj trgovini CEFTA (BiH, Albanija, Crna Gora, Kosovo, Makedonija, Moldavija i Srbija), po nalogu EU-a, pokazao se štetnim za hrvatsko gospodarstvo, a Bruxelles nije ispunio obećanje Zagrebu da će mu nadoknaditi štetu. Razmjena RH sa zemljama CEFTA-e spala je lani na manje od dvije milijarde eura. Gubitak nije ni približno namiren zaradom na 500-milijunskom tržištu „obitelji kojoj oduvijek pripadamo“.

fah

Jesu li Tomislav Karamarko, Kolinda Grabar-Kitarović, Miro Kovač, Ivan Tepeš, Pero Ćorić…, pa proustaški ucrnjeni žurnalistički harlekini iz medija što vonjaju na ideološko-svjetonazorsku kloaku pitali menagemente Agrokora, Podravke, Kraša, Končara, Atlantic grupe i inih među 150 CRO izvoznika i CRO tvrtki što unosno posluju u Srbiji podržavaju li ih kad se šovinističko-mitomanski kurče protiv Srba? Pozivaju ih na red, iako ih Beograd – ne doživljava. Doživljavaju ih ni kokardaši, izgubljeni u prostoru i vremenu krvi i tla, koji na srbijanskoj strani jedva čekaju i najmanji povod za šovinistički zagorčati život manjinskim Hrvatima.

A što ako se – doduše neće, jer mu to nije u ekonomskom interesu – Beograd, nacionalno uvrijeđen i ljutit na nađak-babu iz Zagreba, naprosto zahvali tim izvoznim i ulagačkim CRO todorićima, pa svoj uvoznički novac – po uzoru na Ruse pod EU-sankcijama – počne trošiti u europske i svjetske konkurencije? Koja ga neće zajebavati bolesnim smicalicama o tome je li starija ustaška kokoš ili četničko jaje i što je od toga remetilački faktor u balkanskom kokošinjcu. Pristojan život je nešto drugo i negdje drugdje. Ne u bezumnoj jurnjavi izvjesnog Marka Juriča za četnikom s kamom na Cvjetnom trgu u Zagrebu ni u bolesnom proljevu Vojislava Šešelja uz zapaljenu hrvatsku trobojnicu. Prije će biti u HNK-u na Trgu maršala Tita, gdje je vrijedna intendantica Dubravka Vrgoč umjetnički zbratimila hrvatski Lado i srbijansko Kolo na najslavnijoj nacionalnoj pozornici. Prije će biti i na međunarodnom FEST-u u Beogradu, gdje je svijetu prikazano osam filmova iz RH, među njima nagrađivani „Zvizdan“ Dalibora Matanića.

Srećom poduzetnici i umjetnici, sportaši, estrada… nemaju kompleks zazora od „ustaša“ i „četnika“ niti ih osobito diraju politikantske i medijske čarke redikula s obiju strana. Naprotiv, povezuju se, zarađuju novac, surađuju i razmjenjuju neke općeljudske i demokratske vrijednosti suvremenog doba. I to budi nadu da crnilo prošlosti i zlo silom reinkarniranih nacifašističkih separatizama nema izgleda za dugoročnu dominaciju u međunacionalnim odnosima. Međutim, sama nada nije dostatna za izgledniju budućnost, ona je vjerska dogma nečinjenja i pokornosti, lišena kritičkog naboja i slobode za sumnjati u sve i svakoga. Potreban je aktivitet za promjene nabolje, kritičnost, nemirenje sa zlom, argument i hladna glava.

Nekonzistentnost i amaterizam

Zasad, to je ključan deficit u svijesti prvaka HDZ&“domoljubi“&Mostove vlasti, pa treba pričekati rezultate parlamentarnih izbora u Srbiji – a može se pretpostaviti da neće biti radikalne promjene vladajuće strukture – da bi se vidjelo hoće li krenuti led u hrvatsko-srpskim odnosima. Ili će obostrano jačati neprijateljstvo. Hrvatski je ministar Miro Kovač najavio posjet Beogradu „nakon što se formira nova vlast u Srbiji“, a aktualni premijer Aleksandar Vučić već sada izražava spremnost i na „određene ustupke“. Pa, živi bili… Hoće li Zagreb i Beograd i prije toga biti kadri oštrije podrezati krila svojim proustaškim/pročetničkim jastrebovima i, prije svega, djelatno zaštititi nacionalne manjine u svojim zemljama? Svi su znaci da neće, niti će to željeti, ako ne budu prisiljeni masovnijim građanskim pokretom otpora politikantskim glupostima.

Kolumnistica Jutarnjeg lista Ivanka Toma je, pod naslovom „HDZ je stvorio napetost u odnosima sa Srbijom, sada to mora riješiti“, prepoznala problem. „No, situacija u kojoj smo se našli nije jednoznačna“, tvrdi. „Ona je primjer nekonzistentnosti hrvatske državne politike i amaterizma u obrani nacionalnih interesa.“ E sad, kako će likovi koji ne znaju graditi, nego samo rušiti i zavađati – što predsjednica RH čini u odnosu na Srbiju i hrvatske Srbe od prvog dana svog mandata – preko noći postati političari kojima se vjeruje i do čijeg se moralnog integriteta drži? To nije mali problem. Dovoljno je razgrnuti larpurlartizam vlasti, pa vidjeti tko su njihovi medijski operativci (sada masovno presađeni iz HNiP-a u javnu kuću HRT) i političko-ideološki logističari, pa je sve jasno. Rat se nastavlja.

foto: D. Kovačević

To je neki dan najavio i propali proustaški političar Anto Đapić dok je u agitprop talk showu „Bujici“ na lokalnoj televiziji Z1 zajedno s voditeljem, nacifašističkom maskotom Velimirom Bujancem, revizionistički pokušavao prepraviti jeziv ustaški genocid u konc-logoru Jasenovcu u komunističku izmišljotinu. U ladanjsko mjesto na koje su deseci tisuća Srba, Židova, Roma i protuustaških Hrvata otpremani na rajsko uživanje, dobrom voljom ustaškog poglavnika Ante Pavelić i o trošku tzv. NDH. „Evo, došlo je naše vrijeme, ima nas“, prepričano, ekstazirao je Đapić, a maskota je pucala od ponosa. „Jakov Sedlar je snimio film ‘Jasenovac – istina’, Zlatko Hasanbegović je postavljen za ministra kulture, vi ste, Velimire, stasali u vrsnog novinara…“

Ma, kud’ ćeš više i bolje! A onih 59.000 Hrvata u Srbiji, ma tko njih… Ili blizu 200.000 Srba u Hrvatskoj. Eee, neće biti tko njih…, jer su neki dan veleposlanici Austrije, Njemačke, Velike Britanije, Nizozemske, Norveške i SAD-a našli razloga sastati se i osuditi tu nonšalanciju i agresivnu ustašizaciju zemlje. Poruka je, uz one EU-a i State Departmenta: „Hrvati, demokratski svijet neće tolerirati takvu državnu politiku“. Predsjednica RH Grabar-Kitarović i buljuk HDZ-ovih podanika iz vrha vlasti osorno prigovaraju da je to „nedopustivo miješanje stranih veleposlanika u unutarnje stvari Hrvatske“, što nije ni približno točno. Ako su Ameri i rečene EU-zemlje mogle u sklopu NATO-a nekažnjeno i bez poziva napadati i razarati, ubijati i rastjerivati građane suverenih zemalja Srednjeg i Bliskog istoka, tko će im zabraniti da Hrvatsku – zasad samo verbalno i izdaleka – opale po proustaškoj gubici?