Drago Bojić: Ne dijelite škole – dijelite znanje!

Izdvajamo

• Ministri i političari, dakle, nisu ugroženi jedni od drugih, dijele zajedničke institucije vlast, budžete, ali smatraju da su djeca jako ugrožena pa ih treba razdvojiti i zaštititi jedne od drugih. Kakva perverzija!

Povezani članci

• Genocid
• Brega, svoj Salijeri
• Je li istina da udžbenici iz povijesti uče djecu mržnji prema susjednim narodima?
• Transformator
• Srebro zlatnog sjaja s blatnim tufnama
• Boris Dežulović a.s. ili: i ja imam pravo biti vjernik

Dvije škole pod jednim krovom nisu nikakvo jamstvo za očuvanje identiteta. Identiteti koji se zatvore u sebe, koji su statični, nepropusni, jednodimenzionalni, dugoročno osiromašuju i raspadaju se u svojoj vlastitoj skučenosti i isključivosti

Piše: Drago Bojić

Prošlogodišnja odluka Skupštine Srednjobosanskog kantona o podjeli srednjoškolskog obrazovanju u Jajcu po etničkom ključu, privremeno odgođena na godinu dana iz tehničkih i organizacijskih razloga, u međuvremenu je zbog trenutne političke situacije u gradu i nemogućnosti dogovora oko formiranja Općinskog vijeća gurnuta u stranu, ali svejedno ne prestaje biti tema jer javnost ne zna kako će se stvari dalje razvijati. Zato je važno još jedanput podsjetiti na političku nerazboritost, kratkovidnost i neodgovornost dominantne hrvatske i bošnjačke politike, na posljedice koje podjela škola može imati, ali i na šutnju i nezainteresiranost građana Jajca, izuzimajući mali broj učenika koji su se prošle godine pobunili protiv podjela i nekoliko pojedinaca koji ih u tome podržavaju. Odluka da se nakon osnovnih i srednje škole pretvore u fabrike etnički ukalupljenih i uniformiranih učenika neosporno će imati velike i nesagledive posljedice i zato je važno ponovno aktualizirati to pitanje.

Ako se ta odluka sprovede, to će dugoročno opteretiti etničke odnose u gradu koji ipak nije toliko zaražen nacionalističkom mržnjom i isključivostima kako to dominantne politike priželjkuju. O tome svjedoče svakodnevni životi i odnosi ljudi koji s onu stranu etničkih i vjerskih razlika čuvaju i njeguju svoje povezanosti, rade u istim poduzećima, izlaze i druže se na istim mjestima, treniraju i igraju u istim klubovima, dijele međusobno radosti i žalosti. Najavljena podjela srednjih škola ugrozit će to krhko, prošlošću i sadašnjim političkim manipulacijama, opterećeno zajedništvo upravo među mladima, među onima koji za razliku od odraslih imaju više i želje i odvažnosti da prelaze zacrtane etničke i vjerske granice zbog čega ih ponekad šikaniraju i njihovi najbliži, zbijajući etničko-vjerske obiteljske i rodbinske redove kako bi veze (prijateljske i ljubavne) mladih ljudi razorili, koristeći se pritom zabranama, ucjenama i prijetnjama.

Taj demonski osmišljen sistem dviju škola pod jednim krovom, koji su kreirali domaći političari i predstavnici međunarodne „eksperimentalne“ zajednice (OSCE), u suprotnosti je s Ustavom BiH, presudom Vrhovnog suda Federacije BiH o segregaciji u javnom obrazovanju (iz 2014. godine), sa Zakonom o zabrani diskriminacije u BiH, ali i s međunarodnim obrazovnim standardima i konvencijama o ljudskim pravima. No, te činjenice ništa ne znače ministrici obrazovanja, znanosti, kulture i sporta u Srednjobosanskom kantonu, Katici Čerkez, koja u prošlogodišnjim učeničkim prosvjedima vidi „manipulaciju od strane pojedinaca koji žele ukidanje hrvatskog jezika, zabranu korištenja obilježja hrvatskog naroda u BiH, ukidanje nastavnih planova i programa po hrvatskom jeziku i pretvaranje škola na hrvatskom jeziku u škole na bosanskom jeziku“. Ali na tom se gospođa ministrica ne zaustavlja pa „odgovorno tvrdi“ (ili želi vjerovati?) i to da se zbog stalnih pritisaka i nesigurnosti Hrvati iseljavaju iz BiH, te bih ih navodno škole na hrvatskom jeziku trebale u tom spriječiti i zadržati u ovoj zemlji. Pritom ministrica ne spominje zašto se iseljavaju Hrvati iz očišćene zapadne Hercegovine kad ondje više gotovo i nema onih koji bi ih po ministričinoj etničkoj logici mogli ugrožavati. Hrvati se – jasno je to naravno i ministrici – ponajviše iseljavaju zbog loše hrvatske politike i teškog socijalno-ekonomskog stanja u koje ih je ta politika dovela, a u kojoj ministrica desetljećima aktivno sudjeluje uživajući njezine blagodati kao predstavnica hrvatskog naroda, dijeleći pritom zajedničke prostorije, institucije i službe, legalno, legitimno i neugroženo, mijenjajući ih kao smjerove u „zajednički osmišljenom etničko-političkom i stranačko-kapitalističkom kružnom toku“, upravo s predstavnicima bošnjačkog naroda od kojeg želi odvojiti i zaštititi učenike hrvatske nacionalnosti u Jajcu. Ministri i političari, dakle, nisu ugroženi jedni od drugih, dijele zajedničke institucije vlast, budžete, ali smatraju da su djeca jako ugrožena pa ih treba razdvojiti i zaštititi jedne od drugih. Kakva perverzija!

