Stipe Mesić: Drugi referendum bio bi izravni udar ne samo na vlast, nego i na demokratski, evropski karakter R. Hrvatske

Povezani članci

• Žrtve mogu da zaborave samo ako dželati pristanu da se sjećaju
• Fetva s Pantovčaka
• Vesna Pešić: Ispirači mozga sa “slobodarske” B92
• Albinot Maloku: Pomozi bližnjem svom
• Komandant Klarin
• NIJAZ SKENDERAGIĆ: PONOSIMO SE ANTIFAŠIZMOM I BORIMO SE PROTIV FAŠIZMA

Svjestan toga da nikome ne treba nepozvano dijeliti savjete, bivši predsjednik Stjepan Mesić o aktualnoj situaciji o Hrvatskoj ne govori bez doze diplomacije. Međutim, nakon nesnalaženja vlasti oko referenduma o braku i vukovarskih zbivanja iniciranih ćiriličnim pločama, teško se ne upitati kako bi Mesić postupio u tim slučajevima, pogotovo što je brzopotezno prekinuo krizu 2000. godine umirovivši generale koji su se htjeli iz odore baviti politikom.

Razgovarao: Boris Pavelić, Novi list

Kako komentirate rasplet i rezultate referenduma o braku?

Rezultat je bio očekivan i ni najmanje me ne iznenađuje. Logistička priprema i organiziranost, a očito i financiranost onih koji su pokrenuli inicijativu za referendum bili su takvi, da se s njihovom pobjedom naprosto moralo računati. Ono što me ipak iznenađuje, to je visok postotak onih koji na referendum nisu izašli. Očito golem dio naših građana još uvijek nije shvatio kako funkcioniraju neke bitne stvari u demokraciji. Neizlazak na izbore, u ovome slučaju na referendum, pogoduje izravno onima s kojima se ti koji „uzvišeno“ ostaju kod kuće najvjerojatnije ne slažu.

Je li taj referendum mogao biti izbjegnut?

Svakako, trebalo je shvatiti u kojem smjeru stvari idu čim se pojavila ta inicijativa, navodno „u ime obitelji“, a – sada je to više nego jasno – zapravo u ime promjene vlasti u Hrvatskoj. Na žalost, cijela je priča bagatelizirana, opasnost je podcjenjivana i propušteno je da se instrumentima pravne države spriječi to, što se dogodilo. A kada kažem „to, što se dogodilo“, ne mislim isključivo na rezultat referenduma, nego na činjenicu da je taj referendum širom otvorio vrata klero-nacionalistima u njihovom nasrtaju na karakter hrvatske države i društva.

Znate li vi, kad već nitko ne zna, zašto Sabor, vlada ili predsjednik Republike nisu tražili očitovanje Ustavnog suda o ustavnosti referendumskog pitanja, ali i to zašto Ustavni sud o tome nije sam odlučivao?

To je i za mene enigma. Ne mogu naprosto vjerovati da nitko nije shvatio o čemu je riječ.  A još mi je teže vjerovati da su shvatili i svjesno ništa nisu poduzeli. Dakle: ne znam.

Prijeti još ozbiljniji problem: referendum o ćirilici. Dijelite li uvjerenost državnoga vrha, koji poručuje da tog referenduma neće biti, ma koliko potpisa bilo prikupljeno? Kako ga mogu spriječiti?

Danas i sutra mogu ga spriječiti znatno teže, nego da su to pokušali jučer, odnosno onoga trenutka kada je bio najavljen, usporedo s početkom priprema za referendum o ustavnoj definiciji braka. Sada će svaki pokušaj sprječavanja izgledati, i tako će biti i tumačen, kao gušenje demokracije, odnosno sprječavanje naroda da izrazi svoju volju. S time da se i ja apsolutno slažem da do toga „referenduma o ćirilici“ ne smije doći. Ako je ovaj o braku bio sondiranje terena i ispitivanje slabosti aktualne vlasti, a ona se zaista pokazala slabom i kolebljivom, onda bi taj drugi referendum bio izravni udar ne samo na vlast, nego i na demokratski, evropski karakter Republike Hrvatske.

Kako komentirate općeniti stav vlade, predsjednika i političkih stranaka prema ovoj plimi ekstremizma posljednjih mjeseci? Nataša Jovičić i kustosi muzeja u Jasenovcu dobili su smrtne prijetnje, ali nitko iz vlasti to nije komentirao.

Vlast se ponaša kao da su u pitanju sporedne stvari, kao da nije u pitanju opstanak Hrvatske, takve kakvu gradimo od godine 2000., napokon – Hrvatske, takve kakva je primljena u Evropsku uniju. Ne razumijem to oklijevanje, to kalkuliranje, tu očitu uplašenost pred onima koji se hvale kako oni predstavljaju hrvatski narod. Ne razumijem kako se bez riječi prihvaća nametnuta podjela na tzv. vukovarsku i nevukovarsku Hrvatsku. Usput budi rečeno: ta krilatica govori o tome da iza svega što vidimo na javnoj sceni stoji netko drugi. Ta krilatica naprosto nije mogla poteći iz samoproglašenog stožera za obranu hrvatskog Vukovara čiju legitimnost se nitko nije usudio dovesti u pitanje, dapače njegove se članove primalo na razgovore. Molim Vas, ljude koji prijete udarom na ustavni poredak u zemlji vi prihvaćate kao partnera u razgovoru. Razgovoru o čemu? Nitko nema mandat da se tako ponaša, da pasivno promatra demontiranje državnog sustava. Političar mora imati stav i ne smije se bojati da ga javno iznese, pogotovo u vremenima kakva su ova u kojima živim, pa i uz rizik da trenutno izgubi na popularnosti. Što se tiče prijetnji ljudima iz muzeja u Jasenovcu, ni to me nimalo ne čudi. To je logična posljedica atmosfere što se sustavno stvara u Hrvatskoj mjesecima, zapravo unatrag više od tri godine. Nepotrebno je i reći da je to skandal prvoga reda, nešto apsolutno neprihvatljivo, i da su trebali reagirati svi, trenutno – od državnog vrha, preko pravosuđa i policije, pa do nevladinoga sektora.

