Dobro smišljena Improvizacija

Izdvajamo

• U našoj sadašnjoj politici nema promjene sustava vrijednosti, nema promjena u vrednovanju znanja, nema promjena u načinu obrazovanja i dobivanja katedre na fakultetima, nema promjene u sustavu kažnjavanja treniranih prevaranata…., policija, carina, državna i lokalna uprava ismijavaju pravila do apsurda, pravosuđe je „dogovorno“, zdravstvo selektivno, birokracija neumoljiva i jedini je problem kako već ošišane i pomužene ovce natjerati da daju još više i mlijeka i vune i kako ih natjerati da se namnože dovoljno da bi mogli platiti sve ove improvizacije koje su nam servirane u obliku uređene, samostalne i suverene države, a zapravo improvizacije kakvu svijet nije dugo vidio….

Povezani članci

• Svijet nakon 21.03.2023.
• Zračni jastuk za prizemljenje lidera monopolarnog svjetskog poretka
• Pismo predsjednici
• HAJKA NA NENADA VELIČKOVIĆA
• Kome fali maska u glavi?
• Hadžibajrić sa parkinga: Ugovorima o najmu budžet opštine oštećen za stotine hiljada KM

Foto: Flickr

Hoće li Hrvatsku koja je prinudno „klekla“ ulazeći u Europsku Uniju  opljačkana, zadužena, neuređena, korumpirana i sklepana „zbrda zdola“ u najvećoj mogućoj improvizaciji sustava od stoljeća sedmog – hoće li on i njegova „kompromisno kompromitirana“  Vlada, Sabor i najdraža nam Predsjednica – nastaviti uređivati i organizirati kapitalistički  europski sustav koji nas je dotukao? Postoji li uopće takav nekakav sustav sličan našemu turbo hibridu u Europi i može li se nešto tako loše napravljeno i tako nefunkcionalno uopće popraviti da bi Hrvatska zadržala specifičnosti i istodobno usvojila zajedničke interese?

„Hrvatko“ djeluje…, ima lopovsku masku, i to je ono što narod razumije…., a ne ove nebuloze:

Mladim obiteljima bez nekretnine država će plaćati pola rate kredita prve četiri godine – ako kupe stan. Studenti uzimaju kredite za studiranje jer studiranje „nije besplatno“….., država ove godine mora uplatiti samo za kamate 25% od ukupnog proračuna za 2017.  Zagreb ima oko 12000 neprodanih stanova, ali graditi će još toliko. Imamo ceste, ali generiraju spektakularan gubitak. Imamo rafinerije, ali zapravo su „višak“. Imamo naftnu industriju, ali ne upravljamo  njome. Izvozimo trupce, a našoj drvnoj industriji je najveći problem sirovina. Imamo plin, ali nemamo koristi od toga. Imamo vodu, ali najskuplji računi u (zagrebačkom) domaćinstvu su za vodu. Imamo milijune hektara zemljišta, a uvozimo prehrambene proizvode . Istovremeno, na televiziji gledamo uvjerljivo najgluplju, ali i vrlo znakovitu reklamu…, za mene reklamu desetljeća: „Hrvatko“, najnoviji strip junak s maskom provalnika na licu „ide po kredit“ u banku. To se sugerira „hrvatićima“…..

Prozirno, glupo, neinteligentno, na prevaru i štetu hrvatskih građana ovu državu do dana današnjeg vode prevaranti, mutikaše, beskičmenjaci, i moralne nule od ljudi, jer da nije tako ne bismo bili tu gdje jesmo….

Dok su jedni branili hrvatsku u presudnim trenucima – drugi su „razgrabili hrvatsku“ za svoj interes. Sad ovi prvi pucaju u svojim glavama, a ovi drugi „žive od kapitala“ i bave se pitanjima dividenda, dionica, otvorenosti tržišta kapitala i, naravno,

 – pitanjima pravednosti o žrtvama rata jer je njima rat jako važan. Da nije bilo rata oni ne bi imali svoj kapital od kojeg danas žive bez rada – što je način života vlasnika kapitala u kapitalizmu – za kojeg su ginuli ovi koji su branili Hrvatsku u ratu. (… poslije su namirili samo neke generale…)

Ono što je apsurd jest činjenica da se oni drugi braniteljske vođe ( kojima je važno biti važan) kao što su Culej i Glasnović  (samo kao najglasniji primjer) sad odjednom priklanjaju politici kao društveno elitnoj djelatnosti  – kako je oni doživljavaju.

