Djeca na parapolitičkom vjeronauku

Povezani članci

• Y E S !
• Snježana Kordić: Pedeset godina od Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika
• Presuđeni zločinac Valentin Ćorić se oglasio u medijima i pored zabrane
• Janafov korupcijski poučak – državni temelj lopovluka
• Socijalni poduzetnici umjesto socijalnih slučajeva
• Boris Dežulović: Dvadeset pet godina Hrvati leže u induciranoj komi

vlč. Ivan Varoščić; Foto: ZDENKA KNEŽEVIĆ

Kako se svjetonazorsko-ideološki neopterećen vjernik može suprotstaviti svećeničkim parapolitičkim hirovima tipa „pohoda potpore hrvatskim braniteljima“, materijalnoj nezajažljivosti i ucjenama sakramentima? Nikako, jer na njihovoj strani nije ni crkvena vlast niti država, a morali bi biti i jedni i drugi. Kako srušiti rampe što nesavjesni ili parapolitički udareni „duhovnici“ samovoljno podmeću „svom stadu“ na putu od njihove vjerske intime do boga, klonirajući sramotne indulgencije na digitalnoj podlozi novog doba?

Piše: Marijan Vogrinec

Uza sve učestale svinjarije „Crkve u Hrvata“ u aktualnom političkom kokošinjcu Bijedne Naše, svakako je (zasad?) ponajveća ta da je nedavno županjski svećenik vlč. Ivan Varoščić i njegova voditeljica kateheze Ivana Perišić Juzbašić u župi Mučeništva sv. Ivana Krstitelja doveli maloljetne učenike županjske srednje škole (II. razred!) na parapolitički performans pred šatorima pobunjenih „hrvatskih branitelja“ na zagrebačkoj Savskoj cesti 66. Što djeca imaju tražiti na prosvjedu pred Ministarstvom hrvatskih branitelja, kojim vođe šest veteranskih udruga (od registriranih 1276!) ultimativno zahtijevaju smjenu ministra Predraga Matića Freda, njegove zamjenice Vesne Nađ i pomoćnika Bojana Glavaševića, sina vukovarske novinarske legende Siniše Glavaševića, čiji se život naprasno ugasio u masnoj ilovači četničkog stratišta na Ovčari?

Scenaristi „braniteljskog“ prosvjeda otišli su predaleko u instrumentalizaciji svojih veteranskih fanova već time što su po kiši i studeni dovukli na zagrebački asfalt nekolicinu 100-postotnih invalida Domovinskog rata, ne bi li se invalidskim kolicima „slomilo srce“ neupućenoj javnosti. Nesretnom se voljom prirodnih zakonitosti dogodilo da je prvih dana „braniteljskog“ bunta umrla na asfaltu Savske 66 prosvjednica Nevenka Topalušić, među prijateljima brzopotezno prozvana „heroinom“, pa se njezin sudrug janhusovske jakosti živaca polio benzinom i zapalio, a on neki dan postariji karlovački veteran počeo štrajkati glađu… Neki im kolege s hrvatskog juga donijeli sliku sinjske Gospe, pa paradiraju s njom pred tv-kamerama koje danonoćno bdiju pred šatorima. Eto, napunilo se već prosvjednih mjesec i pol, a „srca kamena“ još se nisu slomila. Ni neće.

Manipulacije neistinama

Ima još sličnih neukusnih i čak maloumnih scena oko logorske vatre na javnoj površini i šatora neukusno nakićenih nebrojenim parolama i transparentima s ruba pameti, koreografijom koja ne podsjeće/priziva ništa dobro… Biskupske homilije na euharistijama za blagdana Svih svetih, uključujući kardinala Josipa Bozanića u crkvi Krista Kralja na Mirogoju u Zagrebu, ali i mise nižeg svećenstva prošlih tjedana uzduž i poprijeko Bijedne Naše, bile su vatreno nabijene ljutitim riječima u znak solidarnosti s „prosvjedom hrvatskih branitelja“. Kandidatkinja „novog HDZ-a“ (novog? – sic) za predsjednicu RH Kolinda Grabar Kitarović slavodobitno kliče manipulativnu neistinu: „Temelj Hrvatske su Domovinski rat i hrvatski branitelji!“

