8 razloga zašto BiH nije sekularna zemlja

Povezani članci

• NA PRVOM DRŽAVNOM PRVENSTVU BIH TAKMIČARKE OLIMPIKA OSVOJILE 42 MEDALJE
• Reis Cerić nanosi veliku štetu muslimanima u BiH
• ZAŠTO VOLIM ŠETATI
• Hag: Danas izricanje presude Stanišiću i Simatoviću
• Slovo o dnevniku
• Faruk Šehić: Emigrant u kapi lavandinog ulja

Foto: D. Ćumurović

Piše: Amila Kahrović Posavljak

1. Prvi razlog zašto bih nije sekularna država leži u činjenici da je kvazi-sekularna. Da ne bi izgledalo kao čisti silogizam, ovo treba pojasniti. Naime, sekularna država je, u najširem određenju, onaj oblik države koji se temelji na takozvanom laičkom uređenju. Po svim osobinama, ona bi trebala biti opozitna teocentričnom uređenju. Međutim, u BiH sekularna država podrazumijeva trgovanje presumpcijama moći. Bog postaje glavna mjera prijetnje i glavni korektiv masa. Istovremeno, Bog se ne postulira kao korektiv elita jer je njima sve dozvoljeno u ime spasenja nacionalnog identiteta. Iz teološkog ili pak vjerskog, Bog se prevodi u politički obzor i Bog postaje čisti diskurs.
Ovoj problematici se može dodati i činjenica da je u BiH nedovoljno razvijena svijest ljudi o tome šta je zapravo sekularno uređenje i kakve sve forme sekularizma postoje, pa se sve svodi na izjašnjavanje pro i contra. Tako onaj dio stanovništva koji je religiozan ne prihvata sekularizam jer vjeruje da će mu biti ugrožena prava. S druge strane, većina ljudi koji podržavaju sekularizam, to uređenje svode na banalnosti kojima se razračunavaju s religioznim ljudima dok im vjerske elite u sprezi s političkim kroje društvena mjerila. Zagovarači sekularizma često banaliziraju sekularizam na sličan način na koji vjerske vođe banaliziraju religiju – svode ga na čarobni recept za spasenje. A, čarobni recepti za spasenje ne postoje.

2. Elite u BiH imaju osobine klera. Naime, kako postoji vjerski kler, postoji i politički kler. A, taj politički kler ima osobinu nedodirljivosti i u svojim je govorima dominantno mesijanski nastrojen. Ako mu glavno težište nije poruka “spasićemo vas od nevjernika”, onda jeste “spasićemo vas od vjernika” (religija je još uvijek glavno pitanje u BiH) što je vidljivo kod kvazi-socijaldemokrata. Naravno, prešućeno je da će politički kler u BiH popljačkati sve svojim raznim stadima dok ih spašava od vjernika/nevjernika, i da će u tome onaj dio političkog klera koji kao svoju temeljnu naraciju ima čistunizam i nacionalizam imati podršku vjerskih elita. Kvazi-socijaldemokrate se pozivaju na utopijski raj prošlih vremena i prijete paklom budućnosti. Jedina je dakle razlika u tome što su jednima raj i pakao onosvjetska kategorija, a drugima ovosvjetska. Svi se pozivaju na te dvije kategorije u širenju straha jer je strah najbolje sredstvo kontrole. Zato bh. političari u svojim nastupima više zvuče kao tv-evanđelisti (svako u svojoj religijskoj verziji) nego kao ozbiljni ljudi. Inače se ovdje može propitati opća problematika sekularnog uređenja. Naime, u većini neoliberalnih država, bankarski i politički lobiji imaju sve osobine klera. Bankari i krupni kapitalisti postaju Bogovi, pa se sekularizam u ovim zemljama može problematizirati i shvatiti samo kao ne-teocentrično društvo u klasičnom smislu, a nikako kao društvo lišeno centara moći koji na sebe preuzimaju presumpciju božanskog.

3. U BiH, vjerske zajednice kreiraju politiku. Utjecaj vjerskih zajednica na politiku sam po sebi nije problem, budući da u brojnim državama Zapadne Europe postoje stranke koje imaju čak religijski predznak. Međutim, problem je u načinu utjecaja. U BiH se u vjerske zajednice ulazi iz politike i u politiku iz vjerskih zajednica. A, iz politike koja je u sprezi s vjerskim zajednicama na javne pozicije. Time se dobija čudovišna struktura nebesko-svjetovnog kontroliranja ljudi.

4. Religijske zajednice služe održanju moći nacionalnih moćnika. U svemu tome su religijske zajednice dominantno licemjerne budući da sve ono što proglašavaju zabranjenim stadu i za šta prijete paklenom vatrom, dozvoljavaju političkim moćnicima. Sve ono što zabranjuju drugima dozvoljavaju sebi. Svaka sličnost sa srednjovjekovnom Crkvom je – namjerna.

5.  Religija se prevela u najdominantniji diskurs moći koji je srastao s nacionalnošću (Bošnjak=musliman, Hrvat=katolik, Srbin=pravoslavac) i svaka opstojnost nacije kao grupe se veže isključivo za opstojnost religije što je vrhunska manipulacija budući da su se religije i nacije razvijale neovisno jedne o drugima. Ova manipulacija podrazumijeva i to da se, srastanjem religijskog i nacionalnog, stvaraju fantazme o odabranom narodu protiv kojeg se urotio cijeli svijet, što je pak odlično sredstvo za discipliniranje masa. “Svi su se urotili protiv šačice nas. Budite dobri i sve će biti u redu” – tako bi se mogao opisati temeljni credo vjersko-nacionalnih elita.

6. Oltari i minberi su postali mjesta s kojih se šalju isključivo političke poruke i religijsko znanje je, kao i svako drugo, maksimalno reducirano. Ma kako se činilo proturječnim tvrditi da jedna država nije sekularna jer ljudi nemaju znanje o religijama kojima su naučeni da pripadaju, u državi u kojoj je dominantna većina populacije religiozna ovo ima itekakve posljedice. Naime, ljudima se s oltara i minbera servira određeni dio religijskih istina, dok se većina prešućuje. Time se pravi izbor na osnovu kojeg se kontroliraju mase za potrebe političkih elita. Ovo zapravo podsjeća na srednjovjekovnu Crkvu koja je skrivala znanje od ljudi, s tim što danas to skrivanje znanja ima posebno opasnu formu. Naime, produkcijom širokim masama dostupne kič religijske literature koja ima formu priručnika za sretniji život i stjecanje raja, ljudima se stvara privid da im se znanje stavlja na raspolaganje. To se pak “znanje” prodaje na kioscima za dvije marke, a i ono ima formu “ako budete dobri biće sve ok, a mi znamo šta znači biti dobar.” Svo znanje koje može dovesti u pitanje centre moći se skriva ili interpretira na pogodan način. Religija postaje politika, a politika postaje religija.

7. Jedna polovina države počiva na ustaškim i neoosmanlijskim fantazmama, a druga polovina na svetosavlju.

8. U BiH se/ javni prostori: bolnice, škole, javni uredi i slično “osveštavaju”, dakle, javni prostori se pretvaraju u svete. Iznad gradova se dižu krstovi i uzurpiraju se javna dobra za gradnju bogomolja koje zjape poluprazne.