Naravno, cijeli taj slučaj s obrazovanjem nije jednostavan i neosporno je da problem s obrazovnim sistemom u srednjim školama u Jajcu postoji – od toga da se nastava izvodi po hrvatskom planu i programu do toga da se djeci izdaju diplome s grbom Herceg-Bosne što je doista uvredljivo i diskriminatorno, uznemirujuće i zastrašujuće! Nije točno – i to je perfidna politička podvala i djeci i roditeljima i profesorima i građanima – da se ne može pronaći zajedničko rješenje i osmisliti obrazovni plan i program koji djecu ne bi razdvajao i koji bi uvažio etničke, jezične i vjerske specifičnosti. Postoje rješenja i modeli koji se mogu preuzeti i od drugih, ali oni koji rade u obrazovnim institucijama u Jajcu mogu i sami pronaći rješenje i na taj način ponuditi alternativu i drugim podijeljenim školama. To bi u trenutnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, koju posljednjih mjeseci razdiru podivljale političke podjele, agresivni secesionizmi i nervozni patriotizmi bio tako nasušno potrebni glas razuma po čemu bi se grad Jajce i njegovi građani zlatnim slovima upisali na obrazovnoj karti humanosti. Ali, građani Jajca uglavnom šute, statiraju i nijemo promatraju što će se dogoditi s njihovim školama, učenicima i njima samima.

Foto: jajce-onlinie.com

Da je razdvajanje učenika po etničkom ključu nerazumno i nehumano, spontano su prvi osjetili upravo učenici kad se prošle godine mala grupa njih pobunila protiv podjele. Dakle, nije riječ ni o kakvoj manipulaciji niti o „zlonamjernim predstavnicima s područja općine Jajce, Kantona i međunarodne zajednice“, kako to tvrde ministrica i njezini trabanti, nego o samostalnoj učeničkoj inicijativi. Umjesto da se te mlade ljude podrži, većina građana se povukla u zavjetrinu i šutnju, čuvaju svoj komoditet i svoje „egipatske lonce“ – od roditelja i profesora do predstavnika civilnih, kulturnih i vjerskih organizacija – i pritom još na različite načine pokušavaju zatomiti plemenite osjećaje i ušutkati zdravi glas razuma mladih ljudi i prilagoditi ih uskoći etničkog identiteta. Nisu se oglasila ni nastavnička vijeća ni vijeća roditelja ni direktori škola, iako među nastavnicima i nastavnicama ima onih koji nisu za podjele škola ali se zbog trenutne političke klime rijetki usude to i naglas kazati. Ako se oni koji rade u školama iz straha za svoju egzistenciju plaše da će izgubiti radna mjesta ukoliko dignu glas protiv podjela škola (kako se o tome potiho, potajno i s oprezom govori), to bi ih dodatno trebalo motivirati da zajednički istupe protiv podjela. Kad jedanput pristanete na poslušnost i pokoravanje, dugoročno ostajete sluge i robovi svojih gospodara, koji će vas držati taocima i svaki put zaigrati na kartu vašeg straha, a na kraju vas i odbaciti kad više ne budete potrebni. Tko god se u životu isključivo i samo vodi „oralno-analnom logikom preživljavanja i preživanja“ nužno se sam dehumanizira i desubjektivizira, svodi na poslušnog građanina i odanog činovnika koji si uskraćuje mogućnost dostojanstvenog života.

Simptomatično je da se ni nitko iz društvene zajednice nije ozbiljnije angažirao oko ovog problema, izuzimajući aktivnosti grupe građana „Bolja škola“ za kvalitetnije i pravednije obrazovanje uz podršku Šlolegijuma i prošlogodišnju inicijativu skupljanja potpisa jajačkog SDP-a protiv podjela škola, stranke koja se i na kantonalnoj razini suprotstavila podjeli škola, a koje su jajački građani glasačkim svrstavanjem u nacionalne tabore nagradili tako što su ih gotovo posve ignorirali na prošlogodišnjim lokalnim izborima. U gradu Jajcu postoje i civilne organizacije – one organizacije koje se pozivaju na ljudska prava, na borbu protiv diskriminacija i segregacija, na čemu uglavnom i i pune svoje proračune – ali ni oni nisu pokrenuli ozbiljniji javni društveni protest protiv podjele škola. Ta kalkulantska šutnja vodi se unosnom logikom mnogih civilnih organizacija – što više podjela, to više novca za projekte i tobožnji licemjerni naknadni angažman na pomirenju ljudi. Pojednostavljeno kazano, većina tih organizacija funkcionira prema logici: pustimo najprije političare da podijele ljude, a onda ćemo od njih prositi novac i grantove da ih spajamo.

