Koncert za ksenofobnu volinu

Autor/ica 👤Marijan Vogrinec 8.12.2015. u 16:58

Izdvajamo

Nacionalnost i vjera nemaju blage veze jedna s drugom. To su kruške i jabuke, a kad se počnu zbrajati - rezultat je Dachau, Auschwitz, Jadovno, Metajna, Jasenovac… „Konačna rješenja“, zlo sjeme „krvi i tla, nacije i vjere“, „u ime Krista protiv komunista“… Taj mutirajući virus zla i rasističke pakosti živnuo je u RH početkom 1990-ih godina, ali nije mrtav ni danas.

Povezani članci

Koncert za ksenofobnu volinu

Foto: Hina

Popisom stanovništva 2011. godine, u RH je registrirano 62.977 muslimana po vjeroispovijesti ili 1,47 posto svih žitelja. Nacionalno ih se 27.959 izjasnilo Bošnjacima, 9647 Hrvatima, 9594 Albancima, 6704 Muslimanima, 5039 Romima, 2361 drugih nacionalnosti, 762 neopredijeljenih nacionalnosti, 343 Turcima, 217 Makedoncima, 159 Crnogorcima te ostatak pripadnicima etničkih skupina s manje od 100 osoba. Muslimani stoljećima žive u Hrvatskoj, pridonose njezinom boljitku i u Domovinskom su ratu branili tu svoju domovinu. Nikakvi ilčići nemaju pravo govoriti protiv njih ni u svoje, a kamoli u ime svih Hrvata i ostalih građana. Nacionalnost i vjera nemaju blage veze jedna s drugom. To su kruške i jabuke, a kad se počnu zbrajati – rezultat je Dachau, Auschwitz, Jadovno, Metajna, Jasenovac…

Marijan Vogrinec

Ako varaždinski violinist Ladislav Ilčić iz „domoljubnog“ orkestra šefa HDZ-a Tomislava Karamarka kani i u „Visokom domu“ svirati ksenofobne i inkvizicijske koncerte na kakve se odvažio u tv-emisiji Novi dan N1 Hrvatska, građanima je bolje da su masovno počiniti harakiri, nego takve pustili preko saborskog praga. A Ilčić, na nesreću hrvatske politike i duševnog mira građana, ni približno nije jedini vjesnik isključivosti u družbi Karamarkovih „domoljuba“, čija će netrpeljivost pretočena u samodopadnu retoriku tek zagorčati život najbrojnijoj stranci u RH. „To nije stav Domoljubne koalicije, moramo prvo vidjeto o čemu se radi“, vadio se Karamarko. Shvaća da je Ilčić nepromišljeno, u zao čas izborne blamaže i čak daljnjeg pada koalicijskog/HDZ-ovog rejtinga, usred to be or not to be pregovora s Mostom, svojim protumuslimanskim, civilizacijski neprobavljivim rasizmom survao lavinu javnog zgražanja na ionako impotentnu desnu političku opciju.

„Mislim da smo trebali biti kao Mađari“, žustro je pametovao u Novom danu tv N1 Hrvatska, „i ograditi se bodljikavom žicom. Treba zaštititi svoj suverenitet i sigurnost, (…) Mi imamo milijune ljudi u Africi i Aziji koji žele doći u Europu. Mi ne razmišljamo o tome da će ti ljudi preplaviti Europu i da su oni biološki jači od Europljana jer imaju puno djece. Važna je i kulturna politika. Njihova djeca su jednako vrijedna, ali nisu ista. Trebamo se zapitati želimo li mi u Hrvatskoj milijun muslimana. Oni imaju drugačiji mentalitet, to će promijeniti kulturu.“

I još, fortissimo zaposlenika Simfonijskog orkestra HRT-a te šefa svjetonazorski i politički zakržljalog Hrasta (osnivačica Željka Markić): „Velika je razlika između muslimana i Hrvata. U radnim navikama, u odnosu na život, idealima, prema ženama. Mi smo različiti. Jednako smo vrijedni, ali smo različiti. Multikulturalnost je mrtva, to je rekla i Angela Merkel. Države moraju razmišljati o svom identitetu“. Krupne riječi, izvrnut smisao Merkeličine poruke, maloumna politika tek dostojna nakazne kreativističke ideje o nadomoći bijele rase. Iako mu samom nije došlo iz stražnjice u glavu to zašto/čime je izazvao javnu sablazan, a nitko ga pametniji nije pravodobno upozorio da uljuđeno građansko društvo nigdje većinski ne trpi ksenofobe, ipak se odvažio ratoborno zaprijetiti sudskim progonom novinarima i svima koji su ga „napali“.

