Hrvatska na umjetnom srcu i plućima

Izdvajamo

• Prema tome, bit će bure, bit će vraga. Stjepan Mesić bi mogao biti u pravu ocjenom da je Karamarko hodajući mrtvac. Najveća politička stranka u RH, kojoj se doduše još sudi (prvostupanjski je osuđena) za navodno pljačkanje vlastitog naroda, jamačno ima bolju budućnost bez Karamarka. Bez obzira završi li najveća politička kriza otkako je Bijedna Naša dobila međunarodnu licenciju države presloženom vladom/vlašću ili novim izborima, gotovo je s Karamarkom i HDZ-om kakav je on ustrojio

Povezani članci

• Presuda Damiru Avdiću za izdaju revolucije
• Krvšćanstvo
• Zračni jastuk za prizemljenje lidera monopolarnog svjetskog poretka
• Kako je Marin Čilić Hrvat, a Milan Bandić Hercegovac
• Viktor Ivančić: RAT S UTVAROM
• Petar Fehir: Zavjet

Foto: EPA

Već i u samom HDZ-u procjenjuje da je spašavanje vojnika Karamarka rizično i neizvjesno, pa valja dobro promisliti buduće poteze. Osobito u okolnostima što ih nalaže zdrav razum. Prvo, svi koji su se domogli ministarskih fotelja, brojnih povlastica i masnih državnih apanaža nepovratno će s mandatima izgubiti taj kruh bez motike, pa je dobro po svaku cijenu izbjeći nove izbore. Drugo, nije pametno podrediti interes stranke i njezino značenje u javnosti interesu jednog čovjeka, pa bio to i sam Karamarko. Kojega se globalno smatra glavnim krivcem što je izabrao militantnu, javnosti neprihvatljivu taktiku borbe za vlast koja je izborno kažnjena tako da su birači uskratili HDZ-u pravo samostalno konstituirati vlast i Karamarku mjesto premijera 

Marijan Vogrinec

Kao što smo odavno predviđali na našem portalu, dogodilo se: prošli je petak napokon puklo i Hrvatska više nema vladu. Ako ćemo po istini, nije ju ni imala, od same primopredaje ključeva Banskih dvora i saborske većine. To što se nazivalo „reformskom“ ili „vladom domoljubnih stručnjaka“, „vladom nacionalnog spasa“ ili „vladom po narodnoj mjeri i želji“ pokazalo se najgorim političkim Frankensteinom od proglašenja tzv. neovisne, samostalne i suverene države. Taj Frankenstein, nakaradno skrpljen poslijeizbornom uhljebničkom alkemijom desnih i međusobno isključivih pojedinačnih i stranačkih interesa – posprdno u Udruzi Zviždač nazvan „likvidatorom Hrvatske“ – svoj je jedva polugodišnji profućkani mandat prorajtao na utjerivanje straha među građane zbog oduzete im budućnosti. Kolateralno, ta je vlast izazvala gejzire podsmijeha i ironije u međunarodnoj zajednici, ali i oštrije opomene, jer je kršenjem demokratskih uzusa, manjinskih prava i medijskih sloboda nova vlast zaoštrila produbljivanje razdora i nesnošljivosti u društvu.

Desni ekstremizam među jako zakrvljenim svjetonazorskim opcijama, političkim i ideološkim militantima svih (ne)mogućih pasmina postao je realan remetilački faktor koji je ne samo neprihvatljiv „obitelji kojoj Hrvatska oduvijek pripada“ nego je i u samoj Bijednoj Našoj raspirio zebnju od sve izglednije mogućnosti da se rješenje stanja opće mučnine potraži – građanskim ratom. Sve što se moglo s političko-ideološke desnice u zemlji, s potporom iz istorodne hrvatske dijaspore, HDZ i Katolička crkva na razne su (ne)dopuštene načine, milom ili silom postrojili iza Tomislava Karamarka i Kolinde Grabar-Kitarović te su „oba pala“. Ne baš uvjerljivo i transparentno kako se unovačena desnica nadala, ali „domoljubi“ su dograbili priliku pokazati tko su, što su, što (ne) umiju, što (ne) žele…

I temeljito su usrali motku. Ta nesposobno i nezrela politikantska družba nije za čuvati omanje stado ovaca na dalmatinskozagorskom kamenjaru, a kamoli za upravljati državom. Pogotovo tako nakaradnom kakvom su je načinili „nacionalno osviješteni hrvatski domoljubi“ iz HDZ-a, na čelu s Ocem Domovine (sic) Franjom Tuđmanom. Zbog teškog razočaranja truležnim stanjem na desnici, međunarodni si je terorist Zvonko Bušić prije koju godinu prosvirao glavu u Rovanjskoj. Nije mu pomogla izdržati u „Platonovoj pećini“ ni duhovna okrjepa kod gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića. Nema sreće za RH s desnim opcijama, ma koliko bile vlažne od svete vodice i zakađene tamjanom, jer očito ni bog ne voli licemjerje. Zorno je to pokazao HDZ&“domoljubi“&Mostovom vladajućom farsom.

