Posljedice izgradnje malih hidroelektrana u BiH (3): Austrijske MHE čiji rad sufinansiraju građani BiH posluju s gubicima

Povezani članci

• Invazivne vrste ugrožavaju vrijedno područje bare Tišina
• EU neće zabraniti vještačku travu, ali traži alternativu
• Genijalno, jednostavno i jeftino: mahovina za rješenje zagađenja zraka u gradovima
• Plastične boce se mogu prodavati i u BiH
• Oliver Arapović: Vijećnici na primjeru Bunskih kanala mogu pokazati da će raditi za dobrobit građana
• Povodom Međunarodnog dana rijeka: Aktivisti širom BIH traže da se interes građana stavi ispred interesa pojedinaca

MHE Botašnica-ušće FOTO: Amel Emrić

Krajem prošle godine Bečka kancelarija za revizorsku kontrolu obavijestila je javnost Austrije da su male hidroelektrane u vlasništvu Wien Energie izgrađene u Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Makedoniji proizvele gubitke veće od 11 miliona eura. Koji su razlozi gubitaka na austrijskim elektranama čiji rad subvencioniraju građani Bosne i Hercegovine vlastitim novcem?

Piše: Predrag Blagovčanin

Energy Eastern Europe Hydro Power GmbH je firma u potpunom vlasništvu holdinga Wien Energy GmbH od 2015. godine. Ovaj holding preko kćerki firmi upravlja sa dvanaest malih hidroelektrana u Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Makedoniji.

U Bosni i Hercegovini holding nastupa preko lokalnih podružnica. U FBiH firmom EBH d.o.o., a u RS-u podružnicom ERS MHE d.o.o.. Ove dvije firme u svom vlasništvu imaju ukupno šest malih hidroelektrana od čega su četiri smještene u Federaciji BiH izgrađene na slivu rijeke Gostović te dvije koje posluju u Republici Srpskoj na lokalitetu opštine Rudo, a koje su izgrađene dugoročnim zajmovima austrijskih dioničara.

Prema pisanju austrijskih medija upravo su nalazi Bečke kancelarije za revizorsku kontrolu bili alarm za uzbunu. Kako Wiener Zeitung navodi, šef kluba liberalne stranke NEOS Christoph Wiederkehr istakao je da Grad Beč i kompanija Energy Eastern Europe Hydro Power GMBH moraju razmišljati o ekonomskom smislu i svrsishodnosti svojih investicija u inostranstvu.

“Gubljenje novca u malim hidroelektranama u inostranstvu sigurno nije u interesu austrijskih poreskih obveznika.”

Također skupštinski poslanik “Stranke slobode” Georg Fürnkranz pozvao je odgovornog gradskog poslanika Ulli Sima da “odmah uspostavi red u korporativnoj mreži Wien Energie GmbH“.

Zbog subvencija BIH izgubi 4 miliona KM   

Prema podacima iz analize ekonomske opravdanosti koncesionih naknada i podsticaja za male hidroelektrane mr.sc. Damira Miljevića, zbog uspostavljenog sistema koncesionih naknada i podsticaja za male hidroelektrane BiH na godišnjem nivou pravi gubitak od 4 miliona konvertibilnih maraka. Rad hidroelektrana u austrijskom vlasništvu također se sufinansira novcem građana Bosne i Hercegovine.

Nestor Ruiz iz Centra za životnu sredinu smatra  da novac kojim građani plaćaju podsticaje za obnovljive izvore energije putem računa za električnu energiju nije opravdan nikakvim javnim interesom.

„Bosna i Hercegovina ne profitira od malih hidroelektrana. Ukoliko pogledamo dostupne podatke za austrijske firme EBH d.o.o. i ERS MHE d.o.o. vidimo da su one 2017. godine uplatile ukupno 57.327,57 KM koncesionih naknada, dok su od naknade za poticaje „OIE“ dobile 589.298,63 KM. Za 2018. godinu ove firme su uplatile ukupno 74.964,44 KM koncesionih naknada, dok su od podsticaja dobile 761.570,17 KM. I kako se to ovoj državi isplati?“

Istovremeno, hidroelektrane posluju sa gubicima. Kome je onda njihova gradanja i opstanak isplativa?

Novac se ne ulaže zbog ljubavi, nego zbog interesa

Adnan Halilović, direktor EBH d.o.o. austrijske podružnice u FBiH ističe da podaci o 11 miliona eura gubitka, a koje su objavili austrijski mediji nisu realni. Naglašava da su projekcije da će EBH d.o.o. poslovati pozitivno ove godine zahvaljujući puštanju u pogon četvrte hidroelektrane „Kamenica“ na slivu rijeke Gostović.

