Od Lijanovog sna, preko leševa, za nadat se do dna

Povezani članci

• Revizionistička toljaga za lijepe uspomene
• MUŠICA I PEDESETAK „HAJDUKA“
• Katanac ili u-turn
• U službi svoje domovine
• KRUŠKE I JABUKE EMIRA HADŽIHAFIZBEGOVIĆA
• Heni Erceg: Obrana i zaštita

Čemu je vrijeme tome je i vakat, ako ništa drugo a ono zbog svih ucijenjenih i ucviljenih. Zbog jednog Želimira Rebca, zbog poplavljenih, zbog gladnih kojima je Lijanovićev ministar trgovine BiH Milorad Bahilj, također privedeni, svojevremeno rekao povodom poskupljenja plina: „Štedite, nemojte jesti.

Piše: Amer Tikveša

Umrlih se uvijek barem nekoliko dana nakon njihove smrti sjećamo i prepričavamo sve u vezi s njima što na vrh jezika dođe.

Stranke Radom za boljitak, koja je do jučer bila živa jer se vodila logikom mesa pa se prometala kao koalicijski kurban, nakon jučerašnjeg hapšenja njenog rukovodstva sjećat ćemo se dugo jer bogtepito koliko su para poreskih obveznika, dakle naših, skrkali u svoja dupeta, pardon, široke bregove.

Sumnjiče ih za više od 11,6 miliona maraka protivpravne dobiti zahvaljujući utaji i neplaćanju poreza te pranju novca. Kad se tome doda, evo, naprimjer, moje sjećanje, sumnja je daleko veća, a koliko još sjećanja ima?!

Prije nepunu godinu dana u medijima je bilo nekoliko istupa Ivice Karlovića, koji je jedno vrijeme bio predsjednik Općinskog odbora te stranke u Konjicu. Prema njegovim riječima, braća Ivanković Lijanović, Mladen i Jerko, apsolutni gospodari stranke Radom za boljitak, ucjenjivali su ga novčano: „Posljednji dan prije nego što su predavane kandidatske liste dolazili su nam članovi NSRzB-a, s koordinatorom iz Mostara Ivanom Pandžom na čelu, koji su nam dali te papire da ih nabrzinu potpišemo. Ništa nam nisu objašnjavali. Tek kasnije su nam rekli da su to garancije, i to u iznosu od po 500.000 i 200.000 KM. Život mi se okrenuo naglavačke kada sam to saznao.“

Način za aktivaciju spomenutog iznosa bila je opet ucjena: „Dali su mi ugovor da se odreknem 700 KM u korist stranke. Kada sam se bunio, lično me nazvao predsjednik NSRzB-a Mladen Ivanković Lijanović. Lično mi je prijetio da će aktivirati mjenice koje sam potpisao u ukupnom iznosu od 700.000 KM. U strahu sam na kraju potpisao taj ugovor.“

Prema Karlovićevim riječima, pristizale su mu prijetnje čak i na račun njegove porodice.

U to vrijeme na sličnu stvar se žalio i ministar privrede Kantona Sarajevo Emir Hrenovica. Prema njegovim riječima, ucijenjen je bio sa 100.000 eura za poslušnost i kada nešto nije po mišljenju gospodara stranke, onda oni udaraju po džepu.

Pošto su u vezi s Lijanovićima, a aktivni su i u bh. politici, nisam im bio sklon vjerovati. Da tu ipak ima dima, a onda logično i vatre, reći će mi opet moje sjećanje. Još daleke 2002. direktor Carinske uprave Federacije BiH Želimir Rebac potpisao je i Federalnom tužilaštvu proslijedio krivičnu prijavu protiv deset osoba koje se osumnjičene da su carinskim prevarama oštetile budžet FBiH za oko 32,5 miliona KM.

Istraga je provedena protiv odgovornih u firmi Megacomm, povezanom s Lijanovićima, te protiv Franka Marića, člana Upravnog odbora Mesne industrije Lijanovići te voditelja nabavke skladišta Mesne industrije Lijanovići Stipe Šakića. Osumnjičeni su bili i pojedini uposlenici Carinarnice u Mostaru.

Rebac je tada izjavio da je budžet FBiH oštećen za 32,5 miliona KM. Megacomm je u decembru 1998. godine osnovao Anto Šimić. Za dvije i po godine u FBiH Megacomm je uvezao mesa u vrijednosti od oko 100 miliona KM. Rješenjem Carinarnice Mostar ovo preduzeće je bilo oslobođeno plaćanja carinskih dažbina uz obavezu da meso preradi i vrati na inozemno tržište uz minimalno povećanje vrijednosti robe za 30 posto. Međutim, istragom Carinske uprave utvrđeno je da meso nije izvoženo, nego je prije carinjenja prodavano na domaćem tržištu.

Medijski napis od 2013. istim povodom kaže: „Istraga utvrdila: Lijanovići i povezane firme oštetili državu za oko 72,9 miliona KM poreza.“ Cifra pokradenog novca je u međuvremenu skočila, ali još hapšenja nije bilo.

