MARKO VERDONI (kako je nestala moja zemlja)

Povezani članci

• Obustaviti netransparentni postupak za izbor Poverenika za zaštitu ravnopravnosti
• Mostar i okolo Mostara
• Masovna laž Pavela Dorohina
• Zašto ljudi učestvuju u genocidu?
• Sloboda medija u BiH u zadnjih 10 godina u stalnom padu
• EMIGRANT

Marko Verdoni rođen je u ljeto 1950. godine u Beogradu. Dijete italijanskog diplomate Guisepea Verdonija i beogradske operne primadone Sonje Perović, do osme je godine života boravio u Jugoslaviji, da bi ga potom otac dao upisati u milanski Humanistički Internat gdje je Marko započeo školovanje. Kroz osam prvih godina života provedenih na Balkanu, Marku će u neizbrisivom sjećanju ostati dubrovački i mostarski kameni blokovi kojima su tako skladno i veličanstveno građeni kule, pristaništa i mostovi; prostranost panonskih ravnica; dinarske vrleti i omamljujuće mistični mirisi borova i smreke jadranskog Mediterana – impresije što u njegovoj dječjoj mašti izazvaše utiske i emocije bliske nadnaravno lijepom i nezemaljskom, jedinstvena osjećanja koja nije mogao oćutati u bilo kojem drugom dijelu svijeta kojim je, kao sin diplomate, a potom, vanredno uspješan student torontskog York univerziteta, poslije hodio.

1973. godine Marko je diplomirao na odsjeku za međunarodno ekonomsko pravo. Visokoobrazovanu karijeru uspješno je završio odbranom doktorske dizertacije na američkom Harwardu već 1985. Ustanovivši teoriju devalviranja određene nacionalne valute i poticanja vještačke inflacije u cilju nametanja pogodnih tranzicijskih smjernica ka globalnoj ekonomiji. Ono što je tada bilo hipotetično uskoro će postati realnom praksom Međunarodnog Monetarnog Fonda i Svjetske Banke, jer je Marko Verdoni svoje teze polako počeo primjenjivati u praksi podržan najvišim institucijama ovih međunarodnih novčarskih organizacija.

Naravno, svoja je najfinija sjećanja iz ranog života na Balkanu morao potpuno potisnuti kad je kao emisar MMF-a prvi put došao u Jugoslaviju nakon tridesetak godina bjelosvjetskog specijaliziranja. Jer plan kojeg je u ime MMF-a kanio provesti nije davao prostora emocijama, naročito onim lijepim, naročito onim ljudskim.

U jednom od neformalnih razgovora kojeg je u proljeće 1987. godine vodio sa guvernerom Narodne banke Jugoslavije, gospodinom Slavkom Božidarevićem, Marko Verdoni, na savršenom srpskom jeziku, rekao je:

„Sprovesćemo nekoliko proverenih šok terapija. Najpre ćemo devalvirati dinar; smrzućemo plate pa, naposletku, dekontrolirati cene. Prihodi centralnoj vladi će pasti i verovatno ćete biti prisiljeni da povećate poreze radi uravnoteženja budžeta. Od vas, gospodine Božidareviću, očekujem da nećete biti prepreka ovom procesu.“

Gospodin Božidarević niti je htio niti je mogao biti smetnja zahuktalom globalnom hurikanu, pogotovo i stoga što je smatrao da ima priliku da se savršeno dobro uklopi u opšte planove raspada Jugoslavije učlanivši se u novonastalu Socijalističku partiju Srbije koja se smatrala nasljednicom Komunističke partije iz vremena jednoobraznog vladajućeg sistema. Slične su uloge dobile i ostale ultranacionalističke stranke koje su se pojavile u ostalim jugoslavenskim republikama. Tajno i lucidno isfinansirane od ilegalnih i poluilegalnih isturenih odjela međunarodnih monetarnih institucija u vlasti iluminatskih centara svjetske moći, ove su balkanske vojno-policijske strukture postali krvavim akterima u učešću i poticanju na najgnusnije oblike agresivnosti i zloće. Ono što je, pored ostalih ekonomskih znalaca, Marko Verdoni izrežirao u pravcu privrednog raspada jednog nepodobnog sistema postavljenog na udar talasa globalizacijskog okeana, lokalni će nacistički predatori okončati kroz etničko čišćenje najprimitivnije vrste. Stotine, hiljade i desetine hiljada protjeranih i ubijenih civilnih žrtava bratoubilačkog rata. Ili, kao što je pučka mudrost mnogo ranije konstatirala : nema mržnje do bratske mržnje!