„Ti podaci nisu realni. 11 miliona eura je uloženo, a gubici su od 100.000 do 200.000 eura godišnje. Finansijski akumulirani gubitak je oko 1 milion eura ukoliko gledamo period u proteklih pet godina. Mislim – logično je da ako nešto ulažete budete u gubitku. Mi se nadamo da ćemo ove godine poslovati pozitivno i to zahvaljujući izgradnji četvrte elektrane „Kamenica“ na slivu rijeke Gostović. Mi nismo mogli ostvariti dobit, jer smo u proteklom periodu gradili tu elektranu. To je politika firme, ja bih volio da smo stalno u plusu, ali to nije tako.“

Razloge negativnog poslovanja vidi u činjenici da je ova firma poštovala sve zakonske propise za razliku od nekih lokalnih firmi koje se bave identičnom djelatnošću.

„Znate kakva je situacija oko birokratije u BiH. Upravo zbog toga kasni se 15 godina. Mi čekamo po godinu dana svaki dokument. Mi nismo zemlja za ulaganje i toga su svi svjesni. Naša firma nije jedini primjer. Niko ne dolazi da ulaže novac zbog ljubavi nego zbog interesa. Za jednu izgradnju objekta trebate izvaditi preko 60 različitih dozvola. Što se tiče MHE Kamenice, nekad davno je odbijena okolinska dozvola, pa smo bili na sudu i to je trajalo jedno pet do šest godina. Uglavnom mi smo dobili na sudu i imamo svu potrebnu dokumentaciju. Ima firmi koje idu nekim stranputicama. Mi smo austrijska firma i sve radimo po zakonima. Svaki objekt je bio predmetom javnog poziva koji je poslala država i ja često kažem „Mi smo se na žalost prijavili..“.

Klimatske promjene utiču na loše poslovanje

Za razliku od EBH d.o.o., druga firma koja posluje u Bosni i Hercegovini – ERS male hidroektrane sa sjedištem u RS-u, prema riječima direktora Miroslava Divčića, prošlu godinu završila je sa pozitivnim poslovanjem. Međutim, prema mišljenju Divčića, ova godina će biti negativna obzirom na posljedice koje donose klimatske promjene.

„Što se tiče kompanije ERS male hidroelektrane, mi smo prošlu godinu završili sa pozitivnim poslovanjem. Ovu godinu ćemo završiti u gubitku koji nije veliki. Vidjeli ste i sami kakva je godina i da nije bilo kiša. Klimatske promjene koje su se desile samo u zadnjih sedam do osam godina na poslovanje malih hidroelektrana utiču dosta loše. Hidroelektrane jesu isplative samo se postavlja pitanje na koji vremenski rok. Mi imamo koncesioni period na nekih trideset godina i to su sve postrojenja koja se isplaćuju na neke duže vremenske rokove.“

Divčić naglašava da upravo zbog biološkog minimuma hidroelektrana u vlasništvu ERS-a ne radi zadnja četiri mjeseca. Također, kao i njegov kolega iz Sarajeva, Halilović naglašava da ova firma poštuje sve zakone propisane od nadležnih instanci u BIH.

„Gdje imate te objekte koji zarađuju ogromne pare za kratke vremenske rokove tu nešto nije u redu. Ili je napravljena elektrana koja ne odgovara tom riječnom profilu ili se ne poštuju ekološki propisi. Mi zadnja četiri mjeseca ne radimo uopšte zato što poštujemo biološki minimum. Dakle mi smo potpuno odgovorni prema prirodi na uštrb profita. Od otkrivanja vodotoka na kojem se može izgraditi hidroelektrana do momenta dobijanja građevinske dozvole prođe dvije i pol godine i postavlja se pitanje kako neki naprave hidroelektranu za pola godine. Zakonski okviri se ne mogu ispoštovati u tako kratkom roku“.

Višemilionski gubici prema mišljenju Divčića su ulaganja koja se trebaju isplatiti kroz koncesione ugovore.

„Što se tiče malih hidroelektrana ne bi postojale koncesije od 20 do 30 godina da su to objekti koji se isplaćuju za sedam ili osam godina. 11 miliona eura su u principu ulaganja koja se trebaju isplatiti u koncesionom periodu koji je pred nama. Ti objekti koji su napravljeni imaju svoju vrijednost i napravljeni su po austrijskim standardima da rade 100 godina. Njih će na kraju preuzeti država. Traje neka hajka na male hidroelektrane i ima slučajeva gdje je to opravdano, ali ima 80% ljudi koji taj posao odgovorno rade prema prirodi. Zašto mi sad da trpimo pritisak zbog nekih kojima su inspektori blagonakloni?“, tvrdi i pita se Divčić.

Isplativo samo preuzimanje cijele rijeke?

U Centru za životnu sredinu ističu da je onda očigledno da nije isplativo graditi i koristiti male hidroelektrane ako se poštuju zakoni i regulative, interesi lokalne zajednice i ako se posluje na održiv način prema prirodi i životnoj sredini.  Kako ističe Nestor Ruiz, postavlja se pitanje kome bi se u ovoj državi uopšte isplatilo ulagati u hidro potencijal  ukoliko bi se poštovali biološki minimumi, ukoliko bi koncesione naknade bile realnije te ukoliko bi se ukinule subvencije za male hidroelektrane obzirom da se radi o tehnologiji koja više nije u razvoju?

