Ogledalce, ogledalce, kaži meni tko je najvažniji u Hrvatskoj!?

Izdvajamo

• Takva predsjednica „svih građana“ uistinu nikom u RH ne treba. Neće biti od koristi ni onima koji još misle da su izborom Kolinde Grabar-Kitarović uhvatili boga za bradu. A nisu. Navodno, bog je ćosav! K tome, sudeći po količini i sastavu nevolje u svijetu te hudoj sudbini svakog „malog“ pojedinca, bog ne vidi, ne čuje i ne govori. Mizaru, Kikazaru i Iwazaru u - jednom suvišnom komadu.

Povezani članci

• Bilježnica Robija K.: Zašto se cjepit?
• Reforma kaznenopravnog zakonodavstva: konzumiranje droga neće biti kazneno djelo
• Čovićeva politika razaranja bh. društva
• Sanja Lazar: Bez prihvatanja odgovornosti, nema ljepše budućnosti
• Godišnjica početka protesta: Hoće li se ponoviti dani ponosa?
• Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik: Krivi ste vi

Screenshot: N1

Kolinda Grabar-Kitarović može intimno preferirati ovo ili ono, ali kao predsjednica svih građana RH mora to zatomiti i ne smije zlorabiti ni u tragovima. A ona se ne želi ili jednostavno ne zna tako ponašati. Gotovo ni jedan njezin potez nije bio državnički uvjerljiv i relevantan za stanje u zemlji i ugled Bijedne Naše u svijetu. Kako joj odmiču dani, sve se otvorenije odaje kao zla maćeha iz „Snjeguljice i sedam patuljaka“ braće Grimm

Marijan Vogrinec

Ako se po jutru dan poznaje, kako tvrdi pučka mudrost, onda se ni nakon prva tri beskorisna mjeseca Kolinde Grabar-Kitarović na Pantovčaku, legendarne „žene iz naroda“, već može prepoznati da će to uglavnom biti dugačak, vrlo dugačak i teško podnošljiv, migrenozan, čak petogodišnji – promašeni dan. Neće taj dan ni približno usrećiti onih 1,114.945 poklonika prve hrvatske predsjednice, koji već sjetno dešifriraju njezine predizborne hiperbole kao „obećanje ludom radovanje“. Još će manje doći na svoje 1,143.164 građana – Josipovićevi birači plus 60.728 većinom Sinčićevih buntovnika – koji joj ne bi dali glas ni pod najsofisticiranijom psihofizičkom obradom bogobojaznog dominikanca Tomasa de Torquemada. Ni za jotu bolje neće proći ni građani iz „sive zone“ do ukupno 3,825.242 birača u Bijednoj Našoj, kojima se toliko fućka za prvu ženu u profikusno dizajniranoj predsjedničkoj tegli da uopće nisu izašli na izbore.

Buljuk „analitičara“ i analitičara, deratizacijski opskurnih revolverblatt biltena i navodno ozbiljnih medija, politikanata i političara sa svih strana, pa i, kolateralno, ponešto prostodušnog puka već neko vrijeme zamućuje vid buljeći u ofucanu čarobnu kuglu famoznih „prvih 100 dana mandata“. Što se dade vidjeti u tom zamišljenom geometrijskom tijelu? Što Grabar-Kitarović (ni)je postigla, kakvom se pokazala urbi et orbi, kakvu je brazdu (ako je) zaorala i što je očekivati od nje u nastavku mandata? Otprilike 25-30 posto ZNA SE kojeg i kakvog općinstva ocjenjuje njezin pripravnički staž na Pantovčaku čistom peticom ili jakom plus četvorkom. Oko 50 posto sklono je nedovoljnoj ocjeni ili kroz prste progledanoj minus dvojki. Ostalima se živo fućka za „ženu koja se u djetinjstvu tukla s dečkima, verala po drveću te znade musti stoku sitnog i krupnog zuba“.

