ENG
Dmitrij Vladimirovič Savin: ”Putinov režim je neosovjetski sistem, naslijeđen od SSSR-a, a ne od povijesne Rusije”
Autor/ica 👤Álvaro Peñas
Povezani članci
Foto: elcorreodeespan
Intervju s Dmitrijem Vladimirovičem Savinom, pravoslavnim tradicionalistom, ruskim političkim emigrantom i vođom ruske organizacije AREM u Letoniji (Latviji).
Dmitrij Vladimirovič Savin (Дмитрий Владимирович Саввин) je historičar sa Univerziteta u Zabajkalju, specijaliziran za crkvenu povijest. Autor je dvaju romana, na ruskom i letonskom. Rođen je 1984. godine u Čiti, u jugoistočnom Sibiru.
Kada ste napustili Rusiju i zašto?
Rusiju sam napustio 2015. godine i preselio se u Letoniju, tako da sam izvan svoje države već više od šest godina. U Rusiji postoje politički zatvorenici, u Estoniji, Letoniji i Litvi imamo veliku zajednicu emigranata. Represija tog neosovjetskog sistema nije organizirana iz dana u dan, ona je progresivna. Prije par godina situacija je bila podnošljiva, ali nakon aneksije Krima situacija je započela biti sve težom. Godine 2015. imao sam problem sa FSB (sigurnosna služba, nasljednica KGB-a) i bio sam prisiljen otići u Letoniju, gdje sam 2016. godine pridobio status političkog emigranta.
Ta Putinova represija je bila usmjerena protiv ruskih nacionalista i konzervativaca. Ironično je da mnogi misle da je Putin nacionalist, posebno kad Rusija podnosi navalu masovnog doseljavanja iz srednjeazijskih država, kao što su Tadžikistan i Uzbekistan.
Što bi se dogodilo s Vama da ste ostali v Rusiji?
Zatvor je bio veoma realna perspektiva i morate shvatiti da zatvori u Ruskoj federaciji nisu poput zatvora u Norveškoj, Finskoj ili u Španjolskoj. Naši politički zatvorenici podnose torturu i mnogi u zatvoru bivaju ubijeni. Nije kao u Staljinovom Gulagu, ali mislim da je to cilj sadašnjeg režima.
Govorite o režimu, ali postoje izbori i različite političke stranke.
Postojanje različitih stranaka nije jamstvo demokracije. U Narodnoj Republici Kini je u parlamentu zastupljeno mnogo stranaka. U Istočnoj Evropi su, u razdoblju socijalizma, u Njemačkoj Demokratskoj Republici, osim Komunističke partije postojale i druge partije s oznakama kao što su nacionalno-demokratska, kršćansko-demokratska ili čak liberalna, ali su sve glasale kako su im govorili i za socijalizam. Putinov sistem je kopija tog modela. Ruska federacija u mnogočemu podsjeća na Njemačku Demokratsku Republiku. Pokušali smo legalizirati našu političku stranku, ali to nije bilo moguće bez dopuštenja Kremlja. Da biste razumjeli Putinov sistem, ne smijete razmišljati o hiljadugodišnjoj ruskoj povijesti, ne smijete razmišljati o carevima i crkvi, nego morate pogledati Sovjetski Savez i Staljina.
Mnogi na Zapadu tvrde da Putin predstavlja tradicionalnu Rusiju.
Rusija i ruski narod nakon boljševičke revolucije nisu imali istinsku nacionalnu državu, a Putinova današnja Rusija ili Sovjetski Savez nemaju ništa zajedničko s povijesnom Rusijom, to je, ako napravimo paralelu, kao razlika između Rimskog i Bizantskog Carstva i Otomanskog Carstva.
Moramo razumjeti da u Rusiji 1991. godine nije bilo antikomunističke revolucije. Zašto? Najprije zato jer bi to značilo promjenu vladajuće elite, a u Ruskoj federaciji koja je nastala nakon propasti SSSR-a vidimo da su svi funkcioneri i članovi Komunističke partije ostali na pozicijama vlasti.
To se dogodilo u brojnim istočnim državama, komunisti su zamijenili sakoe i u mnogima od njih ostali na vlasti.
Da, taj rak je vidljiv u mnogim istočnim državama. Ali u Ruskoj federaciji taj je problem bio još veći. Svi komunisti i pripadnici tajne policije (KGB) bili su vrlo dobro situirani u sferu moći. Pored toga, sve osobe u sovjetskom sistemu nisu mogle razumjeti značenje tržišta, privatnog vlasništva i brojnih drugih stvari zapadnog svijeta. Morate razumjeti da ljudi koji su održavali sovjetski sistem nisu razumjeli slobodu govora ili slobodu vjeroispovijedi, zato su morali, kako bi ostali na vlasti, obnoviti sovjetski sistem. Zato Putinov režim određujem kao neosovjetski sistem, jer nije riječ o kontinuitetu povijesne Rusije, nego o kontinuitetu Sovjetskog Saveza.