„Hodajući mrtvac“

Nakon što su „oba pala“, a neslavna „braniteljska“ šatra sa Savske 66 bačena u zabitni kut nekog vukovarskog dvorišta, tko je političkoj desnici, pardon Katoličkoj crkvi i Karamarkovom HDZ-u, zabranio znalački, savjesno i domoljubno voditi zemlju!? Na dobrobit i ponos svim građanima i za primjer Europi i svijetu. Desna se opcija sada osramotila više nego ikad, jer je imala na raspolaganju sve, a nije učinila ništa dobro. Ni sebi samoj, a kamoli narodu kojega su joj puna usta. Vlada sramote pala je, štono kažu – bez ispaljenog metka. Karamarko još ne zna da je „hodajući mrtvac“, ali ubrzo će saznati i moći će kazati ćao političkoj karijeri. Da je bio mudriji/inteligentniji, kao što nije, da je barem nešto naučio od europskog autoriteta i gospodina Ive Sanadera, pa se okanio manije progona nepostojećih komunista, partizana i udbaša, „braniteljskih“ cirkusa i rigidnog iritiranja javnosti, mogao je izbjeći nečasnu sudbinu i ostati zapamćen po dobru. Ovako…

Foto: Pixsell Pixsell / Slavko Midzor

Disfunkcionalna je vlada, upravo njegovom krivnjom – što je u petak napokon, na opće zaprepaštenje, javno obznanio i premijer Tihomir Orešković – svela državu na ogavan poligon uhljebničke grabeži pod smokvinim listom, kao, „domoljublja“, „nacionalnih interesa“ i „nužnih reforma“ gdje, dakako, nisu moguće baš nikakve promjene na bolje. Kamoli nastavak trenda rasta Bijedne Naše, baštinjenog iz zadnje godine SDP-ove koalicijske vlasti premijera Zorana Milanovića. Pozitiva koju statistika bilježi ovih dana posljedica je mjera prethodne, lijevo-liberalne vlasti. Dobro, ponešto i recesijskog oporavka u Europi. Da je Milanovićeva vlada bila tako loša kakvom su je nabijedili Karamarkovi desničari i on osobno, pa na toj mantri zavrbovali dio naivnijeg biračkog tijela, BDP ne bi rastao već šesti kvartal, ne bi bili na uzlaznoj liniji izvoz, industrijska proizvodnja, opća potrošnja, proračunski deficit se ne bi primicao limitu EU-a, ne bi padao uvoz, itsl.

Bijedno je što prvaci HDZ-a, stidljivo i premijer Orešković te sama predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović, licemjerno tu pozitivu pripisuju u ZNA SE i zaslugu svoje rashodovane koalicijske vlasti. Što je čista laž, jer ta vlast nije učinila ništa dobro na tom planu. Dapače, poskupjela je građanima liječenje, blokirala školsku tzv. kurikularnu reformu zbog čega je izbio masovan bunt u RH i inozemstvu, zaustavila državne stipendije i kredite, počela smanjivati socijalna prava sirotinji, ukidati dječji doplatak, subvencioniranje prijevoza učenika… Zbog totalnog sranja u državnom vrhu, prvi put se dogodilo u 26 godina Bijedne Naše da su strani financijeri odbili ovih dana unovčiti (posuditi s povoljnijom kamatom) milijardu eura vrijedne hrvatske državne obveznice, pa se ministar Zdravko Marić vratio iz Londona podvijena repa. I to je poruka koja kompromitira novu vlast. Kao i ona iz Unije, osobito njemačkog Bundestaga: „Hrvati, prestanite zlorabiti interese EU-a u rješavanju svojih bilateralnih problema sa Srbijom“. Blokada ne dolazi u obzir.