Prvi je kolokvij iz predsjedničine vjerodostojnosti, dakle, doživljen u javnosti više kao neka vrst plaćanja reparacija vlastitoj svijesti i savjesti poklonika, odnosno oponenata Kolinde Grabar-Kitarović. Uglavnom je to više nekritički izražen opći dojam o njezinoj ulozi u vođenju države, nego uvjerljiva politička raščlamba njezinog lika i djela u prvih 100 dana mandata. Sretna okolnost da joj je, u najboljoj životnoj dobi, uspjelo uzdići političko-diplomatsku karijeru do položaja predsjednice zemlje, članice EU-a i NATO-a, bila je Grabar-Kitarović jedinstvena prigoda za dokazivati svoju državničku punoljetnost. Makar na solidnoj razini na koju je prisegnula inauguracijskim svojim govorom: „Bit ću predsjednica svih građana RH i zastupat ću njihove interese u zemlji i svijetu!“

Stranački red i običaj

Cinici će primijetiti da je održala obećanje, jer je ostala nepokolebljiva u promociji interesa samo jedne svjetonazorsko-političko-ideološke skupine građana: one iz šireg kruga „novog HDZ-a“ (novog? – sic). Nategnuto: trećine Bijedne Naše! Ti su građani bili gotovo 100-postotna publika na svim njezinim skupovima, gdje nije propuštala govoriti: „Ja sam vaša! Bit ću vaša predsjednica! Ja sam žena iz naroda!“ I, na sveopće oduševljenje vojnički ustrojene svoje desne političke logistike, već prvim potezima – nije omanula.

Screenshot: ytb

U samoj je izbornoj noći najprije otišla na noge šatorašima u Savskoj 66 (iza kojih stoji „novi HDZ“) zahvaliti im na potpori, a odmah će porezni obveznici u kešovini platiti tu njezinu zahvalnost. To je red i običaj u stranci iz koje dolazi, porezni obveznici triput masno plaćaju „farbanje tunela“. Naime, koji tjedan kasnije će izvesti iz šatre ratnog veterana Antu Deura, desnu ruku kolovođa Đure Glogoškog i Josipa Klemma, te ga imenovati svojim savjetnikom za branitelje i ubrzo poslati kao ispomoć u pokušaju „braniteljskog“ državnog udara s Markovog trga. Pojačat će Grabar-Kitarović decibele i proširiti repertoar napada na Vladu i premijera Zorana Milanovića te istodobno povesti sasvim nepotreban i unaprijed izgubljen, neproduktivan križarski rat protiv Srbije. A tamo daleko, najprije su u čudu odmahivali rukom na retoričku neveru sa zapada, a onda joj resko poručili u smislu: „Odjebi! Meti smeće u vlastitom dvorištu, a nas pusti na miru!“

Ničim izazvana i bez ozbiljnog vanjskog povoda, uhvatit će se prava hrvatske manjine na način kao da Vojvodina nije državni dio Srbije i docirati o nacionalnoj pripadnosti Bunjevaca (udžbenici na ćirilici), iako se Bunjevci politički samostalno organiziraju, sudjeluju u vlasti u Srbiji i ne smatraju se Hrvatima. Tko ne vjeruje, neka pita pjevačku legendu Zvonka Bogdana. Također se, bez povoda i potrebe, zamjerila dijelu domaće i javnosti u Srbiji nebulozama o „političkim Hrvatima“ u RH, pa provokacijama o uvjetovanju ulaska Srbije u EU dok susjed ne udovolji radikalnim desničarskim ultimatumima iz Bijedne Naše. Međudržavna granica joj se odjednom nametnula kao noćna mora, aktualizirala je problem nestalih u Domovinskom ratu i štošta još s repertoara nacionalnih ultraša, koji s njezinim bivšim (?) stranačkim šefom Tomislavom Karamarkom žele na vlast.

U klinču s premijerom Zoranom Milanovićem, gdje još ne prestaje glumatati kako mu je nadređena u vođenju države, uglavnom je popila dosta batina (preseljenje Predsjedničkog ureda s Pantovčaka u Visoku ulicu na Gornjem gradu, izvanredna tematska sjednica Vlade na njezin saziv, poziv premijeru na ostavku, Jasenovac, pokroviteljstvo nad proslavama 70. obljetnice pobjede antinacifašista u Drugom svjetskom ratu, proslava 20. obljetnice Oluje, zapovijedanje/uporaba vojske u miru, itsl.). Ali, „žena iz naroda“ ne posustaje u bjesomučnom jurišu svim svojim ešalonima na vjetrenjače vlasti, kao ni crna družina iz šatre na Savskoj 66. I slijepci već vide sinkronizaciju tih aktivnosti radi postizanja istog cilja. To, što Karamarko glasno viče kako ni on niti njegova stranka ne stoje iza tog scenarija s Đurom Glogoškim i Josipom Klemmom u glavnoj ulozi, može komotno objesiti – mačku o rep. Stoje mali zeleni iz zviježđa Velikog medvjeda!?