To je vrlo važno. U stara vremena je sovjetska propaganda koristila niz različitih metoda. Na primjer, nakon boljševičke revolucije došlo je do vrlo oštre represije protiv pravoslavne crkve, no godine 1943, za vrijeme Drugog svjetskog rata, Staljin je crkvu instituciju ”obnovio” i dopustio izbor Patrijarha i novog arhijerejskog sabora. Propaganda je tu činjenicu iskoristila za veličanje Staljinova lika.
Sada se pak čini da pravoslavna crkva ima Putinovu potporu.
Sada vidimo da je u Rusiji mnogo crkava, ali jesu li u njima vjernici? Na Vaskrs, naše prvo slavlje u pravoslavnoj tradiciji, ide u crkvu samo 2-3 % populacije. I kako je moguće da tako navodno konzervativna i kršćanska država ima najviši postotak abortusa? Rusko društvo nije kršćansko. Sovjetska elita je u višim klasama i u obavještajnim službama, a na televiziji možete vidjeti neosovjetsku propagandu. Je li to kršćanska država? Španjolska trenutno nije odveć kršćanska država, ali svake nedjelje možete ustanoviti da 16 % populacije redovito odlazi na misu. U Rusiji je 2-3 % u crkvi na Vaskrs, a ne nedjeljom.
Je li to razlog da su komunističke vođe prikazane u ljepšem svjetlu?
Uljepšavanje komunističkih vođa jest način legitimacije prošlosti. O ruskim carevima ili generalima nećete čuti mnogo, ali ćete mnogo čuti o sovjetima i komunistima. Legitimaciju Ruske federacije moguće je naći u kultu Drugog svjetskog rata, u sovjetskoj tradiciji Velikog otadžbinskog rata. To je središnja osnova nove sovjetske propagande i vrlo djelotvorno oruđe, budući da se u svakoj porodici nalaze djedovi ili pradjedovi koji su se borili u Crvenoj armiji, a televizija odaje počast tim ljudima saopćava ljudima da moraju podržati Crvenu armiju. Dakako, ako je podržite, tada morate podržati i državu, Sovjetski Savez i njegove vođe, što nas vodi do kulta Staljina, koji je bio onaj koji je izvojevao pobjedu. Putinov sistem vrlo djelotvorno koristi to oruđe i sada vidimo da se upotrebljava isti jezik. Na primjer, prvi razlog za ovaj rat jest denacifikacija.
Gdje su kršćanske i konzervativne vrijednosti? Nigdje, ono što je važno jest 9. maj, dan pobjede, veterani Crvene armije i borba protiv nacista. Zato je ukrajinski predsjednik, iako Jevrejin, neonacist.
Spomenuli ste abortus, a mnogi misle da je Putin konzervativac jer se suprotstavlja LGBT-lobiju.
Za kršćanina je prvo pravo – pravo na život, ali Ruska federacija je prva država na svijetu po broju abortusa, a natalitet se neprestano smanjuje (2019. godine se rodilo 1. 484. 517 djece, 2020. godine 50. 000 manje, 2021. godine pak 1. 404. 834). A zatim su tu još razvodi braka, koji isto tako upućuju na ogromne brojke (2021. godine bilo je registriranih 923.553 vjenčanja i 644.207 razvoda). Gdje je tradicionalna porodica? Poznajem porodice što ih tvore baka, majka i dijete, to nije previše tradicionalno.
Putin nije ni vjernik ni konzervativac, za njega su religija i porodica samo još jedno od propagandnih oruđa. Ono što je za njega istinski sveto, to je nasljeđe Sovjetskog Saveza.
U biti je dakle riječ o sredstvu za uspostavu državnog kulta, kao što je to bilo učinjeno u Sovjetskom Savezu.
Da, i dopustite mi da napravim paralelu sa Francovom Španjolskom. To je bio autoritarni režim, ali je bio slobodniji i liberalniji od nekadašnjih socijalističkih država. Bilo je mnogo više slobode nego u Sovjetskom Savezu, koji je bio apsolutno totalitaran. I taj kult Države je osnova tog autoritarizma, ne smiješ biti neutralan i moraš podupirati Državu, ne smiješ šutjeti i moraš potvrđivati da si lojalan velikom vođi.
I gdje je ruski identitet?
U suvremenoj Rusiji možemo naći dva identiteta: izvorni ruski identitet i sovjetski identitet. Sovjetski Savez je nastojao stvoriti identitet novog čovjeka: homo sovieticus. I mnogo ljudi se identificira s tim identitetom i ne zanima ih ruska tradicija ili povijest, nego samo Sovjetski Savez i Drugi svjetski rat, pri čemu su, na određen način, još uvijek sovjetski građani.
Razgovarao Álvaro Peñas
Sa španjolskog preveo Mario Kopić
Dimitriy Savvin: El régimen de Putin es un sistema neosoviético heredero de la URSS, no de la Rusia histórica, El correo de spana, 6. 3. 2022.
Autor/ica 👤Álvaro Peñas