Nepristojno/neuvjerljivo HDZ-ovo svojatanje Milanovićeve pozitive u izlasku RH iz krize isto je kao kad bi netko zatajio da je sjeo u automobil punog spremnika goriva, pa se na sva usta hvalio kako je njegova vozačka izvrstnost takva da će bez dodatnog tankanja postići neviđen rekord. Bez da mu na pola staze zasvijetli rezerva. Benderovština raspadajuće vlasti više je nego očita: ideje naše, benzin vaš. Samo što su se i te ideje pokazale pukom tlapnjom radi osvajanja vlasti, a kad se vlast nekako ipak dogodila, Pirovi pobjednici otpočetka nisu znali što bi s njom. Zato je politička lampica za vožnju na rezervi neminovno zasvijetlila, a auto će do jeseni ili najesen zatrokirati i stati.

Solidnooktansko Milanovićevo razvojno gorivo bit će potrošeno, 2016. godina maloumno oštećena za kojih tri-četiri milijarde eura minusa (unutarnji gubitak plus nepovučeni euri iz Unije), a Bijedna Naša opet pred izazovom. S kim će SDP do izvanredne/relativne izborne pobjede i hoće li lijevo-liberalna koalicija – s Milanovićem kao premijerom? – uspostaviti stabilniju i vladu i saborsku većinu, pa desnicu poslati tamo gdje joj je prirodno mjesto, u „konstruktivnu oporbu“. Bilo je karikaturalno očekivati da se Hrvatska, nakon tolikih godina devastacije, osovi na zdrave razvojne noge pod vodstvom „stručnih domoljuba“ i „reformista“ političkog i intelektualnog kapaciteta te ugleda među sugrađanima kakvi su Tomislav Karamarko, Božo Petrov, Tihomir Orešković, Kolinda Grabar-Kitarović, Milijan Brkić nadimkom Vaso, Ivan Tepeš, Pero Ćorić, Bernardica Juretić, Ante Nazor, Janica Kostelić, Tomo Medved, HNiP-ova garnitura trećerazrednih novinara na čelu HRT-a, medijski trbuhozborci Tihomir Dujmović, Ante Gugo, Marko Jurič, Velimir Bujanec i sva sila „duhovnih pastira“ na poslovima rigidne desničarske agitacije. Nema šanse. Takva vlast, a posljedično i država, mora propasti.

Foto: Robert Anic/PIXSELL

Karamarko i HDZ/“domoljubna“ družina previše su se bavili svojim džepovima, upravo obznanjuju dojučerašnji im partneri u vlasti – mostovci i Božo Petrov,   umjesto obećanim reformama. To se nazivalo „preuzimanjem odgovornosti“ i „domoljubljem“, „ljubavlju prema Hrvatskoj“ i „nacionalnom osviješćenošću“… A to klijentelističko-uhljebničko društvo, uključujući dio Petrovljevih mostovaca koji su još ostali na okupu od prvotne 19-člane skupine, međusobno su si vadili crijeva, grizli se i bavili infantilnim ludorijama izvan svake pameti. I krah je bio samo pitanje vremena. Cijela je ta suluda priča morala neslavno završiti, jer se HDZ&“domoljubi“&Mostova vlada/vlast „proslavila“ nesnalaženjem, neradom, neznanjem, razvojnom impotencijom, nedostatkom bilo kakve vizije za boljitak i maloumnim prodavanjem reformske magle koja više nije imala prođu ni među pacijentima najzabitnije psihijatrijske ordinacije.

Spašavanje vojnika Karamarka

Težak je bolesnik prošlog vikenda proglašen klinički mrtvim, kirurzi su oprali ruke  i napustili operacijsku dvoranu svaki u svom smjeru. Neki se više nikad neće vratiti. Sad je samo pitanje tehničke procjene koliko će medicinskom osoblju biti dopušteno držati vegetirajućeg na umjetnom srcu i plućima. Bivši dvomandatni predsjednik RH Stjepan Mesić, gostujući u kultnoj HTV-ovoj emisiji „Nedjeljom u dva“ (Nu2) novinarskog mahera Aleksandra Stankovića, prepoznao je Karamarka kao „hodajućeg mrtvaca, samo što on to ne zna“. Politički analitičar Žarko Puhovski će procijeniti da Karamarko nije tog „intelektualnog kapaciteta“ da bi sam dokučio kako treba odstupiti s mjesta u vladi. Neki fantasti iz njegove najbliže političko-ideološko-uhljebničke obitelji – recimo, Darko Milinović, bivši HDZ-ov ministar zdravstva, koji je nasljedniku iz SDP-a ostavio 5,5 milijarda kuna vrijednih kostura iz ormara – pjeni se u tv-mikrofone: HDZ mora u presloženoj vladajućoj koaliciji ostati stožerna stranka, a Tomislav Karamarko premijer. Čisti SF iz usta prepotentnog Ličanina, s aferama iza sebe.