Nisu se oglasile ni kulturne organizacije, ni one javne i zajedničke, ni one nacionalnog predznaka, koje u svojim programima tvrde da je među njihovim ciljevima, između ostalog, i promicanje duhovnih i moralnih vrednota. Ako se već pozivaju na te vrednote kako je onda moguće da šute o podjeli škola koja će dodatno pojačati segregaciju i diskriminaciju učenika  i time duhovno i moralno osiromašiti cijelu društvenu zajednicu. No, može li se uopće od članova kulturnih institucija nacionalnog predznaka očekivati da prekorače prag vlastitog kolektiva, populističko-festivalizacijski folklorni mentalni sklop, koji bezbrižno i veselo „igra kolo i pjeva bećarce“ dok politika dijeli škole i školarce. Ako to ipak nije tako, evo prilike da promicanjem duhovnih i moralnih vrednota ruše etničke, vjerske, kulturne i obrazovne zidove i da etnički i vjerski skrojenim narodnim nošnjama dodaju i nošnje šireg duhovnog i kulturnog horizonta.

Ni predstavnici vjerskih zajednica koje se načelno pozivaju na univerzalne vrijednosti, na dostojanstvo čovjeka, njegova prava, jednakost svih ljudi, koje za sebe sami tvrde da im je stalo do mira među ljudima, do dijaloga i dobrih međuvjerskih odnosa – nisu digli glas protiv podjela škola. Budući da se većina građana grada Jajca izjašnjavaju kao vjernici, odgovornost vjerskih zajednica je u ovom slučaju i velika i važna, a mogla bi s obzirom na broj njihovih vjernika biti i odlučujuća ako ih senzibiliziraju da se bore protiv podjela i da traže obrazovni model koji neće biti ni diskriminacijski ni segregacijski. Evo prilike da se upravo sad kroz različite vidove pastoralnog rada i u propovijedima i hutbama govori o važnosti ljudskog zajedništva, o čovjekovom dostojanstvu i pravima, o jednakosti svih ljudi, protiv svih vrsta podjela, etničkih, vjerskih, spolnih, svjetonazorskih, rodnih… Vjerske zajednice ne mogu i ne trebaju utjecati na političke odluke, ali je njihova dužnost da se suprotstave svim vrstama podjela. Zauzimanje za prava vlastitog kolektiva je posve legitimno, ali ne mora niti smije završiti u egoističnom kolektivizmu, etničko-vjerskom zatvoru i izolaciji.

Problemi jajačkih škola i njihovih obrazovnih programa se mogu riješiti, poštujući etnički identitet neovisno o tome tko što misli o tom identitetu i koliko je nekome etničko zbog zla koja su proizišla i proizlaze  iz njega odbojno. Zato je važno da se cijela društvena zajednica poveže i traži od odgovornih političara i na lokalnoj i na kantonalnoj razini da se organizira ozbiljna javna rasprava o ovom problemu, da na vidjelo iznesu sva otvorena pitanja i pozovu stručnjaci koji će predložiti odgovarajuća rješenja. Propuštene prilike se rijetko vraćaju, a podjele uvijek vape za novim podjelama, pa će već sutra na red doći i druge podjele onoga zajedničkog što je još preostalo. Prema logici školskih podjela, uskoro bismo mogli imati, primjerice, liječnike i ljekarne za Hrvate po hrvatskom planu i programu, a doktore i apoteke za Bošnjake po bosanskom planu i programu, a onda će, kad se sve podijeli, doći na red i teritorijalna podjela grada, a ona nužno uključuje „humano preseljenje“ i čišćenje od drugih. Dugoročno gledano to će zasigurno imati velike posljedice jer će konstantno pothranjivati međusobne isključivosti i stvarati „suvišne“, obespravljene i diskriminirane građane.

Problem školskog obrazovanja i način na koji će se on riješiti dat će pravu sliku grada Jajca i njegovih građana i razotkriti sve naše laži i licemjernosti. On će pokazati jesu li građani Jajca za udruživanje, za zajednički život s drugačijima i različitima, ili su za podjele i isključivosti koje će ih odvesti u barbarstvo, u uska, zagušljiva i egoistična etnička geta. Ovo je prilika da svatko osobno zauzme stav, da se javno suprotstavi etničkim skučenostima i da na taj način spriječi neke buduće segregacije i diskriminacije. Dvije škole pod jednim krovom nisu nikakav jamac za očuvanje etničkog identiteta. Identiteti koji se zatvore u sebe, koji su statični, nepropusni, nedinamični, jednodimenzionalni, dugoročno osiromašuju i raspadaju se u svojoj vlastitoj skučenosti i isključivosti!