Prosvjednicima pod šator dolaze nogometaši (sic!) iz Osijeka, a jedan od kolovođa pobune „hrvatskih branitelja“ Đuro Gološki pompozno vodi „svoje“ izaslanstvo kardinalu Bozaniću u Nadbiskupski dvor na Kaptolu i žali se: „Vrijeđa nas gaženje hrvatskog identiteta“. Uza sve izmišljotine u scenariju rušenja vlasti, sada i – „gaženje hrvatskog identiteta“! Jesu li ti spin-doktori u subverzivnoj logistici pobune „hrvatskih branitelja“ pri zdravoj pameti!? Kako se može gaziti bilo čiji identitet? Znaju li ti ljudi – zažmirimo i na to da nisu odveć učeni – što uopće znači pojam identitet? Da znaju, ne bi uz njega ni u snu lijepili pridjev hrvatski, jer cijela sintagma s glagolom gaziti zvuči idiotski šuplje.

Što sa svim time imaju maloljetnici iz škole u Županji? Otkud svećeniku Varoščiću i katehetkinji Perišić Juzbašić pravo odvesti djecu s redovne nastave (utorak) na parapolitički „braniteljski“ performans čak u Zagreb, gurnuti dječaku u ruke nečiji unaprijed napisani politikantski pamflet koji će (propisno zamagljena lica) mucavo izdeklamirati u RTL-ovu kameru, a oni će se cerekati sa strane!? „Oni su dovoljno odgovorni i zreli (u dobi od 15-16 godina!? – op. M.V.) i znaju zašto su ovdje“, kazala je voditeljica kateheze novinarima. „Kandidati su za krizmu što je obred kršćanske zrelosti.“

Mladi Županjci posjetili branitelje na prosvjedu u Savskoj; foto laudato.hr

Gurati djecu u parapolitiku? Nema to blage veze ne samo s bilo čijom zrelošću nego ni sa zdravim razumom. Da se i ne spominje činjenica kako je parapolitička zloporaba županjskih maloljetnika protivna međunarodnim konvencijama, koje je Hrvatska potpisala u vezi s pravima i zaštitom djece i mladeži, te sa zakonma RH. Resorni ministar Vedran Mornar sramotno, krajnje nedostojno ministra školstva abolira lokalnog svećenika („župnik je pozvao roditelje krizmanika da daju suglasnost za svoju djecu da idu u posjet Zagrebu“) i svu krivnju svaljuje na (ucijenjene?) majke i očeve maloljetnika („jedino roditelji snose odgovornost i mogu opravdati u školi njihov izostanak s nastave“).

Ni ministar niti dvoje županjskih crkvenjaka ne mogu opravdati neviđenu svinjariju neprirodnog sljubljivanja vjere i parapolitike, na štetu vjere! U zrelom sekularnom društvu, što Bijedna Naša očito još dugo neće biti, vjera i politika ne smiju se međusobno zlorabiti. Vjerske su zajednice slobodne unutar sebe njegovati svoje religijske norme života i ponašanja, pa i izvan njih slobodno izražavati svoje svjetonazore i uvjerenja, ali nedopustivo je njima ucjenjivati sekularno društvo u cjelini, poistovjećivati vjeru s nacijom i politikom, silom uopćavati/nametati volju vjerske hijerarhije građanskom ustroju vlasti.

„Crkva u Hrvata“ otvoreno se već četvrt stoljeća poistovjećuje s nacijom i nacionalnom državom („Bog i Hrvati“) i protuustavno gura u politiku. Dapače, diktirala bi sadržaj i smjer te politike, želi biti u prvom redu uz svaku vlast koja nije „ateistička ili agnostička“. Je li Bijedna Naša, koju su u bijedu strovalili baš najgorljiviji fanovi „Crkve u Hrvata“, sekularna država? Ustavno jest. Ako jest, što onda županjska ili bilo koja druga djeca imaju tražiti u klerikalno režiranim „pohodima solidarnosti i potpore hrvatskim braniteljima“ na Savskoj 66? Što katolički svećenici imaju politizirati ionako razorenu/podijeljenu društvenu zbilju u RH kad su im vjernici politički šarena družina (vidi sve izborne pokazatelje), ponajmanje blejeće stado istomišljenika militantnog dijela klera!? Nije li u duhu kršćanstva pomirenje i zbližavanje, ne mržnja i razdori!?

