Kada kažem Bosna
Kada kažem Bosna Bosnom postajem
Kada kažem Bosna Bosnom postajem
“Zatvorio sam se u sobu. Nisam skoro uopće spavao ni jeo. Odlučio sam umrijeti. Svejedno mi je bilo, i nisam postojao. Narednih godina sam sanajo o smrti, granatama, truplime, nepodnošljivoj buci. Mrtav sam. Ne mogu voljeti. Moj smijeh je vještičiji. Trbuh mi je gnjio. Tijelo otupjelo. I živi m
Treći dio se odnosi na aktuelnu i trenutno najvidljiviju percepciju, u kojoj se ove komponenete i simboli nadmeću, tako da sada imamo križeve koji nemaju nikakvo religijsko niti sakralno značenje, koji su ispražnjeni od toga značenja i postali su simboli trijumfalizma, isključivanja drugih, slanja p
Prišla sam krevetu i odložila crnu torbu podno njegovih nogu. Pridigao je glavu, pomaknuo desnu ruku u mome smjeru i s naporom izgovorio svoje ime, premda mi je ono bilo poznato. Zatim mu se kut usana nakrivio u jedva primjetan osmijeh. Prije je to bio nedefinirani facijalni grč, ali je za ovu prigo
Ovakve knjige postoje upravo zato ne bi li se makar nekad i neko (od tih zlih i bestidnih) čitajući ih, u njima prepoznao i bar na trenutak postidio. Postidio sebe, svojih riječi, i svojih djela. Odnosno, svojih nedjela, i svoje neljudskosti.
Blažene su žene opjevane u Stojićevim stihovima: vladarice svakodnevice postaju vile i nimfe u čijem ovozemaljskom i prozaičnom postojanju pjesnik nalazi tragove zvjezdane prašine. Nikad to nisu obična kosa, miris, dah, struk ili sise. One su rijeka, one su saputnice na dugom kosmičkom putu, one su
Borikom se širi miris amnezije, osnivački tandem u Haagu nabacuje zadovoljni smiješak, a zdravorazuman Homo sapiens crvenilo, od stida. Jednoga dana, kada odrastu, neko od ove djece će tužiti idiote koji su ih zloupotrijebili. Barem se za takvu budućnost vrijedi „boriti“.
Domaći lingvisti su stavili omču oko grla svojim sugrađanima. Pozivali su se da su oni navodno znanost, i tako ušutkavali pobunu govornika našeg jezika i prisiljavali na poslušnost. Nemoć mase ljudi i frustriranost jezičnim nasiljem i zahtjevom da odbace vlastiti razum, sve to je prekinuto ovom knji
Sarajevski grafiti
Zajednička priča koja je davala smisao slovenačkom društvu potrošila se u tranziciji. Novu nemamo. Mnogi od nas su razočarani. Za to, da čovjek bude razočaran, mora najprije biti očaran.
Brojni Srbi vjeruju da ima velikih zloupotreba. Iz Srbije tvrde da je za posljednjih 12 godina na Kosovo poslato blizu šest milijardi eura, da godišnje stiže oko 240 miliona iako zvaničnici u srpskoj vlasti navode i do 10 puta manje sume
Primjetno je kako dubrovačke vlasti, od Šuice do Vlahušića, od desnog do tzv. lijevog centra, njeguju izvjesni kontinuitet odnosa prema zajednici, a koji se može svesti na to da se više nema gdje ni parkirati auto ni vezati barku. No, s druge strane iste politike, prometala više i nisu nužna jer se
O sumraku novinarske profesije na jednom javnom tv-servisu – negacija genocida u Srebrenici
“Ako su mediji i obrazovanje organizirani tako da potkopavaju demokratske vrijednosti, učinkovito je demokratsko društvo iznimno teško zamislivo. Stoga su javne rasprave o obrazovnim i medijskim politikama ključne za raspravu o prirodi demokracije u bilo kojem društvu.” Tako u svom tekstu o novinars
SAD: Amanda Bennet (30) je ubila svoje troje djece i sebe nakon što je posumnjala da njezin muž ima aferu s kolegicom s posla. Mrtve ih je pronašla policija