 Tu „elitu“ čine zastupnici u Saboru – iako je „elita“- nešto najbolje od najboljeg. Saborsku elitu ne možemo nazvati drugačije nego pseudoelitom. To se valjda vidi jasno….

Istina je voda duboka pa će nam naši ratni zapovjednici svoje vrijednosti ratnika postavljati i u parlamentu kao svoje pravo pa čak i obavezu. Oni su vojnici. Naređenje, izvršenje – to je ideal društva iz vojničke psihologije…., mi civili to vidimo, ali oni to ne mogu vidjeti i osvijestiti i to razumijemo….

Nisu oni (nažalost) sposobni spoznati  hrvatski problem u njegovoj ukupnosti niti ga žele osvijestiti kao političku nauku i misao – oni će to gledati „iz svog kuta ratnika“.  Oni danas kao političari imaju puno pravo „krojiti“ politiku iz svog  „iščašenog“ ratnog kuta. Ali to ne drži vodu 25 godina nakon….

Jedini je problem što rat vode ratnici, a politiku političari pa kad se to „ispreplete“  onda se Hrvatska država prepoznaje kao nesređena, banalizirana i nesposobna država u svojoj cjelini čak i 25 godina nakon ratovanja i pobjede u obrambenom ratu.

Tome izrazito pridonose umirovljeni vojnici u Saboru. To nije dobro za demokraciju. To nema logike i, što je najgore – oni ne razumiju da je to jedan politički kompromis…, kao i onaj Hasanbegović koji je teški kompromis i koji nas je teško i bespovratno kompromitirao…., a nije jedini, neki dan je i Institucija Predsjednika države izjavila da nema ništa sporno u isticanju zastave države koja se borila na strani Hitlera…, to je kod nas valjda normalno da je NDH i Hitler ok, rasni zakoni i tome slično su ok…, kao što je sasvim normalno – kao da smo svi glupe plavuše iz nekog vica…..

Četiri milijuna ljudi s tisuću kilometara najljepše obale, tisuću otoka, tisuću izvora vode, tisuću nalazišta plina, nafte,  kilometara cesta i tisuću kapitalista nastalih na ratnom biznisu….

• naprosto mora imati tristo tisuća nezaposlenih, tristo tisuća blokiranih, tristo tisuća socijalno ugroženih i tri milijuna nesretnih ljudi.

Sve je oteto tri puta prokleto,  za svakog neradnika rade tri radnika, za svaki glupi potez mora se odraditi tri pametna poteza, a za svakog neukog političara potrebna su trojica jako učenih da se stvar dovede u normalu. I kako nakon ovih preciznosti percipirati poteze Vlade?

Vlada Andreja Plenkovića ideološki je sanirala glavinjanje Karamarkovih totalno promašenih ideološko povijesnih i ratno huškačkih metodika kojima su nasilno  ali legitimno  srušili uz pomoć neukih i neobrazovanih nazadnih snaga –  bahato  Milanovićevo  „veliko pospremanje“ u državi. To pospremanje dalo je sadašnje rezultate vlade i rast BDP-a i sadašnji smjer rada vlade.  Neizravno su to i priznali kad se ovaj „izmaknuo“…

Sanirali su i zaustavili vlastitu politiku destrukcije, krenuli dalje kadrovirati, ali postavlja se pitanje:

Što sad?

SDP-a više nemaju za jakog protivnika jer je Bernardić političar od 18-te godine i „zna“ kako plivati u politici do penzije,  stari „partizani“ su potučeni do nogu – ako ih još uopće ima…,

Plenković može usmjeriti Hrvatsku kako god želi i kamo god želi, može napraviti reforme i plitke i duboke i horizontalne i vertikalne, može zaposliti ljude natječajem ili bez natječaja…, može sve odraditi kao apsolutni vladar – može što god hoće i tu je velika zamka. Što će sad naš Andrej veliki učiniti? Možda da sjedne s Milanovićem negdje da ga nitko ne vidi i čuje neka predviđanja, jer ovaj je svakakav, ali nije baš bez glave i bez iskustva?…., uostalom – ne košta ništa….

