Irma Baralija: Ne bojim se ni nacionalista ni zahtjevnih reformi, u Skupštinu idem da popravim sistem

Povezani članci

• Hrvatski plinski rašomon
• BiH šalje Hrvatskoj spisak korisnika dvostrukih mirovina: Ljubo Ćesić Rojs predvodi Tuđmanove generale
• Pokora za “Narančinu koru”
• HDZ-ov doktor za zloporabu ratnih invalida
• Intervju – Esad Bajtal: Defanzivna identifikacija obespravljenih etno-podanika sa svojim etno-tlačiteljima
• Gdje će se to zemlja tresti?

Irma Baralija, magistrica političkih nauka, školovala se u Mostaru, Sarajevu i Madridu, dugogodišnja je građanska aktivistica. Od 2015. godine na čelu je Gradskog odbora Naše stranke čije je najprepoznatljivije lice u Hercegovini. Nalazi se na listi Naše stranke za skupštinu HNK-a na broju tri. 
Za Tačno.net Baralija govori o razlozima za kandidaturu na ovim izborima, o reformi obrazovanja i planovima djelovanja kada uđe u skupštinu HNK-a  

Kandidatkinja ste za Skupštinu HNK. Ukoliko Vam građani u nedelju ukažu povjerenje i glasaju za Vas, šta ćete prvo uraditi?

Prvo ću tražiti da vidim izvještaj o stanju sigurnosti koji, pretpostavljam, negdje, u nekoj ladici čeka već mjesecima da ga neko pročita. Naime, po informacijama koje su dostupne na stranici Skupštine HNK, posljednja sjednica je bila 10. jula. Na toj sjednici je donesen zaključak da bi se trebao analizirati izvještaj o sigurnosti. Tu se izvještaju gubi svaki trag.

Podsjećanja radi, živimo u kantonu koji je više godina imao nelegalno izabranog komesara policije. Isti je, između ostalog, početkom godine izazvao sigurnosno-političku krizu prilikom dolaska migranata u izbjeglički kamp Salakovac. Korištenje vatrenog oružja  i podmetanje eksploziva pod automobile nam nisu bili nepoznanica, a slučaj smrti Mehe Volodera, koji je brutalno pretučen u mostarskom naselju Opine u avgustu ove godine, s razlogom je uzbunio javnost.

Sve ovo su razlozi zbog kojih ću na prvoj sjednici Skupštine tražiti pomenuti izvještaj, kako bismo utvrdili način kako popraviti sigurnosnu situaciju u kantonu. Naši građani i građanke prije svega moraju da se osjećaju sigurno u svojim gradovima.

Pored sigurnosti, kojim još temama se namjeravate baviti, ukoliko dobijete mandat od 4 godine?

Moramo pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija, tj. onima kojima je u našem društvu najteže. Ne smijemo dozvoliti da više i jedno dijete prosi na semaforu ili prespava na ulici, a to su slike koje smo često viđali u proteklih pola godine u Mostaru. Provođenje socijalne politike i uspostava službi socijalne zaštite je nadležnost kantona, moja misija je da u naredne 4 godine učinim da sistem u ovoj oblasti profunkcioniše.

Mi smo 2016. pokrenuli inicijativu da se penzionere sa minimalnim penzijama, kao i starije od 65 godina koji nemaju nikakva primanja, oslobodi plaćanja participacije u zdravstvenoj zaštiti. Naša inicijativa je u skladu s Odlukom koju je Parlament FBiH donio 2009.  a u cilju izjednačavanja prava pacijenata u FBiH. Učiniću sve da zastupnici shvate da je 20 KM jako mnogo, ako mjesec dana morate živjeti od penzije koja iznosi 348 KM.