„Prosvjednici mi prijete i viču: ‘Ubij ga, ubij ga!’“ – prenio je Jutarnji list izjavu ministra Matića novinarima. „Radim i pokušavam raditi najbolje što mogu u ovim uvjetima, u pratnji policije. Jesu li prosvjednici čuli te poruke na misi na kojoj su bili? Tima što viču ‘ubij ga, ubij ga!’ mogu poručiti: ‘Sjedni, jedan! Džabe si išao 30 godina po oltarima, nisi ništa naučio’.“

Takvima koji bi ubijali „svog“ ministra, jer ne želi osoboditi fotelju nekom od njih – pardon, nekom od HDZ-ovih scenarista iz duboke sjene! – Crkva dovodi županjsku djecu!? Svinjarija prvog reda. Malodobnička potpora (u maloumnom scenariju) „hrvatskim braniteljima“ koji, u preobilju slobodnog vemena i materijalno zbrinuti, remete javni red i mir na zagrebačkoj prometnoj žili-kucavici? Pale lomače, dovoze kamione cjepanica, krumpirima razbijaju prozore na „svom“ ministarstvu, tuku pomoćnika ministra Bojana Glavaševića, psuju, vrijeđaju službenike u zgradi, prešetavaju se amo-tamo u vojnim odorama, zamotavaju se u zastave i stalnim traženjem kruha nad pogačom iritiraju neimaštinom i nezaposlenošću unesrećene Zagrepčane. Koga predstavljaju ti „branitelji“ i što bi si još pozerni obveznici morali odbiti od usta da prosvjednici budu zadovoljni!?

Najnovije: država im u Zaboku dodijelila bolnicu i to će biti prva „veteranska bolnica u RH radi specifičnosti braniteljskih zdravstvenih tegoba“. Država se pokazala i široke ruke u tome, što će osloboditi „branitelje“ od vraćanja milijuskih kredita za samozapošljavanje. U prvom slučaju, kakve su to „specifične braniteljske“ bolesti od kojih ne mogu patiti pacijenti među ostalih oko 3,8 milijuna žitelja Bijedne Naše? Nisu li jednaki svi građani ove zemlje, koji plaćaju porez i pozamašne svote za zdravstvo, pa bi morali imati i ista prava na liječenje u istim bolnicama? Zašto su „branitelji“ jednakiji? I tko mora platiti njihov viši stupanj jednakosti, samo zato što su „hrvatski branitelji“? Bez obzira kako su stekli status, za koje zasluge, ratni put, vrijeme „ratovanja“, itd.? Bez obzira je li netko iz gardijske brigade, odnosno muenchenske, propagandno paradne ili šank-postrojbe HV-a/HVO-a? Ima tu pun šleper upitnika, ali šatorska buna ide dalje.

Samo nebo je granica

Crkvenjaci iz župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji (zašto?) drže primjerenim i opravdanim dovesti djecu na Savsku 66, među ljude koji – piše glavni urednik uglednog internetskog portala H-Altera Toni Gabrić u komentaru „Dok sveci marširaju“ – „u šatoru postavljenom ispred resornog im ministarstva vrte krunicu, pjevaju ustaške pjesme i vrijeđaju državne predstavnike“. Vlč. Ivan Varoščić očito drži taj „braniteljski“ ambijent katolički plodotvornim za „ispravan hrvatski vjerski odgoj“, a nadležan mu đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić to valjda odobrava kad već danima šuti o nepodopštini svog podređenog duhovnika. I inače Crkva ne reagira na slične i još gore (pedofilija, kriminal, tiraniziranje pastve…) ispade svojih svećenika.