Kreativistička „ljubav“

Njega, jelte, Ladislava Ilčića, perjanicu protuškolskog Grozda, prvoborca tzv. konzervativne kontrarevolucije i crkveno-laičke akcije O = M + Ž, protivnika Modula 4 zdravstvenog odgoja, kondoma i pobačaja slobodnom voljom trudnice. Pa kako je moguće, retorički se pita Ilčić, da nitko nije želio primijetiti najbitnije: ta cijeli je njegov iskaz prožet porukom da su „muslimani i Hrvati jednako vrijedni“ i da je samo ponovio ono što su govorili državnici Poljske, Češke, Mađarske, Slovenije… Ima jedan prostodušan vic iz Ilčićevog šireg zavičaja, koji može lijepo poslužiti u ovoj prigodi. Pitali seljani Štijefa što će učiniti sa silnim novcem kojeg je dobio na lutriji, a on će ponosno: „Bum si zel fiškala i se vas bum tužil“.

Bit će zanimljivo i sucu i poroti, a bormeš i medijima, kad „časni zastupnik“ Ilčić bude objašnjavao čime se njegove rasističke izjave, neprimjerene civiliziranom društvu kakvim bi Hrvatska proklamativno željela biti, pa ih je predvidjela pravosudno sankcionirati, razlikuju od kreativističke „ljubavi“ prema Židovima i ljudima sa Srednjeg i Bliskog istoka. Ili, čime će argumentirati da osobno ne misli o muslimanima/izbjeglicama to što je, ne navodeći izvor, kao, citirao iz Poljske, Češke, Mađarske, Slovenije… Budući da je – bez obzira kako, zašto i s kim – dobio prolaz u saborske/zastupničke klupe, da odgovara javnosti za svaku svoju riječ, nije mu dopušteno laprdati rasističke gluposti o izbjeglicama. Upravo da ih i dođe milijun u RH, što neće ni u teoriji, što Ilčić ima s tim? Njega nitko neće pitati.

Ti nesretnici u milijunskim masama – i kroz RH – bježe glavom bez obzira od „zapadnih demokratskih vrijednosti“ i „našeg načina života“ što u njihovim domovinama nepozvani, zločinačkim nasiljem, morem krvi, ognjem i totalnim razaranjem tuđih domova ucjepljuju SAD/NATO i saveznici (Francuska, Velika Britanija, sada i Njemačka…). Islam ima o multikulturalizmu neusporedivo jača i pozitivnija iskustva od kršćanstva, a dok su na Srednjem i Bliskom istoku cvjetale umjetnosti, medicina, astronomija, matematika, geometrija, graditeljstvo, filozofija i humanističke vrijednosti, Ilčićeva je Europa malne skakala po granama i zirkala iz diluvijalne Altamire, grijala se uz paleolitske vatre u Lascauxu i na Hušnjakovu brdu uglavljivala kremene oštrice na vrhove kopalja.

Bez islama/muslimana „civiliziranoj“ bi Europi danas bilo uskraćeno neprocjenjivo djelo duha i uma antičke Grčke i starih civilizacija Istoka, pa kad Ilčić, kreacionisti i takvi labrtaju o kulturi, razlikama i biološkim ugrozama, legitimiraju neosnovanu mržnju, neznanje i humanističku nekompetentnost. Ljudi se ne dijele po nacijama i vjerama, nego na ljude i neljude. Sve su vjere i nacije jednako vrijedne Ali kako bogobojaznom Ilčiću utuvti u glavu ono što još 1095. godine nije stalo pod mitru zemaljskom nasljedniku sv. Petra, Urbanu II. Otada Francuzi ne prestaju ubijati „nevjernike“ po zemljama „oko Kristova groba“: tada križarskim mačem, danas nosačem zrakoplova Charles de Gaulle i laserski navođenim projektilima. Danas se Krist zove Nafta, a „nevjernički“ potentni muslimani – biološka ugroza Zapada.

„Poštovanje među bijelim nacijama, zajedništvo u borbi protiv zajedničkih neprijatelja i uzajamna težnja napredovanju jedni su od glavnih polaznih točaka u našoj borbi, čijom bi primjenom hrvatsko društvo dosegnulo slobodu za njegov daljnji razvitak“, citira novinarka Ana Kuzmanić na portalu H-Alteru zauzetost domaćih kreativista na tome. „Naša rasa već se susretala kroz povijest s brojnim bitkama za opstanak, ali nikada u ovakvoj mjeri kako je to danas, kada je naš biološki opstanak doveden u pitanje. Naš vlastiti nemar i zapostavljanje temeljnih zakona prirode najvažniji su razlog tome, a taj nemar posljedica je stoljeća zlokobne i podmukle propagande i izopačenja misli i razuma bijelog čovjeka“.

