Kultura ambalaže

Povezani članci

• Iz Carinskog Sindikata Hrvatske traže ostvarivanje prava na sindikalno organiziranje i djelovanje
• Promocija romana „Motivi za knjigu kajanja“ autora Dennisa Gratza
• Predstavnički dom Kongresa SAD-a usvojio prijedlog zakona za kažnjavanje podrivanja Dejtona
• DA SE NE ZABORAVE
• Kako je uprava MESS-a nastavila tradiciju Sarajevo film festivala
• Naša stranka Mostar: Kolaps vodovoda u Blagaju dokaz je kriminogenosti Gradske uprave i javnih preduzeća u Mostaru

Foto: Edina Zuko/PIXSELL

Pokloniti se jednom godišnje antifašizmu, a ostalih dana u godini isti zanemarivati, kultura je ambalaže, koja zapravo prezire isti taj antifašizam. Antifašizam za neupućene, nije samo davna pobuda jedne generacije koja je ostavila sve i krenula u obračun sa fašizmom, već je antifašizam način života. Svjetonazor koji uključuje još tisuću malih borbi za ljudska prava.

Mi živimo u svijetu u kojem su sahrane važnije od pokojnika, u kojem su svadbe važnije od ljubavi, izgled od pameti. Mi živimo u kulturi ambalaže, koja prezire sadržaj.

Te znamenite misli velikog Eduarda Galeana sjetio sam se prilikom početka predizborne kampanje uz prisustvo najvišeg državnog vrha u šumi Brezovici, kraj Siska, u kojoj je usput svečano obilježena 80. obljetnica formiranja Prvog partizanskog odreda i Dana antifašističke borbe. Usput, kažem, jer je i ovaj put sahrana antifašizma bila važnija od samog pokojnika, ceremonija važnija od suštine, a o izgledu i pameti suvišno je i govoriti.

Pokloniti se jednom godišnje antifašizmu, a ostalih dana u godini isti zanemarivati, kultura je ambalaže, koja zapravo prezire isti taj antifašizam. Antifašizam za neupućene, nije samo davna pobuda jedne generacije koja je ostavila sve i krenula u obračun sa fašizmom, već je antifašizam način života. Svjetonazor koji uključuje još tisuću malih borbi za ljudska prava. Od onih reproduktivnih ženskih, od onih LGBT zajednice, pa do borbe da antifašizam kao građanski odgoj konačno uđe i u naše škole. Antifašizam je i istinita povijest, onakva kakva se dogodila, a ogledni primjer te i takve revizije su novopečeni „partizani“ koji su nas još jednom podsjetili kako živimo u kulturi ambalaže.

Kulturi koja prezire sadržaj.

Da, dobro ste čuli, ako ste čitali pasuse gore, od početka predizborne kampanje Andreja Plenkovića koji je odlučio u iduće tri godine od HDZ-a napraviti inačicu „Možemo“. Nije loša zajebancija što je u šumi Brezovici bio i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, već je za ovaj tekst sretna koincidencija, no da sam u pravu, i da je profesor Baltazar od kada je gubio živce i lupao mikrofone povukavši se u duševni mir shvatio što mora raditi, govori mi niz činjenica od kojih je ova prva bila naklon partizanima.

Druga još nevjerojatnija, a desila se niti dan iza povijesnog događaja koji se dogodio prvi put da je predsjednik Vlade došao u Brezovicu, javno se počelo govoriti o konačnoj i zakonskoj zabrani notornog ustaškog pozdrava „Za Dom Spremni!“ Nismo se ni otrijeznili od te vijesti, a već nas je zatekla druga. Još nevjerojatnija. Hrvatska Wikipedija konačno prestaje biti ustaškim ruglom, i to micanjem notornih administratora Kubure, SpeedyGonsalesa i Roberta F. koji napokon više nemaju ovlasti nad sadržajima tog važnog i edukativnog projekta kojeg uglavnom čitaju i iz njega uče naša djeca. Ne mislite valjda kako se stanoviti Kubura, SpeedyGonzales i Robert F. već godinama nisu uspijevali maknuti jer ih se maknuti nije moglo, kao što ne mislite valjda da je ta sramotna revizija povijesti smetala našim novopečenim „partizanima?“ Kultura koja prezire sadržaj, nažalost mi u njoj živimo.

Bilo je potrebno samo jednom i u jednom intervalu izgubiti izbore da bi ti izgleda došlo iz guzice u glavu, i da bi odjednom tvoje dupe osvanulo u Brezovici, da bi odjednom ZDS postao nešto kažnjivo i do 10 000 kuna, i da bi se naravno maknuli Kubura, SpeedyGonzales i stanoviti Robert F. no, ne i izgubiti izbore od SDP-a, jer se iza takvih gubitaka nikada i nije suviše zamaralo u HDZ-u, već izgubiti izbore od nekakvih tamo antifašista koji se još nazivaju i Možemo. Lupao je prvo naš profesor Baltazar po mikrofonima i gubio živce pred novinarima, da bi se konačno sabrao i otišao u izolaciju u kojoj je shvatio što mu je činiti. Prvo provjeriti za što se zalažu ti iz Možemo, i gdje se prvo odlaze klanjati.

Brezovica?

U kulturi ambalaže koja prezire sadržaj, zapravo nije ni bitno gdje odlazi Tomislav Tomašević, jer ga Andrej Plenković ionako misli u stopu pratiti. Ako Tomislav drži da je ZDS pozdrav koji treba zakonom zabraniti, Andrej Plenković će ga u tome prestići, i zakonom zabraniti isti prije njega. Ako Tomislav Tomašević drži kako su Kubura, SpeedyGonzales i stanoviti Robert F. ljudi koji godinama zagađuju naš internetski prostor, Andrej Plenković će ga raskužiti prije njega. Ako Tomislav Tomašević drži kako antifašizma nikad dosta, Andrej Plenković će nam pružiti te i takve ambalaže da se tog i takvog antifašizma nećemo moći obraniti. Ako, mislim da vam je sada jasnije o čemu govorim, Antifašistička liga koju podržava Tomislav Tomašević, a bivši predsjednik Stjepan Mesić joj je na čelu, drži i traži povratak Titova trga, Andrej Plenković sam će na taj trg ako treba donijeti s Pantovčaka bistu najvećeg sina i montirati je pred vratima prostorija HDZ-a.

Dovoljno je kako vidite, u kulturi ambalaže samo zadovoljiti formu, jebeš ionako sadržaj, i dovoljno je zbrojiti dva i dva kako glatko za tri godine gubiš izbore, da bi sahrana tvog HDZ-a bila važnija od pokojnika, da bi svadba koja nas čeka bila važnija od ljubavi za taj isti HDZ, te da bi na koncu izgled te stranke bio na rubu pameti.

Čeka nas uglavnom šizofrena predizborna kampanja u kojoj je sve moguće. Jedino me zapravo strah da Tomislav Tomašević ne poludi, pa se obuče u transvestita i natakne štikle, kako bi izgledao kao naš Premijer na čelu povorke Ponosa u takvom jednom izdanju. Da me jebeš dobra je ideja. Samo zbog naše vječne kulture ambalaže to te Tomo molim.

Poludi.