Apartheid u srcu Evrope u 21. stoljeću

Povezani članci

• Tako počinje kraj
• Drugačiji grad
• Majko naša Crna Goro!
• HERCEG-BOSNA U HAAGU (11): Snajperisti HVO-a ubijali su i djecu u Mostaru
• Prijavite se za malu “Malu školu pisanja”: Na školu stižu Viktor Ivančić i Freeman John
• Zvono u noći muzeja

Foto: Andy Mangold

Ukoliko vam se praksa razdvajanja djece čeličnim ogradama na osnovu isključivo njihove etničke pripadnosti u Evropi u 21. vjeku čini nestvarna imate primjer hercegovačkog gradića Stoca tačnije obrazovnih institucija u ovom gradu.

Piše: Predrag Blagovčanin

„Za mene su svi ljudi jednaki i ja ne pravim razlike između nas i njih samo zato što se neko zove drugačije li zato što oni govore geografija, a mi zemljopis. Zar to nije isto? Mislim da ne bi bilo nikakvih problema da idemo svi zajedno u istu školu. Ja bih to i voljela“.

Za razliku od Anje učenice drugog razreda srednje mješovite škole u Uskoplju odnosno Gornjem Vakufu kojoj su geografija i zemljopis jedno te isto postoje i na našu nesreću oni mnogo stariji od nje koji smatraju da geografija ne može biti zemljopis te da Uskoplje nikad neće biti Gornji Vakuf.

Petnaestogodišnja Anja Š. samo je jedna od hljadu ili tisuću bosanskohercegovačkih učenika koji svoje obrazovanje odnosno naobrazbu stiču u fašističkom eksperimentu poznatijem pod nazivom  „Dvije škole pod istim krovom“.

Nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini vođeni  idejom stvaranja kristalno čiste budućnosti tadašnji, a u velikom broju i današnji politički lideri potpomognuti evropskim ekspertima iz OSCE-a smislili su genijalno rješenje  kojim će zauvijek riješiti sve etničke probleme i nacionalne težnje konstitutivnih naroda naše države.

„Napravit ćemo dvije škole pod jednim krovom da nam se naša djeca kojim slučajem ne bi miješala“.

Koncept organizacije obrazovnih institucija u određenim dijelovima Federacije Bosne i Hercegovine kreiran i inspirisan južnoafričkim apartheidom, a tako bezazleno nazvan „Dvije škole pod istim krovom“  temelji se na segregaciji odnosno fizičkom odvajanju djece po isključivo etničkom principu.

Sukladno tom nezaobilaznom faktoru u organizaciji Bosne i Hercegovine, njenih entiteta kao i najbitnijoj stavki, raspodjeli budžetskih sredstava politički kadrovi shvatili su da bi najbolje bilo da mali Bošnjaci svoje obrazovanje stiču pohađajući školske časove u prvoj smjeni ulazeći u školu na zadnja vrata, dok će mali Hrvati i Hrvatice svoju naobrazbu steći provodeći školske sate u drugoj smjeni te kako se to podrazumijeva u školu ulaziti na prednja vrata odnosno na glavni ulaz.

A da se kojim slučajem Anja, ne dao to dragi bog, ne bi susrela sa Nihadom i njoj sličnim, školsko dvorište su fino podjelili čeličnom ogradom dovoljno visokom kako bi se u slučaju preklapanja nastave ili održavanja fudbalsko/nogometnog turnira  lopta koju ne možeš uvijek najbolje kontrolisati ne bi našla na pogrešnoj strani.

Ukoliko vam se praksa razdvajanja djece čeličnim ogradama na osnovu isključivo njihove etničke pripadnosti u Evropi u 21. vjeku čini nestvarna imate primjer hercegovačkog gradića Stoca tačnije obrazovnih institucija u ovom gradu.

Prema podacima Foruma mladih Stolac tek od maja 2000. godine povratnicima u ovaj grad odnosno bošnjačkoj djeci školskog uzrasta dozvoljeno je pohađanje opštinske osnovne škole. Trenutačno nešto više od 400 učenika Bošnjaka i manji broj učenika srpske nacionalnosti ima mogućnost korištenja osam učionica, od ukupnog broja od otprilike 30 učionica u čitavoj školi.

Da je segregacija i diskriminacija u stolačkoj osnovnoj školi  pravno legalizirana te da je dugoročni plan ovdašnjih zaštitnika nacionalnih interesa stvaranje i obrazovanje novih generacija nacionalnih fundamentalista koji ne prepoznaju čak i preziru ono drugačije govori i činjenica da je ova obrazovna institucija i protivzakonito registrovana 2006. god. kao odvojeni pravni subjekt.

To je učinjeno unatoč činjenici da su se nadležna državna tijela kantonalna i Ministarstvo obrazovanja FBiH još 13.11.2002. u dokumentima naslovljenim «Plan provođenja privremenog sporazuma o zadovoljavanju posebnih potreba i prava djece povratnika» i «Reforma obrazovanja» obvezala na ukidanje segregiranih škola najkasnije do sredine 2003. godine i, u skladu sa evropskim obrazovnim standardima, objedinjavanje takvih podijeljenih škola poštujući prava djece povratnika.

Također zahvaljujući prvenstveno političkim poltronima koji se ne stide izjaviti kako ne treba miješati jabuke i kruške ni presuda opštinskog suda u Mostaru iz aprila 2012. godine kojom je jasno rečeno da postojanje  „Dvije škole pod istm krovom“ predstavlja  kršenje zakona o diskriminaciji do današnjeg dana nije ispoštovana iako je rok za provedbu presude bio 1. septembar 2012. god.

Nažalost, u Federaciji BIH još uvijek egzistiraju 34 škole uređene po ovom famoznom modelu te se njihovo ukidanje odnosno integracija u multinacionale škole u ovom trenutku ne nadzire isključivo zbog činjenice da bosanskohercegovačka vlast u prvom redu HDZ i SDA obrazovne institucije i školstvo u našoj zemlji vide kao generatore međunacionalnih tenzija i najznačajnije uporište svojih vlastitih nacionalnih politika.

Upravo zahvaljujući našim političkim elitama koje već dvadeset godina zarad svojih parcijalnih interesa dijele ovu zemlju i ovaj narod po kriteriju kako se ko zove i preziva danas, sutra i prekosutra Anja i Nihada stajati će u nekom od mnogobrojnih čeličnim ogradama podijeljenih školskih igrališta pitajući se  u čemu je tolika razlika između geografije i zemljopisa.