Hoće li Hrvatsku koja je prinudno „klekla“ ulazeći u Europsku Uniju  opljačkana, zadužena, neuređena, korumpirana i sklepana „zbrda zdola“ u najvećoj mogućoj improvizaciji sustava od stoljeća sedmog – hoće li on i njegova „kompromisno kompromitirana“  Vlada, Sabor i najdraža nam Predsjednica – nastaviti uređivati i organizirati kapitalistički  europski sustav koji nas je dotukao? Postoji li uopće takav nekakav sustav sličan našemu turbo hibridu u Europi i može li se nešto tako loše napravljeno i tako nefunkcionalno uopće popraviti da bi Hrvatska zadržala specifičnosti i istodobno usvojila zajedničke interese?

Do sad smo – ma koliko koštalo – samo „ispunjavali zahtjeve“ ili smo popravljali poteze „koje nismo dobro shvatili“. (Jakovina, Zmajlović – prvaci nerazumijevanja zahtjeva EU u bivšoj Vladi – oni su izgubili izbore jer ih je zaljuljani Milanović  tolerirao i vjerovao im…)

Porezna reforma smanjuje porez onima koji zarađuju dovoljno da ga plaćaju i to je u principu dobra mjera i logičan potez…., makroekonomski gledano….,

• ali sad momentalno imamo zaposlenih koji uopće ne zarađuju dovoljno da bi plaćali porez ili su na rubu siromaštva ili su robovi banaka ili su blokirani. Ima ih više od milijun. Ako takvi zaposleni imaju samo jedno dijete i jednog živog roditelja – to znači da je tri milijuna ljudi izvan zahvata porezne reforme. Kome onda raditi reformu? Predstava za javnost? Mazanje očiju. Skretanje pozornosti na porez umjesto stavljanja fokusa na državnu imovinu? Koju?

Mikroekonomski gledano ili zdravo seljački rečeno …..

Mi se „zabavljamo“  gledajući naše nove političke prvake kao nekakav  zabavni  šou program, ali kad vas potkače porezi, zdravstveno, mirovinsko, krediti, osiguranja, naknade, trošarine, paušali  za pričuvu,  odvoz otpada, plin, struja, voda, kazne za parkiranje, slivne vode i naknada za pročistač voda, naknade za zagađenje zraka, ili spomenička renta pa onda plus toga i poštarina za sva ta plaćanja i ovrhe za neplaćene stavke – vi se čak ne možete niti iseliti bez da ste dužni, ne možete niti umrijeti –  a da niste dužni, ne možete ništa bez duga prema državi ili lokalnoj upravi. Takav smo sustav gradili sve ove godine. Ako se iselite i zaposlite vani i ne odjavite boravište u Hrvatskoj – platit ćete porez i u Hrvatskoj. To je birokracija na djelu… To je uvedeno…, umjetnici sa statusom umjetnika platiti će porez, i to je uvedeno, korisnici proračuna (dužnosnici) će platiti puno manji porez – i to je uvedeno…, kapital se rasterećuje, kapital je u središtu interesa…., plus „elita politike i gospodarstva“.

Samo onaj koji živi od kapitala, onaj koji je unutar vlasti na poziciji, onaj koji prima penziju izvana i tko još? Svi ostali ili rade ko sumanuti da bi preživjeli, ili se bore ko lavovi da im ne propadne vlastiti posao ili se ulaguju šefu da ne izgube posao u privatnoj firmi ili piju antidepresive da izdrže raditi u državnoj ili lokalnoj upravi, ili ne rađaju djecu, ili ne kupuju ništa i štede na svemu….

Ako idemo okrenuti pilu naopako – tko zarađuje dobro u Hrvatskoj? Koliko ljudi? Dobro zarađuje  3%, solidno još 5%, ali to je ukupno 8% ili 80 000 ljudi. Imamo 3 milijuna i 800 tisuća ugroženih i 150 tisuća solidnih i stabilnih građana i mi se bavimo pravednom reformom da ovi solidni pokrenu napredak? Četiri milijuna ljudi nisu važni za EU, ali su važni za Hrvatsku. Plenković zastupa EU čak i kad ide u posjet kao hrvatski Premijer…., valjda će se „prešaltati“ uskoro…

Postoji čvrsta i stamena količina gluposti, zatucanosti i „genijalne pameti“ koji stanuju u glavama ljudi koji su sada došli u priliku za određivanje političkih smjerova, kadrova, sustava, pravilnika i sličnih „stručnih“ stvari koje služe da bi sustav bolje funkcionirao.

