MISAO DANA: PIČKA VAM MATERINA

Povezani članci

• Policija Kosova: Uhapšen policajac povezan sa ubistvom Olivera Ivanovića
• Ekskluzivno: Istraga prijetnjama smrću predsjedniku senata La Russi, uklanjanju fotografije Mussolinija iz ministarstva razvoja i portretu fašističkog zločinca u palači Chigi!
• Mrš kleroustaštvu, sloboda hrvatskoj naciji!
• Priče koje moramo ispričati: Palanizacija utihlog grada
• Čovićeva politika razaranja bh. društva
• Kupusijada

– Ljubo, što je to germanizacija?- pita profesorica. – To je nametanje njemačkog jezika i njemačke narodnosti negermanskim narodima, tj. nama, Hrvatima. – Dobro. A što bi bila mađarizacija? – To je nametanje mađarskog jezika i mađarske narodnosti neugarskim narodima, tj. nama, samo i uvijek Hrvatima, kroz pisanu riječ, propagandu, zatiranje hrvatskog jezika u javnom životu. – Vrlo dobro. Aaa, kao se zove nametanje hrvatskog standardnog književnog jezika nehrvatskim elementima u tamnici naroda? – Hrvatsko proljeće. – Odlično! Vidi se da ste radili. Još samo za kraj, nešto iz upravnih sistema i organizacije: kako se zove akt putem kojeg se nameće vlastiti jezik, način rada, podjarmljivanje službenika i trgovaca, arčenje i bančenje? – Etički kodeks. – Čestitam kolega, diplomirali ste.

I tako je Nikomah našeg doba, došao na ideju podaničku kukavelj staviti pod ključ, tj. normu. Nije zajebancija. Poučen iskustvom blistavog preporoda u nogometnom klubu nakon uvođenja reda u upravi, bez puno vike i dreke je natjerao plemiće i neradnike – ili kupite prnje ili na fakultete.

Ima to smisla,  umjesto da se dereš na svakog pojedinačno, i da ga šalješ odakle je došao, lagano na A4 format, to, to i to. Enter. Jer tko će svaki dan održavati jutarnje sastanke s pročelnicima, referiranja, zapisnike, pa onda oni sa svojim podređenima, pa u vizitu obilazit druge u pisarnici, pa trči na Kilu vidjeti jesu li stavili asfalt… Znate li koliko treba alkometara da bi se vidjelo tko je pijan na poslu? Gdje je skriven pelinkovac na porti? Ovako će se ugraditi detetkor alkoholnih para, pa kome zasvira, može odmah otići jedino po radnu knjižicu. Pa tko ima primjeren dekolte, kome je dužina minice iznad neprihvatljive linije čednosti i time provocira ostale na radnom mjestu, izaziva ljubomoru i zavist kod kolega kao i seksualnu napetost, razvod braka i cirozu jetre. Jedino ta komisijska provjera zvuči primamljivo, ali nisu sve kandidatkinje u cvjetu mladosti, a ove druge bi vas mogle tužiti zbog diskriminacije. Pa onda vječno pitanje – tko krade koretkore, kao i gdje nestaju puste fascikle. Same zajebancije, dok se to odradi da bi se vidjelo tko je kvalificiran za rad, dođe 15 sati.

Ovako će lagano tući po podanicima novinarskim metodama. Pisanom riječju. Kad već nije mogao iseliti tu šačicu urbanih jugoslovenčina i naselit svoje. Pokerumizacija. Prihvaćanje obrazaca ponašanja dotičnog, iz korijena riječi, bez pogovora i servilno, uz naknadu. Sad zamislite da vas netko opiše u par riječi, da zna vaše želje, snove, poroke, sklonosti i sposobnosti bez da vas poznaje osobno, a karakterno vas profilira u dušu. Cijela ličnost se svede na par imperativnih rečenica.

-Jozo, Jozo, izaša si na papir? -Šta bogati, kako!? – Evo, lipo piše. Koga se uvati da pije za vrime rada, aj’ ća. – A bogami evo i tebe onda. Rekla mi je Smilja da si svakog dana, otkad je pa snig pa dok se nije otopija, jebala milosnu majku i Prometu i Cestaru, prvima jer nije doša zbog ovih drugih, a drugima jer ih zaboli kurac za Šine. I na taj si način, evo lipo ti piše, u javnosti, slabila ulogu i ugled gradskih firmi i njihovih zaposlenika kao perso…personaln…per-so-ni-fikacije upravnih tijela Grada. – A vidi autonomašiceee, a joj orjnunašiceee…!!! – Ne seri Magde, ti odkad ti je mali upisa 5.razred, iskopirala si knjiga k’o da imaš knjižaru u stanu. – Šta se ti cerekaš šporkuljo, kakvo je vrime kod tetke u Melbourneu, a a a….?

