Oliver Frljić: Predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović i HDZ držim odgovornima za napade na mene i moju obitelj

Izdvajamo

• Pri tom gotovo da bode u oči koliko je ovaj zadnji čin u suglasju sa svim onim što u javnom prostoru protiv mene govori HDZ. Ukoliko ne postoje institucionalni mehanizmi kojima bi me ova stranka i njezini sateliti mogli smijeniti s funkcije koju trenutno obavljam, onda uvijek postoje oni neinstitucionalni - udariti na obitelj ili djevojku. U više navrata sam rekao da ću upravo predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović držati odgovornom ukoliko se nakon njezinog huškačkog pisma dogodi eskalacija fizičkog nasilja. Iako se fizičko nasilje još uvijek nije dogodilo, za ovaj novi ciklus zastrašivanja koji je uperen i protiv mojih bližnjih, držim odgovornima upravo nju i političku partiju iz koje dolazi. Njihovo javno djelovanje već duže vrijeme potiče atmosferu netolerancije i mržnje, medijskog nasilja, a erupcija fizičko nasilje pitanje je dana. Nažalost, imamo vlast koja vodi specijalni rat protiv svojih građana.

Povezani članci

• Džemper i Gospina suza
• Dan ustanka naroda Hrvatske
• ‘Humanitarna’ akcija: Platimo Romima da odu (ako ih već ne možemo drugačije otjerati)
• Što Milanović može Mamiću
• Samoubojstvo riječima
• Poučak o sazrijevanju vremena

Učestale prijetnje kojima sam izložen gotovo od prvog dana intendanture u riječkom HNK, a kojima je značajan doprinos dao i dio aktualne političke vrhuške – u tom kontekstu svakako treba izdvojiti predizborno obećanja prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka, da će riječki HNK ponovno učiniti hrvatskim i narodnim kad osvoji vlast, kao i nedavno pismo predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, u kojem je našla puno razumijevanja za nesnošljivost prema pojedinim javnim osobama, uključujući i mene, te time dala zeleno svjetlo ulici da se obračuna s nacionalnim vješticama – ovaj vikend dobili su i novu dimenziju jer su se preselili i na bližnje mi.

Najprije je u petak provaljeno u stan moje djevojke u Zagrebu, a zatim sam u nedjelju otkrio da se isto dogodilo i s mojim stanom. Jasno je da ovdje ne može biti riječi o nikakvoj slučajnosti, već o jasnoj poruci što bi se moglo dogoditi sljedeće ukoliko nastavim sa svojim javnim djelovanjem. Očigledno svi dosadašnji načini zastrašivanja – od anonimnih prijetećih pisama, od kojih je jedno sadržavalo fotografiju na kojoj je bio namontiran prizor odsijecanja moje glave, preko ljetošnje opsade riječkog HNK od strane ratnih veterana i navijača koji su unisono skandirali da će mi se napiti krvi, višektranih dojava da je u kazalištu postavljena bomba ili nedavnog vinkovačkog grafita “Smrt Oliveru Frljiću” – nisu urodili željenim plodom, pa je Nepoznati Netko odlučio ući i u moju privatnu sferu.

Pri tom gotovo da bode u oči koliko je ovaj zadnji čin u suglasju sa svim onim što u javnom prostoru protiv mene govori HDZ. Ukoliko ne postoje institucionalni mehanizmi kojima bi me ova stranka i njezini sateliti mogli smijeniti s funkcije koju trenutno obavljam, onda uvijek postoje oni neinstitucionalni – udariti na obitelj ili djevojku. U više navrata sam rekao da ću upravo predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović držati odgovornom ukoliko se nakon njezinog huškačkog pisma dogodi eskalacija fizičkog nasilja. Iako se fizičko nasilje još uvijek nije dogodilo, za ovaj novi ciklus zastrašivanja koji je uperen i protiv mojih bližnjih, držim odgovornima upravo nju i političku partiju iz koje dolazi. Njihovo javno djelovanje već duže vrijeme potiče atmosferu netolerancije i mržnje, medijskog nasilja, a erupcija fizičko nasilje pitanje je dana. Nažalost, imamo vlast koja vodi specijalni rat protiv svojih građana.

Zanimljivo je da sam sinoć, nakon otkrića provale, u više navrata policajcima koji su vršili uviđaj govorio o prethodnoj provali, gotovo identičnoj izvedbi, svim prijetnjama kojima sam izložen i sumnji da se radi o planskom zastrašivanju. Također sam ih molio da kontaktiraju dežurnog krim-inspektora i obavijeste ga o tome, ali su mi rekli da moram, ukoliko imam takve sumnje, otići sam u policijsku postaju i to prijaviti. U policijskoj postaji su mi dežurni krim-inspektori, umjesto da naprave uviđaj i skupe eventualni dokazni materijal, objašnjavali razliku između uvrede i prijetnje. Tako sam naučio da, kad mi netko na ulici dovikne “Frljiću, četniče”, to predstavlja uvredu, a kad mi pak netko prijeti da će mi se napiti krvi, to se već može kvalificirati kao prijetnja. Iako sam im detaljno objašnjavao kontekst i sve što mi se događalo, nisam dobio nikakvu policijsku zaštitu. Gospodine Orepić, nadam se da će se stvari malo promijeniti kad me sljedeći put netko fizički napadne.