Želimira Rebca od 2006. nema. Čovjek se ubio skočivši s mosta u Neretvu. Isto to je pokušao 2005. kada je spašen. Nije više mogao podnositi pritiske i prijetnje njemu i porodici, odrekao se čak i policijske zaštite. Prijetnje su dolazile, kako je Rebac govorio, pretpostavljate od koga? Ali ne samo od njih, nego i iz HDZ-ovih krugova jer Rebac je tada spominjan kao mogući svjedok u suđenju Draganu Čoviću, predsjedniku HDZ-a, između ostalog i zbog omogućavanja Lijanovićima da posluju kriminalno.

Prema izvještaju Centra za istraživačko novinarstvo u slučaju Čović-Lijanovići nestalo je bilo 40 originalnih dokumenata koji su trebali biti korišteni protiv njih. Možda bačeno s mosta u Neretvu kao sarkazam na račun Rebčevog profesionalizma.

Poplave su bile skoro, pa neću podsjećati na ulogu Jerka Lijanovića kao komandanta štaba Civilne zaštite FBiH u stvaranju nedostatka sredstava za prevenciju ali i ublažavanje posljedica poplava. Neću spominjati ni bezbroj upozorenja Transparency Internationala u vezi s njihovim kriminalom. Stoje na njihovoj stranici.

Spomenut ću još samo kako su odskočili iz Širokog Brijega i postali miljenici masa željnih predizbornih kobasica diljem BiH. Odskočna daska je, paradoksalno, bila književnost. Novinar i književnik Dragan Marjanović objavio ga je 1999., a eminentna imena bh. i hrvatske kulturne scene digla su ga u zvijezde. Roman je tiražom ušao u regionalne bestselere – ne što su ga ljudi kupovali, već što je pred izbore dobrim dijelom dijeljen. Moja ocjena tog romana je da se radi o romantiziranom patrijarhalnom ustaško-kapitalističkom pogledu na svijet. U tom romanu „naši“ su ustaše, Nijemci i Talijani, a partizani su banda. Bratstvo i jedinstvo je mora, a komunisti su tirani. Roman govori o počecima biznisa kod Lijanovića, što s uhapšenim Lijanovićima nema veze, već s njihovim precima, ali je roman koristio njima. Međutim, ima tu još nešto interesantno u vezi sa sadašnjim Lijanovićima. To je prevara države. U romanu se sa simpatijama gleda na šverc, laganje pred sudovima, bježanje od zakona, to je kao čin otpora protiv crvene bande.

Ako to deromantiziramo, dobijemo ono što stoji u izvještaju Uprave za indirektno oporezivanje koji je povodom slučaja Lijanovići upućen Tužiteljstvu BiH.

Citiram: „Odgovorna osoba poreskog obveznika ‘MI – MO’ d.o.o. Mostar Milorad Bahilj inspektorima je rekao da je on od marta 2011., rješenjem Općinskog suda u Mostaru, razriješen dužnosti izvršnog direktora, da ne zna gdje se nalazi dokumentacija preduzeća, te da je sa tim upoznat šef računovodstva Galić Mirko. Inspektori su u preduzeću ‘Lijanovići’ d.o.o. Široki Brijeg stupili u kontakt sa Galić Mirkom, koji je tada izjavio da ne posjeduje dokumentaciju, da ne zna gdje se ona nalazi i da će stupiti u kontakt s odgovonom osobom Bahilj Miloradom. Dana 24.08.2011. godine inspektori su ponovo otišli u prostorije preduzeća ‘Lijanovići’ d.o.o. Široki Brijeg i tom prilikom Galić Mirko je izjavio da je dokumentacija bila kod njih u arhivi, te da je poslije prvog dolaska inspektora vidio da u arhivi nema dokumentacije a nije mu poznato ko i kada je odnio dokumentaciju.

Odgovorna osoba preduzeća ‘Farmer’ d.o.o. Široki Brijeg Ivanković Venka izjavila je da sve poslove oko poslovanja firme vodi njen sin Damir Ivanković. Isti je u telefonskom kontaktu izjavio da je sva dokumentacija firme uništena ‘silom prilika’, te da je o tome dao izjavu koju je ovjerio kod advokata Šimunović Zdenke iz Mostara. Damir Ivanković je rekao da će pomenutu izjavu dostaviti u UINO, ali isto nije učinio do dana pisanja ovog izvještaja.“

Kako nekad komuniste, tako danas ovu vlast varaju Lijanovići, ali, za razliku od njihovih predaka, mlađi Lijanovići i participiraju u vlasti. Traži se romansijer koji će njihov nemoral pretočiti u subverziju kroz literarno onanisanje. Naime, to već sami Lijanovići hoće da kažu, kao predizborno je vrijeme pa nas kao politički nepodobne hapse. Malo morgen! Činjenica jest da se krupna hapšenja, pogotovo političkih zvaničnika, u predizborno vrijeme mogu tumačiti kao populizam, ali čemu je vrijeme tome je i vakat, ako ništa drugo a ono zbog svih ucijenjenih i ucviljenih. Zbog jednog Želimira Rebca, zbog poplavljenih, zbog gladnih kojima je Lijanovićev ministar trgovine BiH Milorad Bahilj, također privedeni, svojevremeno rekao povodom poskupljenja plina: „Štedite, nemojte jesti.“ Hapšenje je, činjenica je, mala stvar. To su bolje i pravednije radili partizani, ona crvena banda iz Lijanovog sna. Možda se i tako nešto desi, predizborno je vrijeme, jebi ga.