U utorak promocija knjige Vesne Šunjić u Narodnom pozorištu Mostar

Povezani članci

• Pismo političkom smeću: Nećemo vam halaliti ako dozvolite da Velež ode u zaborav
• Karić, Dunović i Schmidt otkrili spomen-ploču ubijenim građanima na Kazanima
• Građani Novog Pazara: “100 ljudi umrlo u poslednjih 7 dana”
• Pogubni »bošnjački unitarizam«
• U Buybooku promovisana knjiga ”I sreli su medu” Nine Tikveše
• Uljudba od Dretelja

U Narodnom pozorištu Mostar, na Velikoj sceni, u utorak, 27. 2. u 18 sati, bit će održana promocija knjige Vesne Šunjić “Moja nedovršena priča”. O knjizi govore Nada Salom, Faruk Šehić, Minja Bojanić, Emil Karamatić i Goran Karanović. Na promociji u Mostaru će biti i Ljiljana Perović, jedna od najpoznatijih manekenki 1970-ih i 1980-ih, koja će evocirati uspomene na doba velikih uspjeha i nagrada Vesne Šunjić. U programu promocije sudjeluju Aida Krehić (moderatorica), Jasmin Bašić, prvak Opere Narodnog pozorišta Sarajevo i Mustafa Šantić, profesor muzike, virtuoz na harmonici i izvrstan pjevač.

Knjigu je objavila izdavačka kuća Art Rabic iz Sarajeva, naslovnu stranicu potpisuje dizajner Dragan Stefanović. Nakon promocije u foajeu NPM-a slijedi druženje uz koktel, a ulaz na promociju je slobodan.

Vesna Šunjić (Mostar, 1941.) u knjizi “Moja nedovršena priča” otkriva do sada nepoznato: iskreno i otvoreno piše o počecima modne konfekcije “Zlatka Vuković”, čiji je bila pokretač i direktor, o gradnji fabrika u Mostaru, Jablanici i Posušju, o počecima mode u bivšoj Jugoslaviji na koju je direktno utjecala, ali i o modi kao biznisu i važnom privrednom faktoru. Piše i o nekadašnjem Mostaru i njegovim važnim ljudima i pojavama, o nekadašnjem životu, podsjeća na velike ljude i događaje onog vremena. Istovremeno otkriva i koliko je rada i požrtvovanosti, posvećenosti potrebno za uspjeh, posebno jednoj ženi. Vesna Šunjić za svoj je rad dobila brojna društvena priznanja, između ostalog i Majsku nagradu Privredne komore BiH 1977., 27-julsku nagradu 1986. godine, “Zlatni paun” 1981. za najboljeg kreatora godine, “Zlatna pupa”, nagrada Udruženja modnih radnika i Zagrebačkog velesajma… U knjizi otkriva nepoznate detalje, opisuje društveno – političke prilike i najavljuje i novu knjigu o svojim moskovskim godinama, kamo iz Mostara odlazi 1988.

Vesna Šunjić o knjizi: “Moja odluka da zaboravim sve doživljeno, i lijepo i ružno, za punih 18 godina provedenih gradeći fabrike i brinući da se plamen s Neretve nikad ne ugasne, tinjala je dugo, a sazrela je u meni juna 1988. godine, kada sam se oprostila od rodnog grada modnom revijom. Oproštaj je bio i svečan, i tužan, i radostan, i bolan i tek tada sam vidjela – a mislim da su i drugi – koliko se ta vatra bila rasplamsala. Naime, neočekivano veliki broj poslovnih partnera, prijatelja, predstavnika medija iz svih kutaka bivše nam velike zajedničke države, kako smo obično govorili: od Triglava do Đevđelije, došao je na tu oproštajnu modnu reviju. Svi oni su sve te godine pomagali i pratili slaganje kamenčića u nastajanju mozaika, koji smo nazvali po mostarskoj heroini – “Zlatka Vuković”. (…) I sama sam pomislila da je velika istina: ako nešto nije zapisano, nije ni postojalo. Možda je dobro obnoviti neka sjećanja. To moje, naše vrijeme, jest da je otišlo u nepovrat. Nije ni onda bilo lako, ali da im ga bar malo približimo. Jer, uvijek treba hrabrosti za prvi korak. Neće uvijek biti garantiran uspjeh, ali vrijedi pokušati. Bolje je i to, nego cijeli život provesti pred vratima života. Iako je vrijeme života kratko, ipak je dovoljno dugo da ga čestito i pošteno proživimo i ne dozvolimo da nam ga drugi kreiraju…”

Faruk Šehić: Knjiga Vesne Šunjić je knjiga o izgubljenom vremenu, i to nije vrijeme koje su pojele godine, to nije običan protok vremena, radi se o vremenu koje je uništeno, izbrisano iz registra političkog, javnog, bilo kojeg vida života u ovoj zemlji i regiji.

Minja Bojanić: Heroina i tragetkinja, počesto u direktnom sudaru i sa poslovicom kako “Najteže je kroz svoje selo pjevati”, tako u konačnici vidim obimnu zbirku nemjerljiva odricanja, bolje rečeno – i onu opet antički blago obojenu žrtvu Vesne Šunjić, dok neumorno istrajava na svojim zahtjevnim snovima o sveukupnom boljitku zavičajnog nam i šireg okruženja. Po svemu, takva je idanas, pa i nad ovim rukopisom uspomena, ali i opomena! Ispisanih očekivano britkim jezikom rođene i vedrinom obdarene Mostarke, ali i Građanke Svijeta!

Danilo Burzan: Autorica je, izvjesno, osoba koja je imala veoma bogat i osoben život, pun i prepun zanimljivih detalja, osoba koja je “prošla sito i rešeto“, a koja je svojim znanjem, posvećenošću radnim i društvenim obavezama, a posebno iskustvom i snagom svoje ličnosti, dosegla same vrhove, ama baš u svemu čime se bavila.

Emil Karamatić: Vesnine snove o fabrici “Zlatka Vuković”, koju je gradila i u kojoj je mnoge usrećila, danas imate u knjizi koja će mnoge oraspoložiti, vratiti i zaboravljeno vrijeme i prostor, nasmijati, ali i s pognutom glavom ostaviti zamišljene, sa suzom u oku.

Goran Karanović: Vesna Šunjić piše kao što je i vodila poslove koji su joj donijeli svjetsku slavu. Britko, direktno, jasno i s poletom koji poziva, vodi, burka krv u žilama. Njena knjiga se čita u dahu. Tekst je živ, obuzima čitaoca kao vihor. Napisan, kao da se dešava ovdje i sad. Kroz obilje tema, dosjetki, zgoda i anegdota, koje stanu u jedan iznimno aktivni život, čitalac razgovara s manekenkom, modnom kreatorkom, direktoricom, privrednicom, drugaricom, majkom i velikom damom bivše Jugoslavije.