Od Bobana do Kordića: Zašto Hrvatska voli ratne zločince?

Povezani članci

• Prava s odgodom
• Što smo sve slagali o Bosni i Hercegovini
• Zablude nadjačavaju razum
• Dnevno sveža ljudetina
• Vodeći svjetski mediji zgroženi komemoracijom Praljku
• Franjo Habulin: Za fašizam u demokratskoj Hrvatskoj, u 21. stoljeću, nema mjesta!

Rafael vitez Boban baš i nije Rudi vitez Bobi da bismo se nasmijali na njegovo ime, ukrašeno atributom viteštva kojim se mnogi Hrvati diče kao primjerom čojstva. On je ratni zločinac. Pomoćnik jednako zloglasnog komandanta još zloglasnije Crne legije.

A jeli onda IX Bojna HOS-a “Rafael vitez Boban” – u čast čijih poginulih pripadnika je na Dan pobjede usred Splita podignut spomenik – zločinačka bojna, kad nosi ime ratnog zločinca, usput koristeći terminologiju uobičajenu za NDH? Kaj god, rekao bi ovaj štovalac,

teško je reći dali poginulih žrtava ili imena bojne ili države koju njeno ime simbolizira. Štovatelj znan po hit songu „Jasenovac i Gradiška stara“, čiji menadžeri i tjelohranitelji znaju i silom utjerivati u „nevjerne Tome“ navodni antifašizam svog štićenika. Ne, sve je to branitelj do branitelja, doduše ne baš Hrvatske po antifašističkom obličju, no više po standardima koje svojim djelovanjem ilustrira osoba sa slike.

Pa, ime nije ni važno – reći će uspaljeni domoljubi, koji svako malo planu na ukazivanje svog pogrešnog ispoljavanja istoga – bit je u tome za što su se pripadnici IX bojne zaista borili. Izvanredni alibi da se i pripadnicima Crne legije anulira bilo kakva povezanost sa njenim imenom, a ponajprije sa zločinima koje je – čini se – ime vršilo samo od sebe. Pa dobro, reći ćemo – zašto onda, ne mijenjajući bit svoje borbe, nisu svoju vojnu jedinicu nazvali, primjerice IX bojna „Ante vitez Pavelić“? Pa, jasno za svakog čovjeka koji ne ispoljava čuvene „gene hrvatstva“ – bilo bi preočito! Preočito za što su se ustvari borili. Kao što je preočito da usred Splita, čijih je 12000 partizana u jedinicama Narodnooslobodilačke vojske učestvovalo u borbi protiv jedinica spomenutih „vitezova“ i njihovih saveznika, proslavi prisustvuje i njegov gradonačelnik – inače SDPovac – kojemu se kao slučajno desio lapsus:

„Danas je dan pobjede, dan pobjede nad antifašizmom…“,

na što se on nasmijao kad je, kao shvatio što je rekao. No, čini se da ni on – kao ni prisutni župan, uz bulumentu dužnosnika i oko tisuću građana – kao ni cijela njegova stranka, ni većina šuteće Hrvatske ne shvaća previše toga.

Kao ni vojnici u uniformama HV, čije je prisustvo bilo sasvim očito:

Da vlade Republike Hrvatske, koje već dvadesetak godina poput muha bez glave naizmjence obilaze Bleiburg (što je tek aktuelna vlast ukinula), Jasenovac i druga stratišta, navodno odajući počast svim žrtvama – koje su kao iste – imaju imalo morala te zabrane javne evokacije ratnih zločinaca, u što spadaju i ulice te bojne s njihovim imenom; da im je – primjerice – zaista stalo do žrtava IX bojne i stvari za koje su poginuli; da je njenim žrtvama i preživjelim pripadnicima doista bilo stalo do demokratske Hrvatske a ne one koju simbolizira ranije spomenuta estradna zvijezda, onda bi se – makar naknadno – nastojala preimenovati spomenuta bojna. Jer, ako je moguće preimenovati ulice, zašto ne bi i vojne jedinice? Poput istoimene bojne iz Livna, naknadno preimenovane u ime osobe, za koju je doduše vrlo dvojbeno što to demonstrira svojom desnom rukom?

Pa, odgovor se sumnjičavcima nekako natura sam od sebe. Tim prije što je poznato kako je čelnik po zlu poznate HZ Herceg-Bosne – za kojeg se mnogi još nadaju da će mu kad tad udijeliti „časnu“ titulu viteza – bio u srodstvu sa vitezom Rafael-Rankom. Zaista, pada li jabuka dalje od stabla?