Postoji li učinkovit način da se ta plima spriječi, a da nije stari odgovor – poboljšati ekonomiju?

Ma gledajte, ponavljati zaista već otrcane fraze o tome kako treba popraviti stanje u gospodarstvu, nikamo ne vodi. Pa to pjevaju već i vrapci na grani. Naravno, da treba poboljšati ekonomiju, naravno da treba privući strane investicije, naravno da treba spriječiti porast broja nezaposlenih, sve je to jasno. Ali da biste to učinili, morate imati jasnu viziju onoga što želite, morate imati trasiran put kojim ćete ići, jasno zacrtan cilj i program aktivnosti u kojemu će biti naznačeno, po etapama, kako će što biti napravljeno, kada i uz koju cijenu. Sve to mi danas, bojim se, nemamo. Iscrpljujemo se u ponavljanju popisa želja i u nastojanju da prodamo još ono malo što imamo, odnosno da damo u koncesiju. Što se mene tiče, nikako nisam od onih koji misle da je dobro sve što nešto vrijedi prodati, ili dati u koncesiju. A ponekada ta nastojanja postaju i karikaturalna. Uzmite samo autoputove. Ako postoji način koji će omogućiti stranome koncesionaru da ih učini ekonomičnima, isplativima, zašto to ne možemo učiniti sami? A ako oni pri sadašnjem stanju prometa naprosto nisu isplativi, zašto bi ih netko uzeo u koncesiju i umjesto nas pravio gubitke? O energetici neću ni govoriti, Već sam, da se figurativno izrazim, promukao od ponavljanja naših propusta na tome polju – od DružbAdrie, preko Južnoga toka do terminala za ukapljeni plin i naprasnog napuštanja plinskog nalazišta u Siriji. No, to kao da nikoga ne zanima. A tko će investirati u zemlju koja nema riješenu energetsku situaciju? Tko, pitam Vas?

Je li ovo čemu svjedočimo danas ono što bi se bilo dogodilo da 2000. niste umirovili generale potpisnike generalskog pisma?

Bojim se da jest. Posljednja faza toga procesa o kojemu govorimo, ovoga što se sada dešava u Hrvatskoj, počela je s primanjem upravo tih generala u vojnim odorama, što je značilo kršenje zakona, kod predsjednika Republike na dan kada su se iz Haaga vratili generali Gotovina i Markač. Bila je to njihova simbolična i svima vidljiva rehabilitacija. Nakon toga dolazi Vukovar, nakon toga dolazi referendum o braku, pa pripremanje referenduma o ćirilici, zapravo o smanjivanju prava manjina.  I ne mislim da Damir Kajin jako pretjeruje kada govori o puzajućem državnom udaru. Nije to, naravno, klasični udar kada su zauzimaju sjedišta Predsjednika, Vlade i parlamenta, kao i strateški objekti, ali to jest udar – ponovit ću još jednom – na same temelje današnje hrvatske države, tu posebno imam u vidu antifašizam, kao i na današnji demokratski, sekularni i evropski – u najboljem smislu te riječi – karakter naše države.

Ovih se dana saznalo da je diplomacija Srbije poduzela svojevrsnu ofanzivu, dijeleći predstavnicima mnogih zemalja dokument u kojemu su pobrojani svi događaji u Hrvatskoj što ih se ocjenjuje protusrpskima, odnosno neofašističkima. Možete li to komentirati?

Znam iz diplomatskih krugova za taj dokument. Bilo bi mi drago, kada bih mogao reći da ono što se u njemu navodi nije točno. Na žalost – jest. To što se dogodilo, dogodilo se. Drugo je pitanje koliko takav pristup problemu pomaže u zaštiti prava srpske manjine u Hrvatskoj i razvijanju odnosa između Hrvatske i Srbije.

Jedini ste hrvatski političar koji se znao učinkovito suprotstaviti hrvatskoj ekstremnoj desnici, i u težim okolnostima od ovih današnjih. Sugerirajte vlasti što da čini, jer savjet joj očito treba.

Dovodite me ovim pitanjem u nezgodnu situaciju. Ni jedna vlast, ma kakva bila, ne voli savjete koje joj nepozvan dijeli netko sa strane. Da su htjeli moj savjet, pitali bi me. U svijetu često požele čuti moje procjene ovoga ili onoga aspekta međunarodnih zbivanja. U Hrvatskoj – ne. Na Vaša sam pitanja odgovorio. Možda to pročita i netko iz redova vlasti. Nikada se ne zna.