Vidimo, zapravo,  izuzetno se trudi istaknuti –  Grmoju iz Metkovića kako se razvio u vrlo pametnog, modernog, iskusnog i stručnog arbitra u odlučivanju o politikama kojima se on bavi, a bavi se politikom od A do Ž. On je iskreno uvjeren da „čini pravu stvar“. Ajmo ga „izvozit“ koliko je dobar…

Vidimo i Plenkovića u Ukrajini i BIH…, a evo ih još koji se trude istaknuti i to rade na bilo koji način i na bilo koju temu – jer oni su „geni-ah-jalni“….

Vidimo Pernara koji sve promatra kao da je s neke druge planete, vidimo Culeja koji tvrdi da se „zločin ne može dogoditi kod naših branitelja“, vidimo Glasnovića koji bi komunističkim metodama rušio „komunizam u našim glavama“, vidimo i  zastupnike koji su kompletan radni vijek saborski zastupnici, vječne gradonačelnike, načelnike, šefove uprava, agencija….

Sve to mi vidimo i živimo gledajući godinama njihovu uzavrelu strast , moralnu bijedu i pragmatičnu svakodnevicu…..,

• a zapravo smo se samo oduvijek željeli baviti sa svojim životima i obiteljima i živjeti svoj život, ali zbog takvih ambicioznih, praznih i nevještih likova koji se guraju u politiku moramo se cijeli svoj život baviti s njihovim promašenim idejama koje se prelamaju na našoj grbači – na štetu hrvatskog naroda. Evo koja je šteta nastala u djelovanju obnašatelja različitih dužnosti političke hrvatske države unatrag 25 godina….

Ništa od imovine u Hrvatskoj više nije naše. Ili smo prodali, ili smo iznajmili, ili su nam oteli, ili smo u kreditu zbog toga, ili smo vratili bivšim vlasnicima, ili nismo stavili u funkciju, ili ne znamo da je to u našem vlasništvu, ili smo upropastili lošim upravljanjem, ili smo namjerno upropastili, ili smo sudjelovali u prodaji za svoj račun, ili nismo znali upravljati  ili smo preuzeli za sebe – pa prodali drugima, ili smo jednostavno prodali ili, ili, ili – mogao bih do sutra nabrajati……..

Uglavnom svi koji su se praktično bavili politikom u ovoj zemlji ekonomski gledano imaju, stekli su neki kapital…,

• a svi koji su se bavili politikom propitkujući pismeno i esencijalno „kako bi bilo najbolje činiti“  – ili  ukazivanjem na probleme, krađe, prevare, pogodovanja, namještanja i slično propadali su u svakom smislu – čak i fizičkom.

Da bi se danas moglo javno reći u parlamentu u ovoj zemlji da je nešto prevara i namještaljka ili nemoralno – mora se „igrati“ na način kao Pernar: biti „luđak“ koji „lupa po svemu“ od Trampa do Putina pa se tek onda, usput može reći tko je kome i kako što namjestio i dobio masnu lovu za to.

A Pernar ne zna niti tisućiti dio. Sanader zna, Vidošević, Karamarko, Fižulić, Todorić, Raić, navodim samo sigurne primjere koji će pisati memoare…, ali znaju gotovo svi u Saboru i više od Pernara…, samo imaju „iskustva i putra na glavi“…

Na ovaj način, u ovakvom sustavu, s ovakvim parlamentom, s kadrovima od kuma do mesara, generala  i zubara preko susjeda i mehaničara do vozača i montera centralnog grijanja i skladištara – a svi su oni postali imućni kapitalisti – u ovoj bajci o Hrvatskoj mi možemo biti samo „čitatelji“ koji će platiti tu njihovu knjigu. Memoare. Ali to će biti jako zanimljivo,  o nama, ne kao Manolićevi pisani u devedesetim godinama života kad sjećanje već blijedi….