– TIŠINAAA !!! Upristojite se, pičkavammaterina – kaže On, sa rukama u džepu tako da mu sako stoji iza njih. – Šta ste se uskokodakale, vidi ih. Krasni ste. Jozo, Jozooo !! Ostav’ se pelina, uzmi kavu. I to duplu. Odma’ !!! Slušaj vamo. ‘Ko je jamio je jamio. Šta ‘oću reći? ‘Ko je jeba – jeba je. A ‘ko nije, ni neće. Tako da znate. Evo. Crno na bilo. Sve je tu. Radnje i mire za provođenje i sankcije. Ovo di piše Ustav, zakon i ostale žvrljotine, čitaj Žele. Jer jedina vlast san ja. Imal’ šta nejasno?

– Ovo, sprječavanje zloporabe pozicije u upravnom tijelu u korist osobnih interesa, šta je to?

– To ti znači da službeno vozilo Tome, nije tvoje, nego gradsko, i da nemaš ti šta vozit drva, cimenat i pržinu sa njin okolo a da mene nisi pita. – Aha. – I ti Smiljo. Ne odlučuješ ti ko će dobit parkirno misto. Jel’ se mene tu išta više pita? Ne znači da ako me nema neko vrime, da se neću vratiti. Ne mora svak’ piti kavu na rivi, pa da ja svaki put gledan di ću sa auton, ima i drugih kafića.

 – Ali šefe, protokol…

 –  Ništa protokol, zajebi to. Ja sam protokol! I sto puta san reka, da ako će neko novi doći radit u Banovinu, pitajte odakle je, i ko su mu ćaća i mater i pravac meni u ured ga pošaljite. Jesan li reka? Jesan, a vi ko da na ušima sidite. Eto, to van je pod g, ‘poštivanje radne discipline’, k’o da sa kretenima radin. Zakurac ste! Ažurnost i točnost u radu, pod f, nula bodova, pičkavanmaterina lina, da se vas pita ne bi nikad hotel otvorija. Di van je pod h, entuzijazam za rad u konkretnom upravnom tijelu, i za rad uopće, i zašto nije razvijen!? Pa di bi ja stiga da san radija ka vi!! Bija bi gladan kruva. Još bi mora i na vakultet ići. Ne bi nijednu plaću podilija! Dalje, nema više glasnog smijanja, bacanja stvari i pričanja viceva, igranja briškule i šijavice, i olajavanja ko spava s kime, ima vas tu i rođaka. A to vridi i za stranke u upravnim postupcima, nema niko prikoreda. Nismo u javnoj kući, jebiga. Ovo nije vaša privatna prčija. Nema posjeta rodbine pa udri po kavama. Nema uzimanja poklona, to je mito jebiga, imate svoje plaće. Nema golotinje. Bit’ ćete vi meni do grla zakopčani. Nema uzimanja sredstava za čišćenje, sapuna i wc papira, a spajalice ćete mi svakog dana brojati, i papir isto. Nema skidanja pornografije sa interneta, Zvone to se na tebe posebno odnosi. O žaruljama u wc-u neću niti pričati. Pišat’ ćete vi meni u mraku! S kojon ja to stokon radin, iz oka bi mi uzeli. Ovo pod lj, njegovanje lijepe riječi, kako pisane tako i usmene, je od osobite važnosti. Jezik nas je očuva sva ova stoljeća. ZOOOOVI, SAMO ZOOOVI… ZA TE ŽIIIVOT DATI!!! Imali šta lipše za čut… Al’ sad bez zajebancije. Neću van govorit koje knjige da čitate, ali kada neko od glavešina dolazi, ima da budete ka’ da van je Matoš ćaća. Inače bi bilo bolje da uopće ne govorite nego samo radite. Ovo šta se tiče zlouporabe položaja i materijalnih interesa, vas se ne tiče, i nemojte glavu razbijati s pizdarijama. Ima da radite šta van kažen, a ne šta ja radin. Dalje…

Negdje malo dalje, malo kasnije, blizu tvrđave Gripe…

– Jele, šta smo rekli? – Znači, osmosatno radno vrime, četrdeset sati tjedno, pet tjedana godišnjeg odmora, osnivanje sindikata, ili izbor sindikalnog povjerenika,  plaćeno prekovrimeno, koje ne može biti duže od dva sata, i to do dvaput tjedno, plaćeni putni troškovi, plaća i doprinosi se uplaćuju do najkasnije trećeg u misecu, trinajsta plaća plus božićnica… – I nema kompenzacije bonovima! – …sat vrimena za marendu, osiguravanje radne odjeće. – Stavi još povećanje minimalne plaće na 5,500 kn bruto, njegovanje lipe riči prema zaposlenicima kao i poštivanje njihove osobnosti i dostojanstva, zabrana diskriminacije prema vjerskoj, nacionalnoj i političkoj osnovi…- Stavi još teambuilding prema našem izboru, izlete i putovanja…- I stavi još da će pokriti troškove frizure, manikure…- I pedikure. – I fitness. – I stipendiranje djece zaposlenika a nama učenje stranih jezika. – I mogućnost napredovanja kako u radnom mistu tako i u plaći…

– Koji je ovo kurac !!? – kaže On, sa rukama u džepu tako da mu sako stoji iza njih.

– Etički Koteks, pičkatimaterina!

 dispet.tumblr.com