“Poligon” kao ‘šamar’ uspavanoj sredini
Povezani članci
Nakon tri dana održavanja, u Mostaru je završen drugi po redu regionalni književni festival “Poligon”, koji je ove godine okupio autore iz BiH, Hrvatske, Srbije, Slovenije i Crne Gore. Publika je na nekoliko lokacija u gradu imala priliku susresti se s autorima i njihovim djelima – gosti “Poligona” ove godine bili su Edo Popović, Darko Šeparović, Alen Brlek i Stjepan Bajić iz Hrvatske, Barbara Pogačnik iz Slovenije, Ivana Vujović iz Crne Gore, Damir Nedić iz Srbije te Elvedin Nezirović, Željko Ivanković, Lejla Kalamujić i Marin Ljubičić iz BiH. Osim s njihovom prozom i poezijom, u programu festivala održan je i okrugli stol na temu slobode pod nazivom “Harper Lee: Addressing and Overcoming Racial Inequality through Literature in America”, o čemu su govorili Selma Raljević (Univerzitet “Džemal Bijedić”) i David Forinash (Sveučilište u Mostaru), otvorena je izložba fotografija Ivana Kelave koja se još uvijek može pogledati u Kosači, održani su koncerti…, a ono što je važno napomenuti jest da je ulaz na sve programe festivala bio slobodan. Književnik Željko Ivanković iz Sarajeva na “Poligonu” je prvi put. Kaže kako je svaki susret pisaca i publike, pogotovo ovakvog tipa kao što je “Poligon” koji okuplja pisce iz regije – važan i značajan.
“Prije svega komunikacijski: da se ljudi vide, sretnu, upoznaju, da pogotovo mladi autori međusobno komuniciraju, da prelaze formalne granice i da pokažu da ih ono što rade – dakle, njhovo pisanje – spaja više od bilo kojih razlika među njma. Posebno je to zanimljvo za Mostar koji kakav god da jest, kojeg bije glas da je podijeljen, politički, intelektualno, emocionalno, da se u Mostaru na jedan ovako živ način događa susret pisaca. Kad kažem živ način, onda to znači da to nisu klasični susreti pisaca, nego baš festival. Festival je nešto što je manje obavezno od formalnih susreta, ali je to s druge strane i ‘šamar’ onom Mostaru koji je uspio uništiti Šantićeve susrete, onom Mostaru koji je uspio uništiti cijelu tradiciju koja je postojala a koja je Mostar činila neponovljivim, važnim gradom ne samo u književnosti BiH i ovih prostora, nego i uopće u umjetnosti. Tako da s jedne strane pomalo tužno izgleda da ničega od toga više nema, ali s druge strane raduje da su mladi ljudi pokrenuli nešto što možda daje šansu, nadu da se stvari mogu mijenjati nabolje. Bilo bi šteta da ‘Poligon’ ne nastavi svoje trajanje i da ne nastavi u ritmu u kojem je počeo. U tom smislu mislim kako će osim jake financijske podrške, biti važno i organizacijski osnažiti ove susrete. To bi pomoglo da na ove susrete svi požele doći ne samo da čitaju svoja djela, nego da se druže i dižu kvalitetu i ugled pisane riječi u gradu koji je itekako dugo i tradicionalno obilježen upravo pisanom rječju”, smatra Ivanković. Važno je da jedan takav grad, kaže Ivanković, ima jedan i jedinstveni književni časopis, književni prostor i jedinstven književni život u kojem će Mostar ponovo biti barem dio onoga što je nekada bio.
“Mostar je grad Svetozara Ćorovića, Hamze Hume, Alekse Šantića, grad sjajnih slikara, grad sjajnog susretanja kulture i civilizacija, Mostar je grad nad kojim je Andrić iskazivao svoje divljenje. Danas, nažalost, nema ljudi koji su tog značaja, ali je baš jedan ovakav festival ‘šamar’ – nešto što ima šansu da probudi uspavanu svijest koja treba shvatiti vlastiti prostor i učiniti da on oživi na jedan kvalitetan način”, kaže Ivanković.
Ivana Vujović iz Crne Gore također je bila gošća festivala po prvi put. Bilo joj je prekrasno, kaže, iz više razloga. “Sam ‘Poligon’ je mjesto zanimljivih susreta, druženja, i važnih razmjena u kojima smo svi uživali, a s druge strane je divno što se događa u ovom gradu koji je mene potpuno iznenadio i opčinio. Nisam imala potpunu sliku o Mostaru, a sad je to jedan od gradova gdje ću se sigurno vraćati. Toliko diše kulturom i različitostima da je promijenio neke moje ranije stavove”, kaže Vujović. Stjepan Bajić iz Zagreba također je ovdje po prvi put. “Oduševljen sam i počašćen što sam pozvan. Mlad sam autor i ovo mi puno znači, predstaviti svoja djela i uspostaviti dijalog s piscima kojeg itekako nedostaje”, kaže Bajić. Oduševljen je Mostarom, a posebno ga se dojmilo Partizansko groblje Bogdana Bogdanovića. “Potresao me taj prizor iz dva razloga: prvi, kako izgleda i kako je projektiran, a drugi, kako je zapušten, što mi je jako žao”, kaže Bajić. Direktor i pokretač “Poligona” Mirko Božić zadovoljan je ovogodišnjim festivalom. “Svoj dojam baziram na impresijama gostiju, koji su bili oduševljeni: od smještaja, grada, igrom slučaja ovdje su bili za vrijeme Cliff Divinga sa Starog mosta i to je bila sjajna prlika da na drukčiji način dožive Stari grad, koji je bio pun turista. Programi su bili dobro posjećeni, izložba fotografija Ivana Kelave ‘Mostar – iza kulisa’ je bila pun pogodak, gosti su bili i oduševljeni i iznenađeni zbirkom Franjevačke galerije Široki Brijeg…, cijeli program bio je iznimno dinamičan. Kada se sve zbroji i oduzme, mislim da je sve ispalo upravo onako kao što smo planirali, tako da stvarno ne bih mogao poželjeti bolje nego što je bilo”, kaže Božić.
Organizatori festivala su Hrvatski dom Herceg-Stjepan Kosača, Muzički centar Pavarotti i United World College. Sponzori festivala bili su Američka ambasada u BiH, Fondacija Traduki, Grad Mostar i City hotel Mostar. Festival su otvorile Elisabeth Blumenthal, zamjenica atašea za kulturu američke ambasade u Sarajevu i Inga Dragoje Mikulić, šefica službe za kulturu Odjela za društvene djelatnosti Grada Mostara. Ulaz na sve programe bio je besplatan. Do sljedećeg “Poligona”…