BOSNA NE SMIJE ŠAPTOM PASTI

Povezani članci

• Zašto režim u RS-u građanima nameće osjećaj ugroženosti?
• Snežana Čongradin dobitnica je novinarske nagrade za etiku i hrabrost „Dušan Bogavac” za 2022. godinu
• ARMIJA BIH U HAAGU (7): “Jebi se, Bože, ako postojiš, što me nisi od ovoga sačuvao!?”
• U Mostaru počinje prodaja karata za otvaranje 53.MESS-a
• Blokirani granični prelazi između BiH i Hrvatske
• Pomozimo šestogodišnjoj Azri Neimarlija da pobijedi opaku bolest

Nakon neuspjelog pokušaja pritiska i zastrašivanja telefonskim pozivom, Emir Hadžihafizbegović odlučio se na prokušanu praksu medijskog ocrnjivanja. Naravno, najlakše je bilo lažno me optužiti za stvari koje nisam nikada u životu pomislio, kamoli rekao, podgrijati ih nacionalnim (“Psovao mi je majku balijsku.”), a onda i vjerskim sentimentom (“Rekao je da kao autor ima pravo mrziti bosansko pravoslavlje, islam i katoličanstvo.”), da bi završio onim što bi na mene trebalo podignuti valjda i posljednjeg bh građanina kojeg prethodne dvije izjave još nisu mobilizirale (“Rekao je da je Bosna povijesna greška.”).

Gospodin Hadžihafizbegović je sigurno bio neugodno iznenađen kad sam naš telefonski razgovor učinio javnim. Vjerojatno je pretpostavljao da ću se uplašiti njegovog privatnog poziva i napraviti ono što je u tom razgovoru zahtijevao. Njegove izjave, opća mjesta kojima me pokušao difamirati, pokazuju da ga je iznenadila i brzina kojom sam naš razgovor obznanio široj javnosti. I tako me je gospodin Hadžihafizbegović pokušao učiniti onim što bi me najbrže diskvalificiralo – pijanim ili drogiranim nacionalistom – ni sam nije bio do kraja siguran. Jedina razlika koju je gospodin Hadžihafizbegović napravio i koji mu upisujem kao doprinos praksi ovdašnjeg medijskog podmetanja je ta da me prikazao kao nacionalistu koji ne mrzi jedan ili dva, već sva tri bosanska naroda.

Zanimljvo je da se ovim izjavama Emir Hadžihafizbegović oglasio iz Beograda gdje upravo snima film. Tu njegovu gestu sigurno je moguće čitati kao odstupanje od onoga čime završava svoju monodramu “Godine prevare”. Tu je ne samo prozvao, nego zakleo narod bosanski “krvlju rahmetli Hajre Mešića i sakatom djecom bosanskom” da nikada više ne halali. A tko halali, “dabogda ga rođena djeca proklela”. Ovaj govor iz prve polovice devedesetih i ono što Hadžihafizbegović radi danas najbolje govori o njegovoj moralnoj fizionomiji. Ili je oprostio, a onda ga čeka njegova vlastita kletva, ili se u “Godinama prevare”, u vrijeme dok je bosanski narod krvario, samo šalio stavljajući na taj isti narod tešku hipoteku moralne odgovornosti koju, kako vidimo, sam nije uspio podnijeti.

Ali da se vratimo onome što je Emir Hadžihafizbegović izjavio da sam mu ja rekao. Kad je pokušavao tako brzo i u panici lagati, gospodin Hadžihafizbegović se trebao malo bolje informirati o meni i mom teatarskom radu. U prilog njegovoj tezi da sam islamofob sigurno govori sjajna suradnja s jednim od najvećih bosanskih pisaca, s gospodinom Abdulahom Sidranom, čiji sam komad “Otac na službenom putu” postavio u beogradskom Ateljeu 212 i koji će zatvoriti ovogodišnji MESS. On sigurno ne zna da predstava “Kukavičluk” koju sam radio u Narodnom pozorištu Subotica završava nabrajanjem 500 imena srebreničkih žrtava koje su glumci, kao pokušaj borbe protiv zaborava, naučili napamet. Ali današnji Emir Hadžihafizbegović bi htio zaboraviti onog iz 1993. Dalje, u prilog mom univerzalnom nacionalizmu sigurno govori i predstava “Bakhe” koju sam napravio u Splitu i koja je govorila o hrvatskim zločinima nad lojalnim građanima srpske nacionalnosti koji su u tom gradu ostali.

I na kraju, Hadžihafizbegovićevu potpunu dezorijentaciju potvrđuje izjava u “Dnevnom avazu” gdje je rekao da sam “poznat po tome što svoje loše predstave reklamiram tako što tražim konflikt”. Dobrohotno ću gospodina Hadžihafizbegovića podsjetiti samo na neka od priznanja koje su moje predstave dobile u protekloj godini i to bez konflikta. Predstava “Kukavičluk” Narodnog pozorišta iz Subotice je na ovogodišnjem izdanju Sterijinog pozorja dobila nagradu za najbolju režiju i predstavu u cjelini. Predstava “Otac na službenom putu” beogradskog Ateljea 212 dobila je na ovogodišnjem Festivalu bh drame nagradu za najbolju predstavu. Predstava “Buđenja proljeća” Zagrebačkog kazališta mladih dobila je nagradu za najbolju predstavu na Festivalu “Bez prevoda” u Užicu. Predstava “Proklet bio izdajica svoje domovine” Slovenskog mladinskog gledališča iz Ljubljane dobila je Borštnikovu nagradu…

Kao što se iz svega navedenog vidi, sve što je gospodin Hadžihafizbegović o meni do sada rekao je istinito.