KOMPLEKSNOST UZROKA KRIZE

Povezani članci

• Izložba POEZIJA I MUZEJ RAZIJE HANDŽIĆ u okviru 16 dana aktivizma
• Joumana Hadda poredi hurku sa golim grudima,
• “Soboslikar” u Mostaru
• Politika, a ne vjera
• PLEJADA SUMNJIVIH LIKOVA (uključujući i moj)
• Sretno ZMAJEVI

U organizaciji Mostarskog kruga u Kongresnoj dvorani hotela Bristol održana je dijaloška tribina i promocija knjige Kriza muslimanskog svijeta kao kriza subjekta autora akademika Esada Durakovića.

Profesor Esad Duraković je govorio o uzrocima pogubnog stanja u islamskom svijetu. S jedne strane, po njegovom mišljenju, to je agresivno ponašanje Zapada, a s druge strane korijene takve situacije treba tražiti u samim muslimanima odnosno Arapima o kojima je ovdje riječ.

– Jedan od načina na koji se kriza kreira jeste negativan odnos Zapada prema muslimanskom svijetu. Suština je u tome što odnos nije partnerski, kulturalno i civilizacijski krativan nego je izrazito izrabljivački pa i destruktivan. Najveća je nevolja u tome što se krenulo u temeljitu destrukciju cijelog jednog svijeta koji je odveć međuzavisan da bi se mogao na tako dramatičan način interesno polarizirati. Ta žeđ za profitom što prije i što više djeluje tako da Zapad ne zanima budućnost, niti načela humanosti. Budućnost je za taj pogon nebitna, važan je samo sadašnji trenutak, istakao je Duraković podsjećajući da se industrijski svijet razvija neslućenom brzinom a s druge strane se potpuno dehumanizira.

Duraković se osvrnuo na posebnosti konflikata u svijetu u kontekstu globalnih religija.

– Radi zadovoljenja pohlepe korporacija i sistema koji kao takvi vladaju svijetom, sukob se prenosi u domen kultura, tako da nije bez osnova govoriti danas o globalnom sukobljavanju svijeta obilježenog islamskom kulturom i onoga koji bi se mogao nazvati judeo-kršćanskom kulturom. Taj aspekt sukobljavanja čini mi se naročito opasnim zato što je riječ o globalnim religijama i kulturama, kazao je Duraković.

Pored savremenih agresija Duraković je ukazao na korijene krize u muslimanskom svijetu. Naglasio je činjenicu da je muslimanski svijet bio pod kolonijalnom dominacijom Zapada,  što po njegovom mišljenju znači da Zapad poodavno destruktivno djeluje na tom području. Ali, on je poseban akcenat dao na ulogu muslimana u današnjoj agoniji koju preživljavaju.

– Muslimanski svijet je i sam u značajnoj mjeri doprinio svome stanju jer je prestao biti povijesni, politički i kulturni subjekt sposoban da pozitivno kreira vlastitu stvarnost i budućnost. Problem je u razičitom tumačenju Teksta odnosno Kurana, odnosno u različitim razumijevanjima vjere, jer je uvijek potrebno imati u vidu posebnost islama, odnosno muslimanskog svijeta, izraženu u tome što  islam obuhvaća sve aspekte individulanog i društvenog  života. Okrivaljavanje samo drugog negativno stanje se ne može prevladati, poručio je akademik Duraković.

On je kazao da je Kuran dao muslimanima „izvrsnu uputu“, a jedan njen dio sadržan je u ajetu o postavljenju čovjak za Božijeg namjesnika na Zemlji.

– U jednom ajetu se govori kako je nužno da se preovladaju krize početi od sebe. Narod treba da djeluje kao subjekt u punom opsegu tog pojma. Pod tim podrazumijevam nužnost, i Božiju zapovijest, da bude čovjek nosilac svijesti i akcije u vlastitom životu, a potom u zajednici i na svim njenim razinama,  u porodici, državi, općenito u narodu kao zajednici. Ajet u kome se kaže da Allah neće promijeniti stanje nekog naroda dok taj narod ne promijni sam sebe muslimani uglavnom verbaliziraju kao i mnoge druge suštinske stvari i zapovijesti, premada ovaj ajet ima veliki značaj za muslimanski svijet, istakao je Duraković.

Posebnu pažnju akademik Duraković posvetio je stalnom naglašavanju uzaludnosti vraćanja u prošlost umjesto da se muslimani okrenu sadašnjosti. Kazao je da je potrebna reinterpretacija onog što donosi Knjiga (Kuran).

– Jedan od osnovnih razloga zašto u modernom muslimanskom svijetu nema recimo razvijene estetike, stilistike, književnoteorijske misli općenito. Riječ je ovdje, o dva različita svijeta, o dva različita razumijevanja vlastite prošlosti i sadašnjosti, ili o različitim razumijevanjima svijeta uopće. U muslimana je to život u prošlosti, čak radi nje, a Zapad živi za sadašnji trenutak. Oba načina su pogrešna u svojoj isključivosti. Zbog ovakvog razumijevanja prošlosti, muslimanski svijet se relativno rano, prije više vijekova, doslovno prepustio formaliziranju vjere i kulture, umjesto da se bavi suštinama u savremenosti. Gotovo nebrojene generacije uleme-dijahrono i sinhrono-iscrpljivali su se tako da se može reći kako se cijela kultura iscrpljivala u formaliziranju vjere i kulture, a to traje i danas. Ogromni intelektualni, umni kapaciteti trošili su se, na primjer,  u oblasti fikha, na formalnostima u tako nevežanim pojedinostima da čovjeku naprosto pamet zastane, akcentirao je Duraković.

Govorio je i o tome kako danas svaka sukobljena strana u muslimanskom svijetu duboko vjeruje kako djeluje protiv druge muslimanske strane u ime vjere, u ime islama,  pod znamenjem svoga Teksta (Kurana), te da njena akcija, akcija svake strane, sudbinski je važna za opstanak islama, odnosno muslimanskog svijeta, te se srčanije bori za ostavrenje navodnim misionarskih ciljeva.