Nakon što je Karamarko praktično otkazao premijeru Oreškoviću pravo na daljnje obnašanje dužnosti u vladi, počela je, kako neki parafraziraju poznati film (1998.) Stevena Spielberga, tzv. operacija spašavanja vojnika Karamarka. To znači, prvo: presložiti vladu i saborsku većinu, izbaciti Most i Božu Petrova iz igre, izbjeći saborsko izjašnjavanje o Karamarkovom opozivu iz vlade te šefa HDZ-a ustoličiti kao novog premijera; drugo: ne uspije li nijedna varijanta spašavanja vojnika Karamarka, demontirati cijelu piramidu vlasti i ići na izvanredne izbore za deveti saziv Hrvatskog sabora. Zašto upravo sada grmi sa svih HDZ-ovih i partnerskih/„domoljubnih“ strana mantra kako treba po svaku cijenu izbjeći nove izbore, jer su „preskupi, velik trošak za ionako praznu državnu blagajnu, a ne bi donijeli bitne promjene u odnosu glavnih političkih snaga“?

Foto: net.hr

Zato, jer se već i u HDZ-u procjenjuje kako je spašavanje vojnika Karamarka vrlo rizično i neizvjesno, pa valja dobro promisliti buduće poteze. Osobito u realnim okolnostima što ih nalaže zdrav razum. Prvo, svi koji su se domogli ministarskih fotelja, brojnih povlastica i masnih državnih apanaža nepovratno će s mandatima izgubiti taj kruh bez motike. Drugo, nije pametno podrediti interes stranke i njezino značenje u javnosti interesu jednog čovjeka, pa bio to i sam Karamarko. Kojega se globalno smatra glavnim krivcem što je izabrao militantnu, većinski u javnosti neprihvatljivu taktiku borbe za vlast, koja je izborno kažnjena tako da su birači uskratili HDZ-u pravo samostalno konstituirati vlast i Karamarku mjesto premijera. A unaprijed je oboje najavljivao kao gotovu stvar, „samo da se makne ova nehrvatska vlast zbog koje Hrvatska nepovratno gubi dragocjeno vrijeme“. Sada je RH, s Karamarkovom izabranom momčadi i Mostovim sigurnosnim ventilom, izgubio jamačno – cijelu godinu. Mnogo novca, živaca i čega sve ne.

U hrvatskom teatru apsurda je uistinu sve moguće. Pa i to da HDZ pokupuje tih nedostajućih desetak saborskih ruku za preslagivanje vlade i saborske većine. To se naravno nikad neće dokazati na sudu koji je za isti krimen strpao zatvorio bivšeg vukovarskog gradonačelnika Željka Sabu. No, tvrdi čelnik HNS-a Ivan Vrdoljak, „postoje jake indicije“ da je Karamarko oštro krenuo u tu rabotu, jer mu opasno gori pod nogama i praktično nema drugog izbora. Vlasnici PR agencije Grizli komunikacije čak tvrde da osobno naziva ljude, prijeti im, obećava, lobira na sve načine… Dakako da je preprodaja političkog utjecaja kažnjivo djelo, ali…

Ako Karamarko i skupi, uz „čarobnjačku“ pripomoć Milana Bandića i četvero već moralno-politički odavno posrnulih stranačko-nezavisnih kameleona iz saborskog kluba svoje istoimene BM 365 – stranke rada i solidarnosti, možda će kratkoročno postići što je naumio i privremeno neće znati da je „hodajući mrtvac“. No, taj je scenarij pod velikim upitnikom, jer su od Karamarka već počeli bježati ne samo neki vrli „domoljubi“ (npr. HSS, HSLS, BUZ je prebjegao Bandiću) nego je i u samom HDZ-u počelo preslagivanje. Zasad su Andrej Plenković i Milijan Brkić nadimkom Vaso otvoreno postavili pitanje Karamarkova povlačenja iz vlade, a ovaj to zataškava i izvrće na šalu. Kao stranka je jedinstvena i stabilno stoji iza njega kao svog predsjednika i skorašnjeg premijera RH..