(Livio Andrijić/Cropix)

Nisu građani baš toliko bedasti niti politikantski stožer za proizvodnju zla i razdora u Bijednoj Našoj čine takvi inteligenti, koji znaju i mogu sakriti tragove što preko šatre na Savskoj 66, terorističkih plinskih boca „braniteljski“ (čak se i Klemm osjetio dužnim ispričati javnosti!) podmetnutih Zagrepčanima pod obiteljske prozore, kafiće i urede te Markovog trga vode u svjesnu, kobnu destrukciju društvenog i gospodarskog života u ionako posrnuloj zemlji.

Je li onda praskozorje mandata „žene iz naroda“ potvrdilo njezinu proklamaciju o poštenom, ravnopravnom odnosu prema svim građanima, prema svim politički strankama, svjetonazorima i ideološkim opcijama, prema svim društvenim kategorijama? Nije. Šteta, imala je izvrsnu prigodu pokazati se politički svojom, izborom za predsjednicu RH cijepljenom protiv ovisnosti o političkom miljeu iz kojeg je izrasla i animoziteta prema suprotnim stranama. Predsjednica svih građana može misliti što želi o tim rogovima u vreći, intimno preferirati ovo ili ono, ali u praktičnom se to djelovanju ne smije osjetiti ni u tragovima. Kolinda Grabar-Kitarović to uporno ne radi. Ne želi ili jednostavno ne zna!?

Gotovo ni jedan njezin potez nije bio državnički uvjerljiv i relevantan za stanje u zemlji i ugled RH u svijetu. To je tužna činjenica, koja ne sluti na dobro. „Žena iz naroda“, kako joj odmiču dani na gotovo svakotjednim beskorisnim turističkim putovanjima po bijelom svijetu (od BiH, Njemačke i Crne Gore do SAD-a, Afganistana i Vatikana…) i međutke predaha u zelenim mirima Pantovčaka, sve se otvorenije odaje kao zla maćeha iz „Snjeguljice i sedam patuljaka“ braće Grimm. Ne kao marljiva, skromna i promućurna kancelarka tipa Angela Merkel iz iste svjetonazorsko-političko-ideološke obitelji u Njemačkoj, već kao lakomislena žena nerealnih političkih ambicija, koja uživa u tome što jest, gdje jest i kojoj je fiksideja da svi moraju uvažavti njezinu pastirsku ulogu u državi. Sic!

„Neka Milanović grize nokte!“

Nastavi li i ubuduće tako, a nema realnih znakova da neće, moglo bi joj se dogoditi isto što i zloj kraljici iz rečene bajke o prelijepoj Snjeguljici. Zli medijski jezici već neko vrijeme komentiraju kako se, za povremenih boravaka Kolinde Grabar-Kitarović u svom uredu na elitnom zagrebačkom brijegu, može u smiraj dana čuti iz Predsjedničkih dvora ženski glas loše utreniranog zapovjednog tona:

„Ogledalce, ogledalce, kaži meni tko je najljepši i najvažniji u čitavoj zemlji Hrvatskoj!“

A netko/nešto zamekeće:

„Vi ste, predsjednice, najljepši i najvažniji u čitavoj zemlji Hrvatskoj! I znatno šire, do Antarktike čak, gdje znanost i pingvini caruju! I uvis, do orbitalne stanice Mir!“

„Neka, neka, ogledalce moje! Neka Milanović grize nokte, samo neka grize!“

I tako će to trajati, ako je vjerovati braći Jacobu i Wilhelmu, do dana kada će se napokon pojaviti mudar kraljević i probuditi Snježanu. A onda, kada se raspline privid bajke, jao zloj maćehi s kraljevskom tijarom u kosi. Prvo što će učiniti momak plave krvi: izbacit će kartonsku trash „hrvatsku kraljicu“ na deponij smeća u Jakuševcu, gdje mu je zapravo mjesto od same sulude realizacije.