Taj vlč. Ivan Varoščić već se „proslavio“ u medijima kojekakvim aferama, ali nije mu ni dlaka pala s glave, pa što onda ne bi i školsku djecu vodio po parapolitičkim skupovima? Bude li tko pisnuo, pa i među roditeljima – zna se! Internetski portal Indeks.hr još je 2007. godine pisao: „Županjac, na Blogeru poznat kao junkyarddawg, a u svom gradu, župi i obitelji kao Domagoj Zovak, izazvao je nevjerojatno zanimanje kada je na svom Internet dnevniku izrazio ogorčenost rasipništvom koju demonstrira županjski svećenik Ivan Varoščić. On u gradu teško pogođenom poratnom neimaštinom, vrtoglavom nezaposlenošću i niskim standardom stanovnika gradi Crkvu na otvorenom i Župni dvor, iako već postoji jedan. Razumije se kako su svi građevinski pothvati impresivna zdanja pri čijem građenju parametri skromnosti i bogoštovlja uzmiču pred megalomanskim građevinama, jer ‘nebo je granica’. Nakon njegovog teksta, Županjci su se podijelili na dva tabora.“

foto: danas.net.hr

Taj je župnik poznat među vjernicima u svom kraju i po propovijedima (uoči nedjeljnog objeda!?) tipa jame Jazovke koju da su „jugokomunisti napunili tisućama poluživih tijela Hrvata“, ali i po praktičnom dokazivanju raskošnim životnim stilom svoje tvrdnje kako „nisu sreća i blaženstvo u siromaštvu i neimaštini“. Ratni stradalnik iz Županje Ivo Krznarić, teški bolesnik sa suprugom i četvero djece, ostalo je 1992. bez kuće. Posredstvom austrijskog Caritasa poslano mu je milijun šilinga za novu, ali taj novac, navodno Varoščićevom „zaslugom“, nikad nije vidio. S tim je svećenikom imao neugodnosti i njegov župljanin Stjepan Končić, samohrani otac troje djece, kojemu je navodno odbio obaviti katolički obred na pokopu supruge. „Ne plaćate lukno (crkveni doprinos – 100 kuna po obitelji, op. a. Z.A.), pa zašto bih ja sudjelovao u toj paradi“, navodno je, pisao je Indeks.hr, vlč. Varoščić odgovorio Končiću.

„Mučna priča oko sprovoda njegove supruge ima i svoj epilog: nije više imao vremena pozvati drugog svećenika, pa je Varoščić preuzeo dužnost (inače na sprovodima govori o Janici Kostelić, Slavku Goluži i abortusima), ali tako da nije održao misu zadušnicu na groblju, nego je Končića ‘naručio’ u sljedeću subotu, kada su njega i utučenu obitelj na vratima crkve dočekali svatovi i tamburaši!“ – izvijestio je Indeks.hr. „Stjepan Končić i dalje trpi neugodnosti, posljednjih mjesec dana je bio na informativnim razgovorima na policiji zbog toga što je osumnjičen za prijetnje: netko je pri skupljanju milodara u novčanicu od deset kuna zamotao metak i ostavio ga u škrabici, a Varoščić je policiji prijavio upravo Končića. (…) Varoščić (…) i inače vjernike drži u pokornosti ciljajući na one slabije i nezaštićene među njima, kao što su djeca, a odrasli onda, ne želeći biti izloženi stigmi, prozivanju s oltara i ekskomunikaciji, šutke ili gunđajući sebi u bradu, ispunjavaju njegove naputke.“

Glas Slavonije također je žestoko dohvatio vlč. Ivana Varoščića, jer je 10-godišnjem dječaku duže kose navodno kazao na vjeronauku: „Curo, kada odrasteš bit ćeš bolestan i peder!“ Taj skandal dugo je potresao županjski kraj, a posredstvom medija je sablaznio i mnoge druge normalne građane RH. Internetski portal Danas.hr je pokušao telefonom čuti župnikov komentar optužbi na svoj račun, ali je novinaru bez riječi – poklopio slušalicu. Što se on ima ispovijedati javnosti! On u „svojoj“ crkvi i župi „ima pravo“ činiti što ga je volja, ako to vjernici žele trpjeti, pa…