„Velika je razlika između muslimana i Hrvata. U radnim navikama, u odnosu na život, idealima, prema ženama. Mi smo različiti. Multikulturalnost je mrtva. Trebamo se zapitati želimo li mi u Hrvatskoj milijun muslimana“, kreativistički besramno kliče novopečeni saborski zastupnik. Civilizirana, građanska Hrvatska ne misli tako. Ksenofobiju i šovinizam u svim duginim nijansama nagradila je i na prošlim parlamentarnim izborima većinskim vritnjakom razvikanim „domoljubima“ i „praktičnim katolicima“. Ruži Tomašić, Željki Markić, Milanu Kujundžiću…

Zbog bolesne Karamarkove opsesije premijerskim foteljem te HDZ-ove prijeke potrebe i za najcrvljivijim saborskim mandatom, inercijom su pri vrhu koalicijske liste tzv. „domoljuba“ prepuzali preko praga „Visokog doma“ i likovi koje (kao ni njihove stranke) birači inače ne bi propustili ni do kule Lotršćaka. Budući da je RH već 1990-ih godina skrojen kao toplo mjesto na kojem su se ugnijezdili Mizaru, Kikazaru i Iwazaru u crnim sudačkim togama, još neko vrijeme ne treba očekivati tu sreću da će se društvo očistiti od govora (i djela) mržnje, političko-ideološke zloće, svjetonazorske isključivosti…

I tako će Ladislav Ilčić, ako ga možebitni novi/izvanredni parlamentarni izbori (po HDZ-ovoj tajnoj želji?) ne izbace iz Sabora, moći nekažnjeno, sasvim „kršćanski“, plašiti građane najezdom „milijun muslimana“. Oni će ugroziti opstanak Hrvata, kojih se ionako svake godine rađa 10.000 manje. Usto, „velika je razlika između muslimana i Hrvata. Biološki su jači od Europljana jer imaju puno djece.“ Grozna opsesija iz zemlje koja, u pohvalu državne pameti, nije na svoje granice navukla mađarski licencirana čelična vrata i kilometarske nizove bodljikave žice. Neka je Viktoru Orbanu, kojem se ilčićevski tresu gaće od izbjegličke „ugroze naše vjere, kulture i nacije“. A izbjeglice uopće ne žele ostati u Mađarskoj. Ni u Hrvatskoj i tako tim zemljama europskog jugoistoka.

Hrvatskoj ne treba Unija zakrabuljena u paukovu mrežu žice, s vojskom i policijom na granicama, dugim cijevima i tenkovima koji će u konc-logoru „čuvati“ laž i privid zajedništva, papirnate demokracije i ljudskosti. Ni Hrvatima ne treba Hrvatska koja će zazirati od manjina i gostoprimstva „različitima“. Ma što mislili i govorili ilčići. Izmišljeni strah nije uspijevao promijeniti povijesno ugodno iskustvo zajedničkog života na ovim prostorima, koji ni po kojem naravnom zakonu nisu ekskluzivno hrvatsko leno. I prije Hrvata su ovdje mnogi narodi imali svoju domovini, i poslije njih će tu netko živjeti u svojoj domovini. Ako u međuvremenu Plavi planet ne odleti u vražju mater zbog ratnog/ekološkog kretenizma munjenih potomaka Eve i Adama.

Kruška + jabuka = Jasenovac

Nacionalnost i vjera nemaju blage veze jedna s drugom. To su kruške i jabuke, a kad se počnu zbrajati – rezultat je Dachau, Auschwitz, Jadovno, Metajna, Jasenovac… „Konačna rješenja“, zlo sjeme „krvi i tla, nacije i vjere“, „u ime Krista protiv komunista“… Taj mutirajući virus zla i rasističke pakosti živnuo je u RH početkom 1990-ih godina, ali nije mrtav ni danas.

Šef HDZ-a i tzv. domoljubne koalicije Tomislav Karamarko, žustro mamuzajući premijerske ambicije bez uvjerljivog biračkog pokrića, učinio je medvjeđu uslugu i sebi i HDZ-u. Navukao si je u „domoljubni“ (sic) tabor konzerva-likove s rigidne desnice, koji ničim pametnim nisu zadužili birače niti su zaslužili zastupati njihovu volju u Hrvatskom saboru. Ispad tipa „milijun muslimana u Hrvatskoj“, nažalost, nije prvi niti će biti posljednji. Sreća je u nesreći što će se među zastupnicima naći solidan broj nabrušenih inteligenata, koji ne mogu dočekati ksenofobe i ine redikule da samo zinu čistunski liječiti komplekse i predrasude.

Protiv političkih nebuloza Ladislava Ilčića žestoko su se obrušili svi koji nešto znače u politici i intelektualnim krugovima u RH, uključujući najviše predstavnike Islamske zajednice. Pomoćnik ministra branitelja Bojan Glavašević možda je najupečatljivije komentirao ispad: „Ein Volk, ein Europa, ein Ladislav“, a bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović, pak: „Kad taj čovjek bude govorio, ja ću izaći iz Sabora“. No, pitanje za milijun eura, na koje ni sam Karamarko ne zna odgovoriti: što jednoj navodno ozbiljnoj političkoj opciji koja želi vladati državom trebaju ljudi poput Ladislava Ilčića? Ne donose, nego odnose mandate, a – čine veliku štetu.