Naime, Kolinda Grabar-Kitarović je od prošlog je vikenda, plagirajući praksu Bijele kuće, australskog parlamenta i sličnih zdanja u svijetu, uvela na Pantovčaku tzv. dan otvorenih vrata. No, lako još za „otvorena vrata“, ali – dala je postaviti u predvorju Predsjedničkog ureda svoj kartonski lik u prirodnoj veličini, koji čuvaju dvojica također kartonskih gardista u Šparemblekovim licitarskim (povijesnim!?) odorama. Umjesto glava, gardisti imaju rupe kroz koje gosti bivše vile Zagorje jugoslavenskog maršala Josipa Broza Tita, a sada radne nastambe „žene iz naroda“, mogu gurnuti svoje tintare i fotografirati se (uključeni, zašto ne, megapolularni selfiji!). Poslije se mogu hvaliti rodbini i prijateljima s ne više od završene osmoljetke kako su imali iznimnu čast „čuvati hrvatsku predsjednicu“! Maršala je deložirala u Kumrovec, pa su Predsjednički dvori sada rezervirani samo za jednu toplokrvnu/živu i jednu kartonsku Kolindu Grabar-Kitarović.

Dok razdragani „pravi domoljubi“ budu iza „otvorenih vrata“ gurali glave u divne licitarske rupe, s nosača stereo zvuka živahno će se razlijegati mazni glas velike i svestrane hrvatske umjetnice Nives Celzijus i njezinog hita, posvećenog predsjednici RH, koji već mjesecima ne silazi s prvog mjesta svjetskih top-lista hitova: „Daj daj daj Kolinda/ izađi sad Kolinda/ zapjevaj malo s nama/ zapleši malo sama/ kad padne noćna tama/ kad zaspi tvoja mama/ izađi tada snama/ i pjevaj nam Kolinda“. Nije poznato hoće li uz kartonsku predsjednicu biti i škrabica za neki sitniš, koji će prije fotografiranja ubacivati obožavatelji njezina lika i djela, a prihod bi mogao biti humanitarno namijenjen dežurnim „braniteljima“ u šatri na Savskoj 66 za janjetinu, prasetinu, oboritu ribu, škampe, masline crne i zelene, rakiju, vino, pivo…

Ako što preostane ili Karamarko odluči ukinuti šatru, jer je „novom HDZ-u“ počeo padati rejting zbog režiranog veteranskog cirkusa, uvijek je tu Caritas nadbiskupa zagrebačkog kardinala Josipa Bozanića. Kleru ionako nikad dosta novca, ma kako Bijedna Naša hroptala od iznemoglosti na samom dnu recesijske kace.

Neviđen primitivizam s kartonskom „ženom iz naroda“ i fotografiranjem tek je dio njezina „predsjedničkog imidža“, koji karikaturalno gradi otkako se nakon desetak godina izbivanja u inozemstvu opet obrela u RH. Da nenadmašnom hrvatskom filmskom redatelju Jakovu Sedlaru (plus sin) slučajno padne na pamet snimiti nacionalni surogat kultnog filma Alana J. Pakule „Svi predsjednikovi ljudi“ (All The President’s Men), našao bi neprocjenjivo zahvalnog materijala među „svim predsjedničinim ljudima“. Ako je uspio unosno snimiti čak dva filma o „ženi s pletenicom posred glave“, bivšoj ukrajinskoj predsjednici, zatvorenici, pa propaloj političarki Juliji Timošenko, što ne bi jedan o Kolindi Grabar-Kitarović, dok je još predsjednica RH i pri milijunima poreznih obveznika. Zaslužila je i Sedlara i film.

Zanemarimo sada to, što činjenica o „svim predsjedničinim ljudima“ više od ičega kompromitira „ženu iz naroda“ kao zauzetu predsjednicu svih građana Bijedne Naše, a izdajnički joj natiče aureolu rigidne „prostonarodne“ desničarke koja okuplja oko sebe kojekakve političke, gospodarske i društvene redikule. I to baš one, čijih su imena pune trash rubrike i tv-emisije za snobovsku, probrano inteligentnu/dobrostojeću publiku, crne kronike, sudnice, politikantske kuhinje, konvertitski miljei i čije su moralne, vjerske i ideološke predispozicije krajnje upitne. Što jedna ozbiljna državna predsjednica, školovana, koja drži do sebe i autoriteta svog položaja u politici, ima tražiti u društvu takvih osoba!?