U HDZ-u je cijela jedna skupina – nenahranjenih uhljeba, mahom (npr. totalno marginalizirana Josipa Rimac, koja poput malog psića, bezrazložno nasmiješena od uha do uha, pocupkuje iza Karamarkovih leđa gdje god da se ovaj pomakne) – spremna opet okrenuti leđa ZNA SE predsjedniku. U HDZ-u je nacionalni običaj genetskih poltrona pobjeći od svog vođe čim mu se zatrese fotelj, i ponuditi istu poniznost novom stranačkom apsolutu. U već započetom preslagivanju unutar te stranke nije zaboraviti „otpisanog“ starog lisca s dna HDZ-ove kace Vladimira Šeks, kojem se Karamarko zamjerio još otkako se usprotivio nedemokratskom oduzimanju Jadranki Kosor članske iskaznice koju joj je dao sam Tuđman. Ne smije se zaboraviti ni europarlamentarca Davora Ivu Stiera, jednog od vodećih HDZ-ovih inteligenata i političara svjetskih vidika, koji racionalnošću šiša sve desne i lijeve ruke aktualnog stranačkog šefa.

Nepodnošljiva količina mučnine

Prema tome, bit će bure, bit će vraga. Stjepan Mesić bi mogao biti u pravu ocjenom da je Karamarko hodajući mrtvac. Najveća politička stranka u RH, kojoj se doduše još sudi (prvostupanjski je osuđena) za navodno pljačkanje vlastitog naroda, jamačno ima bolju budućnost bez Karamarka. Bez obzira završi li najveća politička kriza otkako je Bijedna Naša dobila međunarodnu licenciju države presloženom vladom/vlašću ili novim izborima, gotovo je s Karamarkom i HDZ-om kakav je on ustrojio. Sada to nije moderna demokršćanska stranka s atraktivnim programom, objektivno potrebna potentnoj demokraciji, nego autokratski, podobnički stroj, gdje je predsjednikova prva i zadnja. Karamarko, recimo, nikog nije pitao niti ga je bilo koje stranačko tijelo ovlastilo bubnuti u petak novinarima da otkazuje premijeru „govor o radu“. Ovaj je odmahnuo rukom i prisilio Karamarka na redovan zakonski postupak njegova opoziva.

foto: hrt.hr

Bude li kojim svjetskim čudom dobio presloženu vladu i saborsku većinu, s jedva jednom-dvije ruke više, što je zasad nemoguće, bit će to nestabilna vlast na aparatima za umjetno održavanje na životu i bit će samo pitanje dana/mjeseca kad će podijeliti sudbinu sada raspadajuće troroge koalicije. I uslijedit će izvanredni parlamentarni izbori, gdje će ih dočekati nabrušeni SDP s koalicijskim partnerima. Piši kući, propalo je. HDZ nema šanse na novim izborima bude li ga opet vodio Karamarko. On je već četvrtu godinu, zaredom iz mjeseca u mjesec, najnepopularniji političar u zemlji. CRO Demoskop ovih dana donosi upravo katastrofalne brojke o padu HDZ-ovog i rejtinga svih državnih institucija, gdje taj čovjek i ZNA SE stranka imaju svoje prste. Afera „konzultantica“ samo je vrh sante općeg nezadovoljstva građana, i to će se vidjeti u biračkim kutijama.

Količina mučnine tolika je – nakupljena u nepunih pola godine pogubne vlasti – da toj družini više ni bog ne želi pomoći. Nema ni zašto. Ni nadahnuti politikantskom mržnjom biskupske homilije. Sav cirkus koji je desnica sinergijski demonstrirala Bijednom Našom prošle tri i pol godine, gadno joj se osvetio: krahom vlasti u rekordnom roku. Milo za drago. Sijali oluju, pa sada žanju tsunami. Ovo što se događa u gladijatorskoj areni više je od pakla što ga je bivši premijer Milanović najavio Karamarku i HDZ-u na odlasku iz Banskih dvora.

„Hrvatska može i mora bolje“, izgledna je krilatica pod kojom ovih dana građani ustaju na noge širom zemlje. Jest, to je buna protiv nepodnošljive vlade/vlasti. I, dakako, logično reagiranje slobodnomisleće javnosti protiv nes(p)retnog pokusa HDZ&“domoljubi“&Most. Ne ponovio se ikad više.