ENG
Goran Pandža: Koliko vrijedi Amerikanac?
Autor/ica 👤Goran Pandža
Povezani članci
Čudna je ta Amerika, posebno glavni grad S.A.D.-a. U cijelom Washington-u nema niti jednog granapa, skoro nijedan supermarket. Zato su na svakom koraku CVS apoteke, u kojima pored lijekova, ima i hrane. Voće, povrće…sve to možete kupiti u apoteci. Inače, po cijeli dan gradom tutnjaju vatrogasna kola, iako nigdje nema požara. To je zato što su vatrogasci ujedno i hitna pomoć. A žene u Washington-u ne nose čarape. Bez obzira koje doba godine, ili vremenske (ne)prilike da su u pitanju; obuća uvijek ide na bose noge. Ne pretjerujem, stvarno je tako.
Konzumeristička psihologija je tek posebna priča. Nevjerovatna je popularnost određene vrste kolača, tzv. cupcakes. Kolači k’o kolači, ništa bolji od naših. Ovi su postali popularni jer ih Carrie, u seriji Sex And The City, često kupuje. Iako za običnom prodavnicom možete lutati satima, prodavnice cupcakes-a su česte skoro kao i CVS apoteke. Vrhunac uvrnutog konzumerizma ćete vidjeti vikendom, kada se ispred prodavnice Georgetown cupcakes formira stotinjak metara dug red. Čitave porodice satima čekaju da, baš tu, kupe kolače, pa kada ih kupe, poziraju sa istima i slikaju se, iako u krugu od 50m ima 7,8 prodavnica sa jednako dobrim. Zašto baš tu, ne želim da znam…Dovoljno sam saznao da ih ne poželim probati.
Dobro, drugačija kultura, drugačiji običaji. Nekima će ovo biti simpatično, drugi će konstatovati da su Amerikanci malo „udareni“, ali i mi smo daleko od normalnosti.
Ipak, ako proučimo istoriju grada (D.C.-a) i Sjedinjenih Američkih Država, stvari nisu ni najmanje simpatične. Prva sistematska naseljavanja Evropljana na američkom tlu, su počela nakon 1492. godine(pojedinačna naselja su još u 11. stoljeću napravili Vikinzi) kao plod imperijalističkih težnji evropskih sila za širenjem uticaja, eksploatacijom novih kolonija i obilježena su nasiljem nad domicilnim stanovništvom, koje bi današnje pravo opisalo najtežim terminima: „genocid, etničko čišćenje, kulturocid“ itd..
Postepenim istrebljenjem indijanskog stanovništva, rasizam i zločini se manifestuju kroz ropstvo „dovedenog“ afričkog stanovništva, lišavanjem istog svih mogućih ljudskih prava.
Washington D.C. je sve do 1948. godine, bio rasistički podijeljen grad. „Trinaesta ulica“ je bila granica između istočnog (crnog) i zapadnog (bijelog) dijela grada. U zapadnom dijelu grada je Afro-Amerikancima bilo zabranjeno živjeti, odnosno bijelcima je bilo zabranjeno da im prodaju kuće. Do sredine 50–ih godina su škole i druge javne ustanove bile rasno podijeljene, čak i groblje kućnih ljubimaca, u zavisnosti od rase vlasnika.
Zašto ovo pišem? Niti jedna država nema apsolutno čistu istoriju, lišenu raznih zločina, Bosna i Hercegovina ponajmanje. Problem je, ukoliko se danas, pored svih povelja o pojedinačnim ljudskim pravima, suprotno međunarodnom pravu, pojedine države ponašaju kao njihove rasističke vlade, prije stotinu, ili više godina. Sjedinjene Američke Države jesu zaustavile rat u BiH i još uvijek pomažu u očuvanju mira i stabilnosti. Ništa od toga im ne daje za pravo da vode, globalnu imperijalističku, rasističku politiku.
U centru simpatičnog grada cupcake-a, bosih žena i CVS apoteka, je velika, lijepa, Bijela Kuća, u kojoj se donose odluke, fatalne po život ljudima širom svijeta.
Nije li okupacija Iraka i eksploatacija iračke nafte, samo moderni oblik kolonijalizma, sličan onome poslije 1492.? Nije li likvidacija bin Ladena, bez sudskog procesa, zločin? Kao i kršenje teritorijalnog suvereniteta Pakistana…Ubistvo Gaddafijevog sina(civila), troje unuka, je također ratni zločin, za koji bi neko trebao odgovarati. Članice NATO saveza, uključujući S.A.D., zloupotrebljavaju opravdane zahtjeve libijskih pobunjenika za demokratizacijom, kako bi se domogli libijskih rezervi sirove nafte, koje su najveće na afričkom kontinentu (u svjetskim okvirima na devetom mjestu: http://www.eia.doe.gov/countries/index.cfm?view=reserves ). Abu Ghraib, Guantanamo, slučaj Bradley Manning-a…predugačak je niz primjera kršenja ljudskih prava.
-U terorističkim napadima na SAD, 11.09. 2001., poginulo je oko 3000 ljudi.
-Vjerodostojne studije govore o najmanje 1 000 000 poginuih i 2 000 000 ozbiljno povrijeđenih, uslijed ratnih sukoba u Iraku i Afganistanu, od početka invazija na te dvije države.
Matematički izraženo, jedan američki život vrijedi kao najmanje 330 iračkih/afganistanskih.
Pojedini ratni zločinci se u Haag-u brane činjenicom, da sve što im se stavlja na teret, rade i države osnivači tribunala. I u pravu su.
Činjenicom da odgovorni za ratne zločine u Iraku i Afganistanu prolaze nekažnjeno, daje se izgovor nekim drugim, budućim zločincima, da rade isto. Ljudski životi bi trebali vrijediti isto, bez obzira na naciju.
I taj cupcake…Nije ništa bolji od baklave.
Autor/ica 👤Goran Pandža