Kako jedna ozbiljna predsjednica jedne ozbiljne države može pozvati na svoju inauguraciju, među VIP gostima, jednog deklariranog neoustašu i osuđenog dilera kokaina Velimira Bujanca, ili starletu Nives Celzijus, ili Tomislava Merčepa kojem se sudi za jezive ratne zločine, ili kontroverznog poduzetnika Tomislava Horvatinčića, koji gazi ljude automobilom i jahtom ubija talijanske turiste, ali ne jednu Natašu Jovičić, ravnateljicu Spomen-područja Jasenovac s kojom je svojedobno posjetila Muzej holohausta u SAD-u!? Kakav dojam o sebi ostavlja Grabar-Kitarović u društvu buljuka političkih ekstremista, katoličkih militanata svih rangova, poluinteligenata i šarlatana, kriminalaca i čak ubojica!? Kako je zapisao ugledni kolumnist Slobodne Dalmacije Boris Dežulović, na toj je inauguraciji bilo više besprizornih likova, nego u Lepoglavi za dnevne šetnje.

Rođendan u Mamićevoj vili

Ozbiljna predsjednica jedne ozbiljne države ne bi si ni u snu dopustila, kao što Grabar-Kitarović jest, da joj jedan Zdravko Mamić („Mučko đubre!“) u svojoj vili priređuje proslavu rođendana! Hej, Zdravko Mamić! Hej, rođendan Kolinde Grabar-Kitarović! Da joj braniteljske savjete dijeli jedan Ante Deur, a jedna Vesna Balenović „zviždački“ vedri i oblači! Ili, da u Predsjedničkim dvorima otvara politički hospicij za otpisanu u „novom HDZ-u“ kontroverzu – Vladimira Šeksa. On je ima savjetovati o ustavno-pravnoj enigmi, koju ionako nitko živ u RH ne razumije niti ju je u stanju tumačiti istoznačno. Tu je i bivši ZNA SE špijun Josip Buljević zanimljivog karijernog pedigrea, koji je navodno uz Milijana Brkića nadimkom Vaso, stožerni scenarist šatoraških performansa, uključujući onaj na Markovom trgu. Tu je i predsjedničin politički otac, dvojbeni lobist i posrnuli poduzetnik Mate Granić, koji si je izabrao utjecajnu poziciju iz sjene.

Među „svim predsjedničinim ljudima“ se od neki dan našao i odavna umirovljeni i zaboravljeni političar Nikica Valentić. Zapamćen iz ratnih dana kao premijer tzv. vlade nacionalnog jedinstva, a poslije također posrnuli poduzetnik koji i danas kuburi s milijunskim dugovima. On će gospodarski savjetovati predsjednicu RH, pa će Bijedna Naša, po preporukama valjda iz Valentićevog azijskog iskustva s automobilima marke Proton, napredovati brže i bolje od Kine. BDP godišnje viši od 11 posto, brale!? Inače, zanimljiva je ta gospodarska priča s Pantovčaka: Grabar-Kitarović se već prvi dan okomila na premijera Milanovića, tražeći izvanrednu tematsku sjednicu Vlade o gospodarskom stanju u zemlji. „Vidiš, vidiš kako se brine za nas sirotinju“, rekli bi neupućeni, a ona i želi da to misle.

Ni „novi HDZ“ u tom trenutku nije imao nikakav gospodarski program, nema ga ni danas, a „žena iz naroda“ objektivno nema pojma o gospodarstvu. Kao ni oni što je nagovaraju da jaše na tom divljem konju. Koliko joj je stalo do gospodarstva, osim demagoškog populiziranja radi bahaćenja i inata Milanoviću, govori sama činjenica da si je savjetnika za taj najvažniji resor, rečenog Nikicu Valentića, imenovala tek poslije tri mjeseca svog mandata! Sramotno, bili su joj važniji i „zviždači“ Vesne Balenović i obijesni „hrvatski branitelji“ Đure Glogoškog i Josipa Klemma od životne bijede najvećeg dijela građana. Smiješnim postavljanjem svoje kartonske dvojnice s kojom se može „gardijski“ fotografirati tko god bude pripušten kroz portu na Pantovčaku, „žena iz naroda“ je dala znak koji upućuje na samoljublje, vlastoljublje, stanovito liderstvo bez pokrića za kakvo smi držali da je karakteristika samo afričko-azijskih trknutih diktatorskih režima…

Sve u svemu, komedija kakva Hrvatskoj ne treba napadno otkriva s kakvim to ljudima na vlasti građani imaju posla, što ti ljudi drže o sebi i kamo (ne) mogu odvesti zemlju. Takvi se već 25 godina motaju oko vlasti, drže svijeću jedni drugima, prodaju građanima muda pod bibrege i zato Bijedna Naše jest u kloaki u kakvoj nikad nije bila u svojoj tisućljetnoj povijesti.