Zaraćene nacionalne strane sa prostora bivše Jugoslavije cijelo su vrijeme petogodišnjeg rata bile pod prismotrom i kontrolom tajno instaliranih, prvenstveno američkih i britanskih, špijunskih agencija. Te su aktivne terenske grupacije bile podređene CIA-i, DIA-i kao i MI 6. Nepobitno je i da su na područjima Jugoistočne Evrope zahvaćenih ratom od 1991. operirale i mnoge druge obavještajne službe poput francuske DGSE ili njemačke BND, ali skoro niko, pa ni mnogo više rangirani oficiri i službenici već što je to bio gospodin Verdoni, nije znao za postojanje Interplanetarne Mreže Rakshasa Misionara čije su neprimjetne baze bile postavljene na nizu nepristupačnih i nenaseljenih tačaka najzabačenijih balkanskih pustara, prašuma i vrleti. Iako su bili skoro nevidljivi, djelovanje vanzemaljskih misionara sa planeta Rakshasaloka bilo je kompletnije, jezgrovitije i mnogo efikasnije nego što je to bio slučaj sa bilo kojom ljudskom organizacijom. A od njihova postojanja i djelovanja na našemu planetu, još je misterioznija bila veza koju su Misionari imali sa najvišim ložama tajanstvene Svjetske Vlade, izakulisne organizacije svjetskih tajkuna koja preferira biti strukturom nadređenom svim poznatim međunarodnim unijama ili udruženjima. Mnoge pojedince i narode koji trebaju da budu ustrojeni pod sistemom Novog Svjetskog poretka, što ga vanzemljani tvore u dosluhu sa konspiratorskom Vladom, Misionari tretiraju na različite načine. Od djelovanja na um suptilnim načinom, kroz psihološki pristup – kao dezintegracija prirodnih misaonih tokova putem protežiranja najrazličitijih marketinsških poruka – do poticanja u čovjeku najnižih poriva rasizma, nacizma ili destruktivnog religijskog sektaštva, pa onda korištenja istih u svrhu stvaranja međuljudskih sukoba, sve prema trenutnoj potrebi.

Neposredno pred početak rata u Bosni i Hercegovini, iz misionarske baze na padinama Prenja, prema fantastično velikom matičnom brodu Rakshasa koji je kružio određenom putanjom oko Zemljine kugle, odaslana je poruka. Kada bi upotrijebili najslobodniji od slobodnih prevoda na bosanski jezik, i srž teksta sveli na svega nekoliko rečenica, poruka bi glasila otprilike ovako:

„Manipulacija plemenskim zajednicama koje naseljavaju dio planeta nazvanog Bosna i Hercegovina neće biti naročito težak posao. Srbi su naduven, slijep i prozaičan narod, kontinuirano surov i opasno ratoboran. Svaka plasirana floskula o njihovoj ugroženosti biti će savršen mamac koji će ih navući na nama tako potrebne staze rata i destrukcije. Bošnjak je lažno ponosan i nepotrebno prkosan. Surogat istorije. Sa psihološkom konstrukcijom koja je prepuna zavisti, jeda, osvetoljubivosti i maloumnosti, ovaj je primjerak zreo za fizički nestanak i istorijsko satiranje. Hrvati su zloban, neprincipijelan, mešetarski i rušilački narod. Sa izraženim kompleksom više vrijednosti i nepostojanjem osjećaja poštivanja ili tolerancije za bilo šta što nije hrvatsko, oni će, u svome pohodu da nište i spale sve što nije njihovo, na kraju prikrajčiti i sami sebe…“

Bez obzira što su njegovi najviši naredbodavci iz MMF-a savršeno dobro koordinirali sa sofosticiranim i hladnim vanzemljanima u stvaranju Novog Svjetskog Poretka, Marko Verdoni nikada neće saznati o postojanju, djelovanju i misiji Rakshasa na Zemljinom planetu. I još mnoge druge tajne i misterije ostat će mu zauvijek nepristupačne i skrivene.