Snježana Banović: Od Štulića sam naučila da treba ići golim prsima na bajonetu radi ideje za koju misliš da vrijedi

Povezani članci

• PAPA – JEDAN I JEDINSTVENI
• Pradedin praunuk
• JOSIP BROZ I PABLO PICASSO
• Bilježnica Robija K.: Kako je moj dida proslavio Prvi maja
• Kurspahić: Izvinjenje zbog optimizma
• Volite li svog eksploatatora?

Stotine hiljada Jugoslavenki koje su živjele osamdesetih godina prošlog stoljeća zavidjele su gošći našeg podcasta “Mikrofonija sa Amerom“.

Dobro, zavidjele su i žene koje su živjele nakon osamdesetih, žene koje žive danas. Kako ne zavidjeti ženi kojoj muškarac posveti pjesme “Jesi li sama večeras” ili “Volim te kad pričaš”.

Riječ je dakako o Snježani Banović, kazališnoj redateljici, teatrologinji, profesorici, spisateljici i autorici kapitalnih djela iz povijesti kazališta. Intelektualka, kakve su valjda postojale nekada davno, kada su Simone de Beauvoir i Jean-Paul Sartre pili kafu u kafeu Les Deux Magots. 

Pjesnika naravno znate, promijenio nam je živote svima, Morrison našeg jezika Branimir Johnny Štulić.

Snježana je rođena u Zagrebu 1963. godine, gdje završava osnovno i srednje obrazovanje, te studira francuski i španski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Akademiju dramske umjetnosti – odsjek Kazališna režija i radiofonija diplomira 1990. u klasi prof. Georgija Para. Za vrijeme studija asistira na brojnim produkcijama u pozorištu, a prvu profesionalnu režiju ostvaruje u zagrebačkom Teatru ITD. Doktorski studij Književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završila je 2008. godine, a 2011. obranila je dizertaciju Hrvatsko državno kazalište 1941-1945 – organizacijski i društveni kontekst koju je 2012. objavila izdavačka kuća Profil. U januaru 2014., u izdavačkoj kući Durieux objavljuje knjigu eseja „Kazalište krize“.

Do danas je ostvarila mnoštvo pozorišnih režija u Hrvatskoj i u inozemstvu i to u pozorištima poput: DK Gavella, HNK Zagreb, HNK Rijeka, HNK Osijek, ZKM, ITD, Kerempuh, Komedija, Histrioni, Novi život, Žar ptica, Kazalište Virovitica, KMD Dubrovnik, Atelje 212 Beograd, ITI Prag, HNK Varaždin, Mala scena Zagreb, Hrvatski radio, WSC Theatre, Nebraska USA, INK Pula, Opera b.b.

Za neke je predstave radila i izbor muzike (Kako sam naučila voziti, Dvije, Vaginini monolozi, Debela, Posljednja karika, Vanda), a autorica je scenografije za predstave „Posljednja karika“ Lade Kaštelan u WSC Theatre, SAD i „Enciklopedija izgubljenog vremena“ u Pozorištu mladih u Novom Sadu.

Uz dramske tekstove režira i/ili organizira različite komercijalne i umjetničke manifestacije te različite dobrotvorne programe od kojih se izdvajaju Svečano otvaranje hotela Hilton Imperijal u Dubrovniku (2005), Svečanost obilježavanja 50. obljetnice Atlantske plovidbe (2006.), Svečanost otvaranja kongresa Sindikata pomoraca Hrvatske (2007.).

Za navedene svečanosti piše sinopsise, a autorica je i više tekstova cabareta i adaptacija proznih djela. Objavila je brojne stručne i naučne tekstova o pozorištu, kulturnoj politici, pozorišnom menadžmentu i produkciji u zbornicima i časopisima (Glumište, Kazalište, 3. Program Hrvatskog radija, Književna republika, Mediantrop…), mnoštvo kolumni o kulturi i pozorištu u dnevnim i sedmičnim štampama.

Recenzentica je više udžbenika, članaka i stručnih knjiga. Surađivala je na izradi Židovskoga biografskog leksikona i Kazališnoga leksikona Leksikografskog zavoda u Zagrebu.

Sudjelovala je samostalno ili s predstavama na brojnim festivalima, simpozijima i okruglim stolovima s temom pozorišta, pozorišna produkcija i kulturna politika u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Grčkoj, Francuskoj, Sloveniji, SAD, Austriji, Italiji, Belgiji, Njemačkoj, Srbiji, Slovačkoj i Crnoj Gori.

Kada su u pitanju njene javne i umjetničke funkcije, Snježana je tokom 2001. bila članica Vijeća za kazalište Ministarstva kulture RH i Predsjednica Vladinog Povjerenstva za Dramu Dubrovačkih ljetnih igara. Od februara 2001. do novembra 2002. bila je direktorica Drame HNK Zagreb. Godine 2007. bila je direktorica Ustanove u kulturi Rachlin i Friends u Dubrovniku. Od 2012. do 2013. godine bila je koordinatorica Savjeta za kulturu predsjednika Skupštine grada Zagreba. Od 2013. do 2015. godine bila je i predsjednica Kulturnoga vijeća za Dramu Ministarstva kulture RH.