Porodilje u HNK su diskriminirane u odnosu na porodilje u drugim kantonima jer primaju različite porodiljske naknade. Naša stranka će napraviti fond na federalnom nivou iz kojeg će se isplaćivati jednake naknade za sve. Na ovaj način će se porodilje prestati diskriminirati ali i tretirati kao socijalna kategorija, što je bio slučaj do sada. Porodilje su ključne za razvoj ekonomije, sukladno njihovom značaju za društvo, treba biti i njihov status u istom.

Pored navedenog, jedan od motiva zašto sam se uopšte odlučila baviti politikom, ali i tema kojom želim da bude obilježen moj mandat u Skupstini je reforma srednjoškolskog obrazovanja.

Šta je po Vama problem našeg obrazovanja?

Problema je više. Kada govorimo o srednjoškolskom obrazovanju, ono se nije značajno mijenjalo posljednjih 40ak godina. U međuvremenu se desila digitalna revolucija. Djeca koja se danas obrazuju su tzv. digitalne generacije koje ne poznaju svijet bez interneta, pametnih telefona, društvenih mreža itd. Oni percipiraju svijet drugačije i razmišljaju drugačije, a prisiljeni su se obrazovati po sistemu iz prošlog stoljeća. To je razlog zašto je njima nastava često nelogična, besmislena, sputava ih.  Rečenica koja se danas najčešće čuje u učionicama je  “ali zašto ovo da učimo, kad nam i onako nikad neće trebati u životu?” To moramo promijeniti.

Proteklih 5 godina sam radila u školama u kjima se nastava izvodi po bosanskom planu i programu, hrvatskom planu i programu te u programu međunarodne mature u kojem i dalje radim kao eksterna ocjenjivačica za jedan predmet. U tih 5 godina sam vidjela i mračnu stranu naših srednjih škola, ali i put kojim treba da se krećemo. Ako uradimo kvalitetnu kurikularnu reformu, uskladimo nastavu sa ishodima učenja, efekte ćemo osjetiti na svim poljima, pogotovo ekonomskom. Djeca će biti pripremljena za potrebe tržišta rada. Takođe ćemo dobiti i djecu koja su rasterećenija, promišljaju slobodnije, imaju drugačiju perspektivu a samim tim i eventualna rješenja za društvene probleme koja su im, nažalost, ostavljena u nasljeđe.

Spominjete mlade, očekujete li od njih da vas podrže u nedelju?

Od mladih očekujem da izađu na izbore. Bilo bi mi drago da glasaju za mene, no, to nije najvažnije. Najvažnije je da iskoriste svoje demokratsko pravo i glasaju za one ljude za koje smatraju da ih najbolje razumiju, te da će ih u skladu s tim najbolje predstavljati i boriti se za njihove interese. Sigurna sam da među 37 političkih subjekata, koliko je prijavljeno na ovim izborima u HNK, mogu naći nekog takvog. U krajnjem slučaju, čak je i prekrižen listić bolji od neizlaska. Neizlazak na izbore nije opcija.

Da li biste se složili sa mišljenjem pojedinaca da je predizborna kampanja za izbore 2018. više nabijena mržnjom nego ona 1996. godine. Da li izborna retorika pokazuje u kakvom se kritičnom stanju nalazimo?

U ovoj predizbornoj kampanji je zaista bilo mnogo zastrašivanja i teških riječi, no, nažalost, nije to slučaj samo kod nas. Pogledajte kako je Trump dobio izbore! Skoro u svakom njegovom nastupu je bilo vrijeđanja, otrovne retorike a često i tipičnog govora mržnje. Antimigrantske i populističke poruke su se mogle čuti i u Evropi, npr u Poljskoj i Mađarskoj. Izgleda da živimo u vremenima kada politike podjele prolaze dobro, upravo zato ostati normalan i pribran, kako bismo mogli glasati racionalno a ne primarno nacionalno, iziskuje mnogo više napora i truda nego prije. Svejedno, ne smijemo odustati. Ovaj svijet može biti mnogo bolji, i upravo mi, baš mi ga možemo učiniti takvim, ako se u nedelju odlučimo za promjenu.