Screenshot: N1

Slobodna Dalmacija je objavila nekoliko reagiranja istaknutijih javnih djelatnika o temi „kartonska Kolinda“. Najpoznatiji domaći performer Siniša Labrović: „Tugaljivo je da netko u Uredu predsjednice koristi stvari za koje svi znamo gdje pripadaju: u Gardaland ili Disneyland. Maknuli su figuru Tita, koja je bila napravljena iz bronce (bijelog mramora – ispravak M.V.), čvrstog, mogao bih reći strogog materijala, i zamijenili je kartonom, za koji znamo kakav je. Ipak, vojna, militaristička tradicija je ostala, jer i kraj kartonske figure i dalje imamo vojnike“. Istaknuti dizajner Boris Ljubičić: „Meni je sve to skupa gore na Pantovčaku pomalo smiješno. Predsjednica je tamo i fizički daleko od građana, pa im se valjda na ovaj način pokušava približiti“.

Samo kontroverznom sociologu Slavenu Letici ne smeta „kartonska Kolinda“. „Ban Jelačić“, koji samo Afrikance iz nekog bantustana „zadivljuje“ svojim likom na novčanici od 20 kuna, lakonski tvdi: „Pa to se u SAD-u, gdje je Kolinda Grabar-Kitarović dugo živjela, stalno radi“. Glupa usporedba. Bijedna Naša nije Amerika niti bi trebala biti. Ako Ameri skaču u bunar, jer misle da je to cool, zašto bi to morali činiti i hrvatski građani!? Oni će biti i svoji, i originalni i cool kad izmisle nešto svoje, originalno i dobro umjesto da neinteligentno, čak poltronski, oponašaju „partnere“ s one strane Velike bare, koji im u malo čemu moralnom i tradicijskom mogu i trebaju biti uzor! Pa ni u pragmi tipa kroja policijskih kapa i odore ili ruke na novčaniku u prigodi intoniranja državne himne.

Letici uzornog nacionalističkog imena Slaven, nešto posustaloj (valjda ga više ne pitaju za zdravlje?) medijskoj letjelici na sintetički političko-sociološki pogon, nije mrska „kartonska Kolinda“. Ta, i njegova je kartonska silhueta, dizajnerski ručni rad Danijela Popovića, osvanula u nekoliko inačica u neuspjeloj predsjedničkoj kampanji 2004. godine. Inače, taj je Slaven Letica planetarno poznat kao nevažni zavrtanj u medijskoj interpretaciji redikuloznog dijela hrvatskog „državotvorstva“. Neprolazan je u žurnalističkom pamćenju četvrtak 6. studenoga 2003. kada je rečeni Letica, odjeven kao dvojnik mu ban Josip Jelačić, dojahao na bijelom konju Emiru pred vojarnu na Svetoj Geri/Trdinovom vrhu.

„Ban Jelačić“ na Emiru

Promidžbeno je nakanio na najvišem proplanku Žumberačkoga gorja „osloboditi okupirani hrvatski teritorij“ od 11 slovenskih vojnika, koji su 1991. godine preuzeli zgradu od JNA. Slovenskim je „okupatorima“ dijelio hrvatske jabuke i pozivao ih da napuste vojarnu! A oni isfućkali i „bana Jelačića“ i Emira: „Nije ti ovo Mađarska u doba Marije Terezije!“ Sveta Gera (službeni naziv u RH) ili Trdinov vrh (službeno u SLO) i dan-danas je „okupirani teritorij“ te spada u četiri sporne točke hrvatsko-slovenske granice na kopnu i moru iz arbitražne nadležnosti. Na tih tristotinjak metara su mala vojarna i repetitor (94 metra visok) RTV Slovenije, a uz njega kapelice sv. Jere i sv. Ilije, a do njih nema ni staze preko hrvatskog državnog tla. No, Letica je jahao na rečeni proplanak kao nositelj izborne liste Hrvatske stranke prava, politički podjednako živopisnog Ante Đapića.

