PORUKA IGUMANA SAVE I FRA FILIPA

Povezani članci

• Diana Burazer: Vrijeme sve zaposjedne
• OTIRAČ ILI NAŠA BIJEDA NEMA KRAJA
• Zadnja bosanska zima
• Odlazak velikana: Umro je Jevrem Brković
• Gledajmo se Očima ljubavi
  Dobro došli na obale Une
• SEVDALINKE

Piše: Svebor Delić

U svom životu imao sam samo dva istinska prijatelja. Slučajnost je htjela da su obojica bili duhovna lica, samo različitog obreda. Kako sam ostao vrlo rano bez roditelja dali su me na brigu u manastir Žitomislić gdje sam učio prva slova i gdje me je iguman Sava podučavao poeziji jer sam vrlo rano počeo da škrabam po papiru. I sam je pisao poeziju. Njegova muza je bila jedna od opatica, ali naravno to je samo meni priznao. Govorio mi je o poznanstvu sa Jovanom Dučićem, o zabranjenoj ljubavi Alekse Šantića i Anke Tomlinović.

Najljepše u svemu tome što mi je govorio i što je sadio u moju dušu je ljubav prema bližnjem svom, komšiji, sunarodnjaku bez razlike na vjeru i porijeklo. Kasnije sam otišao na studije u Sarajevo, i moram priznati da me moj rodni grad nije prepoznao a ni ja njega nakon što sam se poslije dugo godina vratio kao momčić iz manastirske biblioteke i tišine. Bio sam uplašen jer nisam imao nikog svog a i moje Sarajevo je sada postajalo svjetska metropola.

U kuću mojih roditelja uselili su se neki drugi ljudi, često sam prolazio ulicom da bih osjetio miris jorgovana koji me je vraćao u dane bezbrižnog djetinjstva. Tokom studija književnosti sprijateljio sam se sa mladim fratrom Filipom koji je tako oduševljeno citirao fra Grgu Martića, ali je obožavao Antuna Branka Šimica iz Gruda. Često smo vodili prijateljske rasprave i govorio sam mu o svom učitelju Savi, čudno i kod ovog čovjeka je bila priča sasvim ista, ljubi bližnjeg svog. Nisam shvatao zašto se onda uopšte vode ratovi ako svaka vjera govori isto.

Kod mene zakletog komuniste i partizana, vjera je davno bila samo prošlost i nešto čega se sjetim samo kada pomislim na svoje djedove i nene. Ja sam bio dijete nekoliko svjetova, različitih svjetonazora ali planeta ljubavi me odgojila i usadila tu malu životinjicu u moje srce i biće. Tokom ovog našeg zadnjeg bratoubilačkog rata, iguman Sava je stradao od svojih ljudi kada je pokušao da spasi biblioteku jednog katoličkog samostana u blizini. Iz opkoljenog Sarajeva sam izašao uz pomoć fra Filipa koji je riskirao svoju glavu da bi izvukao mene i moju ženu.

Još uvjek mnogima ovde u dijaspori gdje sam sada, nije jasno kako jedan musliman može da gleda isto i na Srbe i Hrvate a da se ne osjeća ugroženim od jednih ili drugih. Kako mogu da dijelim ono što me je odgojilo i ono s čim sam rastao i brat postao. Žena mi je uz to i Jevrejka, porijeklom iz Italije. Ja volim čitav ovaj svijet, bez razlike na vjeru, naciju ili boju kože.

Zahvaljujući igumanu Savi i mom prijatelju fra Filipu ja sam zavolio univerzum koji ne bi postojao da nema ljubavi i razumjevanja za različitosti.