Snježana je članica Hrvatskog društva dramskih umjetnika, Hrvatskog društva pisaca, Hrvatskog novinarskog društva, P.E.N centra Hrvatska, Hrvatskog centra ITI, Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo te Centra za medije Ranko Munitić.

Neka od djela u kojima Snježana potpisuje režiju su: Popis režija: Victor Haim: Abraham i Samuel, Židovska općina, Zagreb, 1989., Pavao Marinković: Filip Oktet i čarobna truba, Teatar &TD, Zagreb, 1990., Alfred de Musset: Svijećnjak , DK Gavella, Zagreb, 1991., Higin Dragošić: Posljednji Zrinski, Kazalište Virovitica, Virovitica, 1992., Miroslav Feldman: Vožnja, Virovitica Theatre, Virovitica, 1993., Charles Schultz / S. Banović/V. Đikanović: Charlie Brown, ZKM, Zagreb, 1993., Georges Faydeau: Mačak u vreći, Kazalište Virovitica, Virovitica, 1994., S.Banović / V. Đikanović: Cabaret Črni maček, Gavella, Zagreb, 1994. (specijalna nagrada na Danima smijeha), Hrvoje Ivanković: Cabaret Pantagana, KMD, Dubrovnik, 1994., William Shakespeare: Kako vam drago, Kazalište Virovitica , Virovitica, 1995., Edward Albee: Tko se boji Virginie Woolf, HNK Zagreb, 1995., Georges Faydeau: Ne šetaj uokolo gola golcata, Dramski studio slijepih Novi život, Zagreb, 1996., Tennesse Williams: Mačka na vrućem limenom krovu, Gavella, Zagreb, 1996., Nicholo Machiavelli: Mandragola, Kazalište Virovitica , Virovitica, 1997., Otho Eskin: Duet, Dramski program Hrvatskog radija, 1997., Angelo Longoni: Muškarci bez žena, KMD, Dubrovnik, 1997., Snježana Banović: Stari Fijaker, cabaret, Histrioni, Zagreb,1998., Darko Lukic: Play Shakespeare, dobrotvorna produkcija, Zagreb, 1998., Eugene Labiche: Talijanski slamnati šešir, HNK Rijeka, 1999., William Shakespeare: San ivanjske noći, dobrotvorna produkcija, Zagreb, 1999., Paula Vogel: Kako sam naučila voziti, Teaar &TD, Zagreb, 2000., C.P.Taylor: Dobri, HNK Zagreb, 2000., David Hare: Plava soba, HNK Osijek, 2001., Lada Kaštelan: Posljednja karika, ITI Prague, Češka, 2001., Mogens/Rukow/ Witenberg: Proslava, HNK Zagreb, 2002., E. Ensler: Vaginini monolozi, Kerempuh, Zagreb 2003., T. Štivičić: Dvije, Atelje 212, Beograd, 2003. (nagrada publike na Marulićevim danima u Splitu), William Shakespeare: San ivanjske noći, Zagrebački ljetni festival, 2003., Eve Ensler: Vaginini monolozi, KMD Dubrovnik, 2004., S. Polak/S. Banović: Dnevnik Pauline P., Žar ptica, Zagreb 2005., Tennessee Williams: Iznenada prošlog ljeta, HNK Varaždin, 2006., Braća Presnjakov, Igranje žrtve, Kazalište Virovitica, 2007., S. Šesto Stipančić/ S. Banović, Debela, Mala scena, Zagreb 2008., Lada Kaštelan: The Last Link, WSC Theatre, Wayne Nebraska, USA, 2008., S.Šesto Stipaničić/S. Banović, Vanda, Mala scena, Zagreb 2009., T. Štivičić: Fragile, HNK Osijek, 2009., M. Matterr/A. Faust – S. Banović, Ovca za cijeli život, Mala scena Zagreb, 2011., Slobodan Šnajder, Enciklopedija izgubljenog vremena, HNK Varaždin, 2011., Gaetano Donizetti, Il Campanello, Opera bb, Zagreb, 2011., Slobodan Šnajder, Kako je Dunda spasila domovinu, INK Pula, 2012., Gioaccchino Rossini, Cambiale di matrimonio, Opera b.b. Zagreb, 2013., Ivan pl. Zajc, Momci na brod, Mala scena, Zagreb, 2014., Slobodan Šnajder, Enciklopedija izgubljenog vremena, Pozorište mladih, Novi Sad…

Upravo je ova bogata i izuzetno značajna umjetnička karijera Snježane Banović bila povod našeg razgovora sa njom u novoj epizodi našeg podcasta. Sa Snježanom smo najviše razgovarali i o 80-tim, a upravo je to i tema njene nove knjige koja trebati izaći krajem ove godine, a koja je već izazvala veliku zainteresiranost kod publike.

Šta nam je to sve Snježana otkrila i ispričala pogledajte u novoj epizodi našeg podcasta.