Nina Kreševljaković: Prepreke u očuvanju okoliša u BiH nisu zakoni, već njihova neadekvatna primjena

Povezani članci

• Hujdur: Uborak nas počinje polako ubijati
• Roko Markovina: MOJ MOSTAR, KAKVOGA VOLIM I PAMTIM
• Pravda za Emila
• NJEMAČKI IZBORI – I ŠTO SADA?
• RS: jezik kao znak za aparthejd
• Dragan Markovina: Tražili ste, gledajte

Foto: Privatna arhiva

Pitanje očuvanja i zdravlja naše planete Zemlje sve više je u fokusu javnosti Bosne i Hercegovine. S ciljem zaštite kako sadašnjih tako i budućih generacija neophodno je spriječiti zagađenje okoliša. Dan planete Zemlje koji se obilježava svakog 22. aprila, ove godine je u centar pažnje stavio prirodne procese, nove zelene tehnologije i inovativna razmišljanja koja mogu obnoviti svjetske ekosisteme.

U intervjuu za Tacno.net razgovarali smo sa Ninom Kreševljaković, pravnom savjetnicom iz centra Aarhus, koji podržava i promoviše primjenu Aarhuške konvencije na području grada Sarajeva i indirektno na području BiH. Cilj Aarhuške konvencije je da ojača ulogu građana i organizacija civilnog društva u pitanjima koja se tiču životne sredine. Utemeljena je na principima participativne demokratije.

Razgovarala: Elmedina Šabanović

Svijest građana, ali i volja za promjenama, ključni su kada je u pitanju očuvanje naše životne sredine. Kako ističe Nina, svijest našeg stanovništva je iz dana u dan sve veća, ali je upitna njihova volja za promjenama, jer su naši ljudi jednim dijelom naviknuti da neko drugi učini korake umjesto njih, smatrajući kako njihov aktivizam nije od značaja.

“Svi mi smo dovoljno snažni i veliki da pokrenemo promjene ako to istinski želimo i svako od nas može svojim aktivizmom mnogo toga da doprinese zaštiti okoliša. Neko će to učiniti čišćenjem rijeke ili parka ispred zgrade, neko odlaskom na javne rasprave i dizanjem glasa protiv štetnih projekata, neko edukacijom stanovništva o značaju očuvanja okoliša, a neko korištenjem pravnih alata za zaustavljanje devastacije prirode. Svako od nas ima svoju ulogu u ovom važnom zadatku očuvanja planete Zemlje, samo je ključno da li hoćemo biti promjena koju želimo da vidimo. Moja poruka za sve građane je da ne kritiziraju drugoga zašto se bori za jedan okolišni problem dok možda postoji neki drugi, važniji. Umjesto kritike, preuzmite stvar u svoje ruke i zaštitite sebe i druge!”

Mnoge države u Evropi ali i u svijetu kreću sa novim pozitivnim promjenama kada je u pitanju zaštita okoliša. Tako je njemačka vlada još krajem 2019. godine donijela odluku o zabrani laganih plastičnih vrećica u supermarketima. Čile je bio prva zemlja u Južnoj Americi koja je zabranila prodaju plastičnih vrećica u maloprodajnom sektoru, dok je u Ruandi zabranjeno uvoziti, proizvoditi i prodavati plastične vrećice još od 2008. godine. Ovakve pozitivne prakse mogu zaživjeti i kod nas, kako tvrdi Nina, ali samo ukoliko postoji politička volja.

“Naravno da mogu, ukoliko postoji prije svega politička volja da se predlože i usvoje adekvatni zakoni koji bi regulisali ova pitanja, a onda sistemski vršili edukaciju stanovništva o značaju ekološki prihvatljivog ponašanja. Sa druge strane, naša zemlja se bori sa ekonomskim krahom, a političari se bave pretežno nacionalizmom, što uveliko sprječava razvoj ekoloških rješenja i općenito napretka naše zemlje.”

Na pitanje da li je potrebno uvođenje novih zakona u svrhu zaštite okoliša, naša sagovornica nam je kazala da prepreka u našoj državi nisu zakoni, već njihova neadekvatna primjena.

“Okolišni zakoni u BiH nisu u potpunosti usklađeni sa EU zakonodavstvom, te je nužno usvojiti niz, prije svega, podzakonskih akata koji bi omogućili lakše sprovođenje postojećih zakona. Međutim, glavna prepreka nisu zakoni već njihova neadekvatna primjena kako od strane organa uprave, tako i od sudova koji često u okolišnim predmetima donose diskriminatorne presude koje su u potpunosti oprečne pozitivnoj legislativi. Naposljetku, inspekcijski nadzori se ne provode adekvatno, što omogućava zagađivačima da nastave sa svojom negativnom praksom devastacije okoliša, pri tome ne snoseći nikakvu odgovornost.”

Reciklaža otpada se već godinama uspješno provodi širom svijeta, no kada je BiH u pitanju, reciklira se svega 10% ambalažnog otpada u koji spadaju plastika, papir, staklo, itd., dok se na nivou Kantona Sarajevo uspije reciklirati samo 15% otpada, što je porazna činjenica.