S obzirom da se u nas malo čita, a još manje kupuje knjige jer nitko nema novaca niti za preživljavanje ne vidim nikakav način rada ove vlade u ovom sastavu po kojem bi građanima bilo bolje nego što im je bilo do sada. „Dobre namjere“ će biti stalno prvi impuls, ali i kraj imaginacije…

U našoj sadašnjoj politici nema promjene sustava vrijednosti, nema promjena u vrednovanju znanja, nema promjena u načinu obrazovanja i dobivanja katedre na fakultetima, nema promjene u sustavu kažnjavanja treniranih prevaranata…., policija, carina, državna i lokalna uprava ismijavaju pravila do apsurda, pravosuđe je „dogovorno“, zdravstvo selektivno, birokracija neumoljiva i jedini je problem kako već ošišane i pomužene ovce natjerati da daju još više i mlijeka i vune i kako ih natjerati da se namnože dovoljno da bi mogli platiti sve ove improvizacije koje su nam servirane u obliku uređene, samostalne i suverene države, a zapravo improvizacije kakvu svijet nije dugo vidio….

Tko još vjeruje da smo uređena država? Da smo samostalni? Po čemu smo suverena država koja sama odlučuje? Istina je upravo suprotna.

Mi smo jedna improvizacija od državnog sustava koja svojim građanima prodaje bajke, nismo samostalni u odlučivanju ni o čemu u svojoj državi iz čega proizlazi zaključak da je sve što gledamo u dnevniku i čitamo u novinama tek jedno blago prepričavanje s uljepšavanjem stvarnosti. Čak ni medijima ne možemo ništa niti sugerirati, a niti se vlast trudi uspostaviti neki partnerski odnos pa se strogoća trenira na HRT-u – kao da je to jedina televizija….., svim tiskovinama može se upravljati preko vlasničke strukture na koju utjecaja nemamo…

Mi smo šaka jada od države u kojoj neki mogu s oproštenjem – srati što hoće, a neki ne mogu niti sa svim znanjem ovog svijeta – reći niti riječ. Mogu reći, ali to neće djelovati ni na koga…., djelovanja nema jer smo poslušnička varijanta države u kojoj se glumi da imamo i autoritet i suverenitet .

Imamo nekoliko igrača u inovativnoj industriji koji rade u cijelom svijetu. Što mislite mogu li ti igrači igrati na hrvatskom tržištu? Ne mogu. Zašto? Zato jer smo korumpirana klijentelistička politička pripizdina u kojoj ne možeš funkcionirati ako ti gazda ne odobri funkcioniranje. A i gazda je nečiji….

Onaj tko je svojim zalaganjem, istrajnim radom i dugogodišnjim odricanjem došao do nekakvog rezultata – takav se neće dati zajebavati od samodostatnih postavljenih instant pametnih poslušnika – političara koji ove „idiote“ gledaju s visoka i razmišljaju po onoj staroj devizi „da nije važno  nudi li se nešto dobro ili loše – važno je hoće li to biti meni na korist ili na štetu“.

Upravo se ovdje opisani obrasci ne namjeravaju mijenjati niti u Vladi Andreja Plenkovića tako da ćemo i dalje gledati isti film. Ovo je samo nova ekranizacija jedne poznate priče u kojoj će se supstanca i dalje rastakati,  nažalost po istim principima kao i do sada – s razlikom da će neki novi poslušnici obavljati poslove za poznate naručitelje iz sfere politike.

Manus manum lavat , ruka ruku mije – jest poslovica koja je kod naših obnašatelja izvršnih dužnosti poprimila svoj najgori mogući oblik jer se radi o tome da primitivno shvaćanje daje ovoj sentenci  karakter igranja skrivača: ja tebe ne vidim ti mene ne vidiš – sve štima. Nama dobro, njima – tko im je kriv kad se nisu snašli, nisu u stranci, ne ulagivaju se gazdi – pa tko im je kriv? Zar ne znaju kakva je igra kod nas? Mi smo samo „priloška oznaka mjesta“.  Hrvatska. Tampon zona. Kifla. Za po ljeti biti.

Zato se u modernoj politici poslušnicima daje izvršna djelatnost kao što u vojsci egzekucije ne vrše generali –  tako u politici prljave stvari ne čine oni koji vuku konce.