„U slučaju MHE na slivu rijeke Gostović vidimo da je projekat isplativ bio samo u sistemu od četiri hidroelektrane i zato se toliko forsiralo da se grade. Znači isplativo je jedino ako se, kao u ovom slučaju, preuzme kompletna rijeka“, objašnjava Ruiz.

Naglašava da bi upravo preuzimanje čitave rijeke moglo postati opasna i ustaljena praksa.

„Brinemo se da ne postane praksa iscrpljivanje svih mogućih potencijala jedne rijeke dodavanjem novih MHE, pogotovo kad se traži kaskadni/akumulativni efekat kao što se to radilo na rijeci Gostović sa MHE «Rujevica-ušće» i MHE «Botasnica-ušće». To bi se moglo i dalje desiti na rijeci Gostović sa dodatkom nove MHE «Sađevica-ušće», koja je planirana, ali koncesija još nije dodijeljena.“

Kako poslovati u BiH – angažuj Bičakčića

Admir Bajraktarević iz udruženja Atom naglašava da su studije o hidropotencijalu na slivu rijeke Gostović rađene osamdesetih godina prošlog vijeka da bi se 2000-ih krenulo sa dodjelama koncesija za izgradnju malih hidroelektrana.

„Elektroprivreda je na javnoj raspravi, mislim 2002. godine, prezentirala tri varijante, jedna opcija je bila sa branom, druga neke dvije akumulacione elektrane i treća varijanta je bila male hidroelektrane. Ljudima su male hidroelektrane bile prikazane kao neki mali mlinovi. Jedino smo nas četvorica bili protiv izgradnje ali tu prođe ova opcija izgradnje malih hidroelektrana. Mi u tom trenutku krećemo u borbu da zaštitimo barem lokalitet vodopada jer je to kulturno blago Zavidovića i mjesto gdje su generacije provodile ljeta znajući da ne možemo stopirati izgradnju svih koje su planirali.“

Kada je lokalna zajednica shvatila da će izgradnjom male hidroelektrane biti ugroženi vodopadi, prema riječima Bajraktarevića, opštinsko vijeće kao i načelnik opštine u tom trenutku Izet Bašić, ne daju suglasnost za izgradnju. Također potpisana je i peticija protiv izgradnje MHE Kamenica.

„Mi smo bili protiv zajedno sa opštinskim vijećem i načelnikom opštine Izetom Bašićem kao i lokalnom zajednicom. Potpisali smo i peticiju. Nakon tih pritisaka tadašnji ministar Nermin Mandra odbije ih skroz, na naše opće iznenađenje. Kasnije je pokrenut sudski spor zbog okolinske dozvole koji je investitor dobio najvjerovatnije zbog lobiranja Edhema Bičakčića.“

Prema dostupnim podacima nekadašnji federalni premijer Edhem Bičakčić bio je involviran u izgradnju MHE na slivu rijeke Gostović. Njegova firma Bičakčić d.o.o. surađivala je sa austrijskim firmama preko ugovora o consaltingu izrade glavnog projekta za MHE Čardak i MHE Kamenica te je vršila isporuku elektroenergetske, hidromehaničke i elektromašinske opreme za MHE Čardak i MHE Rujevica u vlasništvu EBH d.o.o..

Također, firma Edhema Bičakčića je identičnu opremu zajedno sa GRP cjevovodom isporučila i drugoj austrijskoj podružnici ERS MHE d.o.o. za male hidroelektrane Sućeska 1 i Sućeska 2.

Sporno postrojenje hidroelektrane Kamenica u vlasništvu EBH d.o.o. pušteno je u pogon. Bajraktarević naglašava da se ovom izgradnjom turistički potencijali spomenika prirode Tajan, uništavaju.

„Problem sa MHE Kamenica je taj što se nalazi u srcu izletišta u koje u ljetnom periodu dođe 5000 ljudi iz Zenice, Žepča, Doboja i cijele regije. Problem je što je voda za ovo postrojenje uzeta od vodopada koji je simbol i turistička atrakcija.  Od turizma svi žive, svi zarađuju pomalo neko proda kruh, neko iznajmi apartman i pare ostaju u toj sredini. Pametne države tako funkcionišu, a kod nas se prirodna dobra daju investitorima koji uništavanjem prirode izvlače materijalnu korist samo za sebe.“

Kao što vidimo Izgradnja malih hidroelektrana nije isplativ biznis ukoliko se poštuju zakoni i propisi. U tom kontekstu najave o izgradnji preko 400 hidroelektrana na 244 rijeke u Bosni i Hercegovini predstavljaju neviđeni nonsens. Međutim, razloge ovih težnji možemo posmatrati kroz činjenicu da će bez obzira da li domaća ili strana firma posluje pozitivno ili negativno njen rad sufinansirati isključivo građani ove države.

Napomena: Ovaj članak dio je serije članaka nastalih u saradnji Centra za životnu sredinu i novinara Predraga Blagovčanina i dio je kampanje “Sačuvajmo plavo srce Evrope”.