“Mislim da su ljudi generalno upućeni u značaj reciklaže, ali prosto nemaju dovoljno volje i energije da započnu proces koji će pomoći u smanjenju otpada. Međutim, u ovom kontekstu je prije svega kriva država koja ne sprovodi adekvatne politike i mjere. BiH nema dovoljno razvijen sistem prikupljanja komunalnog otpada, nedostaje sanitarnih deponija, mnogo je divljih odlagališta, a veliki dio tog otpada završi u prirodi”, istakla je Nina.

Kada je u pitanju ekološka katastrofa na rijeci Drini, čije su slike početkom godine zgrozile javnost, naša sagovornica je rekla da su “posljedice ovakvih katastrofa nesagledive po riječnu floru i faunu ali i po samog čovjeka koji živi u blizini pogođenih rijeka.”

Svjedoci smo, nažalost, svakodnevnih prizora neadekvatnog odlaganja smeća, a kako tvrdi Nina, naše društvo ne posjeduje dovoljan stepen ekološke svijesti jer se ona nije razvijala od najranijeg uzrasta.

“Nažalost, moram reći da je našim ljudima okoliš na zadnjem mjestu po važnosti, što je razumljivo obzirom da živimo u uslovima egzistencijalne nesigurnosti. Naposljetku, možda i najveći krivac je činjenica da nemamo adekvatan sistem kažnjavanja onih koji čine štetu okolišu. Kada bi se za nepropisno odlaganje smeća izricala visoka kazna, sigurna sam da bi svi odlagali otpad na mjesta koja su za to predviđena.”

U Bosni i Hercegovini trenutno ima 113 izgrađenih malih hidroelektrana, od čega je njih 67 u FBiH, a 46 u RS-u. Hidroelektrane, a naročito male hidroelektrane su devastirajuće po okoliš, zbog čega je potrebno da se njihova gradnja obustavi.

“Naime, investitori vođeni željom za što većom finansijskom koristi, većinom ne poštuju okolinske dozvole niti Pravilnik o načinu određivanja ekološki prihvatljivog protoka, zbog čega smo najčešće svjedoci potpuno suhih riječnih korita, budući da vodotok završi u cijevima koje vodu usmjeravaju prema turbinama. Posljedično takvom ponašanju, flora i fauna biva uništena, šumske životinje gube rijeku na kojoj su se napajale, stanovništvo pretežno ruralnih područja gubi vodu za piće i navodnjavanje svojih oranica, mijenja se mikro klima, javljaju se klizišta te posljedično dolazi do uništenja šuma, a sve to prolazi potpuno nekažnjeno. Posljedice su brojne i nepopravljive, te je nužno da se u potpunosti zabrani gradnja malih hidroelektrana u BiH budući da naša zemlja ima dovoljno struje, a udio struje koju dobivamo iz malih hidroelektrana je svega 3 %, te je zaposleno maksimalno do 2 čovjeka budući da su male hidroelektrane automatizovane. Kada se sagledaju sve ove činjenice, i najvećem laiku postaje jasno zašto njihovu gradnju treba zabraniti. Trenutno Vlada FBiH poduzima konkretne zakonske i podzakonske izmjene kako bi se njihova gradnja konačno i obustavila, a nadamo se da će Parlament Federacije BiH biti dovoljno odgovoran da predložene nacrte zakona usvoji u što hitnijem roku.”

Na pitanje kako bismo mogli riješiti problem deponije Uborak u Mostaru, Nina je kazala da je za početak preporuka otvaranje regionalnih sanitarnih deponija.

“One nisu najbolje rješenje ali za naše uslove trenutno su bolje od nelegalnih općinskih deponija koje zagađaju okoliš te direktno utiču na zdravlje stanovništva koje živi u blizini. Regionalne sanitarne deponije moraju da rade u skladu sa uslovima iz okolinskih dozvola, te je nužan kontinuiran monitoring od nadležnih organa, što se kod nas nažalost rijetko dešava. Okolinske dozvole se u većini slučajeva ne poštuju te niko ne izriče kazne zbog toga.”

Kada je riječ o zagađenju zraka u Sarajevu, ali i Zenici, ono je posljedica, kako tvrdi, kućnih ložišta i saobraćaja, te neplanske gradnje kojoj svjedočimo posljednju deceniju.

“Strujanje zraka u Sarajevu je prirodno ograničeno zbog kotline, a gradnjom višekatnica uz rijeku Miljacku, kao i u drugim područjima grada koji su ključni za strujanje zraka je dovelo do još veće katastrofe nego smo je imali prije. Također, nužno je da se riješi pitanje korištenja uglja, odnosno preporuka je da domaćinstva počnu prelaziti na toplotne pumpe, što bi Kanton svakako trebao da subvencionira.  Kada je u pitanju Zenica, opće je poznato da najviše zagađenja dolazi iz željezare zbog nepoštivanja uvjeta propisanih u okolinskoj dozvoli, te nepostojanja adekvatnog inspekcijskog nadzora i rigoroznog kažnjavanja. Kaznene odredbe u Zakonu o zaštiti okoliša FBiH bi trebale da budu mnogo veće nego što trenutno jesu, a inspekcijski nadzori bi se trebali vršiti i vikendima, a ne samo radnim danima, jer željezara radi 24/7.”