OLIVER FRLJIĆ: ZA DNEVNO.RS – SPREMNI?

Povezani članci

• „Mi, Hrvati!“ – po HRT-ovu nacional-neprofesionalnom obrascu
• Kud’ svi EU-Turci, tu i ćelavi CRO-Mujo
• Penzići trče na groblje, ne počasni krug
• Boris Dežulović: Ateistički Jasenovac
• Taktika poruge, strategija poniženja
• ZLATKO PAKOVIĆ: Srbija – najmračniji od svih tamnih balkanskih vilajeta

Količina nacionalističkih fekalija kojima Dnevno.hr na dnevnoj (a odnedavno i tjednoj) bazi fertilizira autentični hrvatski šovinizam doista je impresivna. Ovom portalu za to treba odati zasluženo priznanje, što je Željka Markić, ne budi joj naređeno, i učinila kada je dopustila da Dnevno.hr bude jedini hrvatski medij koji je u referendumskoj noći izvještavao iz stožera inicijative “U ime obitelji”.

Za pluralizam hrvatskog medijskog prostora svakako je značajno da ima taj vrijedni i nemali kolektiv fanatično predan širenju autentičnih nacionalnih vrijednosti (sotonizaciji Srba, legitimizaciji diskriminacije homoseksualne manjine, reviziji povijesti, povremenom antisemitizmu…) i diskvalifikaciji svega što se uspijeva iole dići iznad logike nacionalnog stada. Međutim, ti buditelji tradicionalno pospane nacionalne svijesti morali su se nedavno i sami probuditi iz sna o vlastitoj nacionalnoj čistoći da bi shvatili da u stvarnosti imaju neželjenog brata blizanca koji se zove Dnevno.rs. Kao ružna obiteljska tajna, ovaj nakaradni brat se pojavio u istom virtualnom prostoru koji nastanjuje Dnevno.hr i, iako s onu stranu etnički dopustivog, pokazao mu se kao najbliži rod. I dok vjerni čitatelj hrvatskog dijela blizanačkog para napreže preostalu desnu polovicu mozga traženjem kakvog-takvog zadovoljavajućeg objašnjenja novonastale situacije, pred njim iskrsava jedno krajnje neugodno pitanje: “Kakva je razlika između Dnevno.hr i Dnevno.rs?” Već letimičan pogled potvrdit će da razlike zapravo nema. Identičan vizualan identitet blizanaca pokazat će jednojajčanu nerazlučivost. Ali i vlasnička struktura, mama Dnevno.hr i Dnevno.rs, je identična. “Kako je to moguće”, pita se na tom mjestu, praveći pauzi između razbijanja ćirilične ploče i zaokruživanju “ZA”, šokirani čitatelj Dnevno.hr, “da moj omiljeni portal, zadnji medijski bastion u obrani Hrvatske od združenog udbaško-komunističko-homoseksualnog zla, pristaje biti financirani iz istog izvora koji financira Dnevno.rs? Zar autentični hrvatski patriotizam pristaje dijeliti novce s nečim što ima pridjev srpski, pa makar i samo u internet domeni? Zar smo zato protjerali Srbe u Oluji, palili im kuće i ubijali starce, da bi se danas s njima zajednički financirali i bratimili po bespućima internetske zbiljnosti?”

Umjesto vlastitog nagađanja, autor ovih redaka upućuje ga u traženju odgovora na cvijet hrvatskog novinarstva koji se imenom i prezimenom piše: Ante Zvonimir Golem, Božidar Alić, Damir Kajin, Danijel Vuinac, Goran Marić, Ivan Miklenić, Ivan Baćak, Josip Hren, Josip Jurčević, Josip Kregar, Jure Zovko, Karino Hromin Sturm, Luka Maršić, Marijan Bošnjak, Marko Lopušina, Robert Torre, Tihomir Dujmović, Tvrtko Dolić, Vladimir Ferdelji, Zlatko Miliša, Zoran Zoričić i Zvonimir Hodak. Moje skromno mišljenje mi ne dopušta vjerovati da su uvažena novinarska pera, članovi redakcije Dnevno.hr, spremna dijeliti bilo što s nepoćudnim nacionalnim elementom, pa ni virtualni prostor, a kamoli ime ili vlasnika. Naravno, nepristojno je govoriti u nečije ime, ali koliko poznajem njihovo intelektualno poštenje i predanost u borbi protiv svega što ugrožava hrvatsku opstojnost, ne sumnjam da će uslijediti serija tekstova koji će vjernim čitateljima objasniti egzistenciju nacionalno nepoćudnog brata blizanca i zajedničkog financijera. Bez pretenzija da budem njihov odvjetnik, ipak ću si dopustiti da kažem da je moja vjera u Dnevno.hr i njihovu misiju u očuvanju hrvatskog nacionalnog identiteta tolika da, bez obzira na evidentne dokaze o njegovom postojanju, ja ne mogu pristati na to da Dnevno.rs doista postoji. Ako za to postoje činjenice, tim gore po činjenice.