Slaven Letica foto: Feral

O liku i djelu Slavena Letice, čije su „oslobađanje“ Svete Gere revno ismijali i Slovenci i hrvatski mediji, moguće je ispisati debelu knjigu, ali teško da bi i to pomoglo dokučiti srž njegovih osebujnih motiva zbog kojih se oduševljava „kartonskom Kolindom“. Koja se, eto, dvjema šupljinama na mjestu glava licitarskih gardista u prirodnoj veličini nudi posjetiteljima rezidencije. Samo za fotografiranje, dakako! I samo za „dana otvorenih vrata“, pa će služinčad šetati tri kartonska lika od predvorja do ostave i natrag, baš kako želi predsjednica RH. I možebitno pospremati/raspremati zvučne kulise neprolazne Nives Celzijus.

Teško je ne vjerovati da jednu od šupljina neće među prvima – ako već i nije! -popuniti masivna glava stalno nadrkanog inauguracijskog VIP gosta Bujanca. Njegova je interesna ljubav na rigidno desničarskom poligonu toliko velika i moćna da je na njoj utemeljena cijela Bujančeva jezivo neprofesionalna Bujica (talk show na jedva gledljivoj provincijskoj televiziji), loša tv-kopiji renomirane Latinice HTV-ove ikone Denisa Latina.

Kolindi Grabar-Kitarović i brojnim „veličinama“ kojima je dao riječ u svojoj emisiji, nije ni najmanje smetalo što je autor osuđeni diler kokaina koji je drogom plaćao prostitutke, što je deklarirani nacifašist i radikal koji vrijeđa/rastjeruje nepoćudne novinare (npr. Indexa) za šatoraških performansa, pa i zadnjeg na Markovom trgu. I taj se Bujanec, politički neiživljen i neshvaćen još za debija u Mladeži HDZ-a, gura u prvi plan radikalnih jurišnika na vlast i nezaobilazan je lik galerije „svih predsjedničinih ljudi“. Je li svjesna te činjenice ili nije, vrag će znati, ali takvo ponašanje srozava „ženu iz naroda“ duboko ispod razine državničke časti, dobrog ukusa i elementarnog ljudskog dostojanstva. To ne doliči nekom tko je odgovoran prema svim građanima RH, osobito opljačkanim i obespravljenim masama. Što predsjednica RH Grabar-Kitarović, ako drži do sebe i autoriteta svoje dužnosti, ima tražiti među ljudima koje mediji i građanska javnost smatraju zazornom pojavom prirode i društva!?

„U predizbornoj kampanji Kolinde Grabar-Kitarović“, piše u Slobodnoj Dalmaciji kolumnist Boris Dežulović, „njegova će emisija (Bujančeva Bujica – op. M.V.) postati glavni HDZ-ov komunikacijski kanal, kojim će u sljedećim mjesecima prodefilirati svi likovi iz Kolindinog štaba u Hypo Centru i VIP-lože na Markovom trgu. Dvadeset godina kasnije, eto, nekadašnji tupavi palanački neonarcist u uniformi Schutzstaffeka jedan je od stupova društva, opinion-maker kojega će novoizabrana predsjednica na koncu izabrati za prvi ekskluzivni intervju te večeri, rado viđen gost u štabovima i šatorima, na domjencima, koncertima, tribinama i predsjedničkim inauguracijama – a da se ni u jednom trenutku, ni za jedno slovo, nije odmakao od adolfescentske retorike iz vremena kad smo mislili da je marginalni politički redikul i pitali se treba li o takvima pisati.“

Narcisoidnost, prepotencija, inatljivost i bahatost nisu kvalifikacije ni za kakvo predsjednikovanje ni u kakvoj zemlji, kamoli toliko posvađanoj, gospodarski i moralno ubijenoj u pojam kao što je Bijedna Naša. Grabar-Kitarović nije osudila pokušaj „braniteljskog“ državnog udara na Markovom trgu, nije pozvala šatoraše da prestanu kršiti Ustav i zakone, javni red i mir te se, ako već ne kući, vrate u ilegalnu šatru na Savskoj 66. Ona se debelo obrukala pred antinacifšističkom Hrvatskom pokroviteljstvom nad bleiburškom komemoracijom propaloj ustaškoj tzv. NDH te činjenicom da joj je ta Hrvatska uskratila pokroviteljstvo nad svojim proslavama 70. obljetnice pobjede nad nacifašizmom u Drugom svjetskom ratu. Uliznički je otišla slaviti Dan pobjede u Gdanjsk, gdje se šarena zapadna družina sastala prkositi Vladimiru Putinu, a omalovažiti Moskvu. To nije u interesu RH.