Slično je njegov pločanski (ne manje kontroverzan) kolega don Petar Mikić sablaznio vjernike kada je navodno s oltara osramotio devetogodišnju djevojčcu, kazavši: „A.A. neće primiti potvrdu svete pričesti jer je dijete razvedenih roditelja i majka joj je bludnica“. Mediji su prepuni sličnih primjera nemoralnog i zakonski kažnjivog odnosa svećenika i časnih sestara prema djeci, mladeži i njihovim roditeljima, ne samo na vjeronauku, na misi i drugim vjerskim obredima, ali na to ne reagiraju kako bi morali ni Crkva niti država. Najjasniji je i najodlučniji zasad glas pape Franje protiv kojekakvih svinjarija unutar klera i u odnosu prema vjernicima, ali i to je uvelike još vapaj žednog u pustinji.

Inače taj je pločanski svećenik bio česta medijska meta (Danas.hr i dr.) zbog navodnog lihvarskog i ucjenjivačkog deranja kože „svom stadu“ cjenikom vjerskih usluga te drugih nepriličnih postupaka. Primjerice, svećenik je propisao 41 pravilo vjerničkog ponašanja, a prekrši li tko samo jedno, slijedi kazna u kunama, ne određenim molitvenim iskupljenjem. Upisnina na vjeronauk u župi Kraljice Neba i Zemlje je 100 kuna (250 kuna onima koji ga nisu pohađali prethodne godine), za neopravdani izostanak s mise slijedi 20 kuna kazne, a s vjeronauka 10 kuna. Deset kuna plaća pitanja za krizmu svako dijete koje ima mobitel, ali isto toliko zakasnine za svaki dan nakon datuma koji je župnik odredio za odgovoriti na krizmena pitanja, donijeti potvrdu o kumu/i (koji „moraju dati dar Crkvi“) i molbu za krizmu. Pedeset kuna platit će „tko na velike blagdane ne bude išao na misu u svoju crkvu“!

Ime za 1000 kuna

Među tim zaista skupim pravilima s ruba pameti, donosi Danas.hr koncem ožujka 2012. godine, nalaze se i sljedeća: „Tko ima brata ili sestru koji idu u školu, moraju i oni ići na vjeronauk u protivnom se neće moći krizmati; muškarac koji se tijekom godine ošiša na golo, neće se moći krizmati; tko puši, ne može se krizmati; tko pije, ne može se krizmati; muškarac ženi ne može biti kum, i obratno; djevojka na rukama može imati samo jedan prsten i jednu narukvicu; na vjeronauku i svetoj misi nema žvakaći guma…“ Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić zna za sve to i štošta drugo, ali ne haje. Ni roditelji novorođenčadi nisu se baš iskazali glede i u svezi don Mikićevog popisa osamdesetak narodnih imena, pribijenog na crkvena vrata, te njegovih 1000 kuna nagrade svakom tko nadjene djetetu neko od tih imena.

Kako se normalan vjernik uopće može suprotstaviti kojekakvim svećeničkim hirovima, njihovoj materijalističkoj nezajažljivosti i ucjenama? Nikako, jer na njihovoj strani nisu ni crkvene vlasti niti država, a morali bi biti i jedni i drugi. Kako srušiti zidove i rampe što im nesavjesni ili parapolitički udareni „duhovnici“ samovoljno podmeću na putu od njihove vjerske intime do boga, klonirajući davne sramotne indulgencije na digitalnoj podlozi novog doba? Kako i komu kazati da svećenik župe sv. Petra Apostola nedaleko od Pitomače nema ni ljudsko niti božje pravo uvjetovati prvu pričest (iduće godine!) osmogodišnjem Marinu uplatom (do Uskrsa!) 2250 kuna obiteljskog „duga“ za lukno Crkvi!? A sedmočlana obitelj Mihoković zaradi mjesečno tek polovicu tog iznosa!

Ne treba se onda čuditi što se i „Crkvi u Hrvata“ osipa vjerničko stado (200.000 katolika manje, po zadnjem popisu stanovništva RH), jer se „duhovnici“ bacaju u parapolitičke akcije i ucjenama sakramentima pljačkaju ionako siromašnu pastvu.