BiH nema sreće sa svojim vjerskim poglavarima

Povezani članci

• Druga međunarodna konferencija „Gradimo mostove u obrazovanju odraslih“ u Mostaru
• Dvije epizode, moje današnjice
• Elvedin Nezirović: U temelje današnje “multikulturalnosti”Mostara, ugrađeno je 111 godina zatvora čelnicima Herceg Bosne
• Čedomir Petrović: Dodik, ukroćeni goropadnik
• Srđan Šušnica: Potencijali za vojnu eskalaciju krize u BiH (I)
• Hitno ukloniti štetne odredbe Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja

Bosna i Hercegovina zaista nema sreće sa svojim vjerskim poglavarima. O djelovanju Srpske pravoslavne Crkve ispisano je već mnoštvo knjiga i publikacija u kojima je dokumentirano da se radi o vjerskoj zajednici koja njeguje velikosrpstvo kao glavnu oznaku vlastite egzistencije. Da je tomu tako moglo se neki dan vidjeti na protestima podrške ratnom zločincu Ratku Mladiću iza kojeg je ostalo na desetke tisuća nevinih žrtava po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Na čelu protesta su viđeni pravoslavni sveštenici i vladike, a u mnogim crkvama po Republici Srpskoj i Srbiji su održavane liturgije za „našeg heroja“ Ratka Mladića. Čelnici Srpske pravoslavne crkve nikada se nisu ogradili od zločina koje je počinio srpski narod, nego su uvijek nalazili opravdanja za njih i nerijetko ih direktno podržavali.

Islamska zajednica je s reisom Cerićom doživjela najveći pad ugleda od kada je ustanovljena i zaista je vrijeme da ljudi u toj časnoj instituciji uskoro naprave prijeko potrebnu promjenu. Radi se o čovjeku koji bez ikakvih skrupula koristi rasistički diskurs prema pojedinim ljudima i skupinama. Sjetimo se samo riječi koje je uputio Duški Jurišić, Olgi, supruzi Raffija Gregorijana, Veri Jovanović i mnogim drugima koji nisu Bošnjaci. Tu je i njegov nedavni prijeteći govor na Buni koji spada u red najstrašnijih govora koje je izrekao jedan vjerski predstavnik koji se nije libio koristiti srebreničke žrtve u svojim obračunima s neistomišljenicima. Svi oni koji upozoravaju na takvo njegovo neprimjereno ponašanje proglašavaju se „islamofobima“ a profesore s Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu se ušutkava na sve moguće načine.

Svakako se ne smije zaboraviti ni uloga kardinala Vinka Puljića koji nekad javno, nekad uvijeno daje jasnu podršku HDZ-u i Draganu Čoviću što me kao katolika koji svake nedjelje ide u Crkvu jako žalosti.  Sve je manje više poznato o tom interesno-financijskom savezu u kojemu Dragan Čović ne štedi novce Vrhbosanskom ordinarijatu i pojedinim dijecezanskim i franjevačkim župama po  Bosni i Hercegovini, jer zauzvrat uvijek dobije jasnu podršku klera na svakim izborima. Skandalozno je bilo primanje pastirskog štapa koji je Čović darovao kardinalu Puljiću u Komušini i time do kraja ogolio taj interesni savez. Vrijedi spomenuti još jednu destruktivnu dimenziju djelovanja kardinala Puljića, a tiče se konstantnog opanjkavanja Sarajeva i Bosne i Hercegovine. To se moglo zorno vidjeti prilikom „slučaja deložacija“ gdje je kardinal u svojoj poznatoj kuknjavi, koja inače spada u jednu od glavnih crta njegova karaktera, to povezivao s ugroženošću Hrvata u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Otpočetka je i on sam znao da do deložacije neće nikada doći, ali je svejedno nastavio s manipulacijama tim slučajem. U nedavnom intervjuu Dnevnom listu kardinal Puljić je prevazišao samog sebe davši sramotnu i lažnu izjavu kako ne bi bilo dobro da papa u ovom trenutku posjeti Bosnu i Hercegovinu jer je ovdje, navodno, previše negativnog naboja i netolerancije prema Katoličkoj crkvi. Radi se klasičnoj podvali u čemu se kardinal ravnopravno svrstava uz reisa Cerića koji kuka o navodnoj „islamofobiji“ u BiH, te uz predstavnike Srpske pravoslavne crkve koji konstantno govore o ugroženosti srpskog naroda od „vascelikog sveta“. Vjerske zajednice, a posebno njihovi poglavari, nisu nikada bolje živjeli nego danas i to je sva istina o njihovoj navodnoj „ugroženosti“. Puljić je iskoristio ovaj intervju da se još jednom s visoka obračuna s ono malo časnih svećenika – profesora s Franjevačke teologije u Sarajevu koji se ne slažu se njegovim političkim stavovima nazvavši ih „slobodnim strijelcima“ i ponovivši, kako on „jadan“ a time i Crkva (jer on je Crkva) moraju često podnositi „gluposti slobodnih strijelaca“. Kad bi se nabrajala lista „gluposti“ i sramotnih izjava kardinala Puljića i njegovih kolega iz Međureligijskog vijeća BiH (Kačavende i Cerića) popis bi bio predugačak. Ostaje samo žalosni zaključak: jadna je ova zemlja ne samo zbog loših političkih elita koje njome gospodare, nego još više zbog ovakvih vjerskih čelnika koji ne rade ništa druge nego zavađaju narod, slizuju se s političkim moćnicima i ponavljaju lažne priče o vlastitoj ugroženosti.