Zbog predsjedničina besmislenog rata s premijerom, što joj građani zamijeraju, Bijedna će Naša 4. i 5. kolovoza dvaput slaviti 20. obljetnicu Oluje: vojnom paradom u Zagrebu i uobičajenim zviždačkim skupom u Kninu. Sramota i glupost vrijedni oko 11 milijuna kuna! Zbog svog predugačkog i krajnje nediplomatskog jezika, pak, srbijanski joj je predsjednik Tomislav Nikolić ovih dana na summitu regionalnih lidera Brdo-Brijuni u Budvi tek hladno pružio ruku i ledena lica prošao kraj nje dok se pozdravljao s liderima s Balkana. Samo je pred novinarima zadržao stanovitu razinu kurtoazije, diplomatskog bontona: „Zadovoljstvo mi je što sam prvi put sreo novu predsjednicu Hrvatske. Vjerojatno je i ona shvatila da je počinila u nekim izjavama pogreške, koje su ispravljene. Ja nisam griješio, jer nemam naviku komentirati događaje u drugim državama“. Pametnom dosta.

„Kuća gori, a baba se češlja“

Hrvatska javnost ne odobrava većinu njezinih poteza, jer se „žena iz naroda“ ne zna ili ne želi kontrolirati unutar svojih ustavnih i zakonskih ovlasti. Istina, njezin položaj u upravljanju zemljom i prestavljanju RH u svijetu nije fikusni, ali ni daleko od toga. „Ukinimo ‘Turističku agenciju predsjednica RH’ za putovanja po svijetu“, pišu građani na Facebooku. Izvjesni Nenad Majcan: „Svi kojima je stalo do istine prepoznat će u gospođi Grabar-Kitarović kao glavni remetilački faktor u sustavu vlasti RH, a nedavni dramatični događaji na Trgu sv. Marka su pokazali pravo lice predsjednice-utornice“. Tomislav Holjevac: „Još samo fali štand s njezinim slikicama s posvetama i razglednicama njezinog rodnog kraja“. Marko Marković: „Predsjednica je osoba ograničenog dometa. To se vidjelo odmah. Josipović je pogriješio strateški: htio se svidjeti svima, umjesto mnogima. Što će on kod falangista? Bogati, tih bi se i Papa uplašio“.

„Stavimo li na stranu gospođu Kolindu od papira i svedemo je isključivo pod pitanje (ne)ukusa, ostaje za preispitati kako prva predsjednica u praksi koristi autoritet koji joj je podario narod“, komentira Ivanka Toma u Jutarnjem listu, važući njezin postupak u odnosu na pokušaj puča s Markovog trga. „Taj je događaj bio sjajna prilika da predsjednica države iskoristi autoritet (…), nastupi kao nezaobilazan faktor u vlasti i nametne rješenje. U ovoj je situaciji bila pozvana iskoristiti autoritet šefice države. Tim prije što ima neposredan kontakt s prosvjednicima iz Savske još iz vremena predizborne kampanje kada ih je posjetila u šatoru. Što je najvažnije, jednog od organizatora prosvjeda promovirala je u svoga savjetnika (zašto baš Deura, glupo pitanje? – op. M.V.). No, predsjednica tu priliku nije iskoristila. Iako smo se našli u pravoj kriznoj situaciji koja je lako mogla izroditi veće nerede i stradavanja ljudi, Grabar-Kitarović je rješavanje problema u potpunosti prepustila premijeru Milanoviću, a sebi ostavila poziciju promatrača.“ Ništa čudno! „Kuća gori, a baba se češlja“, kazao bi Radoš Bajić u svom serijalu.

Takva predsjednica „svih građana“ uistinu nikom u RH ne treba. Neće biti od koristi ni onima koji još misle da su izborom Kolinde Grabar-Kitarović uhvatili boga za bradu. A nisu. Navodno, bog je ćosav! K tome, sudeći po količini i sastavu nevolje u svijetu te hudoj sudbini svakog „malog“ pojedinca, bog ne vidi, ne čuje i ne govori. Mizaru, Kikazaru i Iwazaru u – jednom suvišnom komadu.