ENG
Prije nekog vremena bio sam u svojstvu vodiča jednom mađarskom gostu, izvjesnom Ferencu Soliborniju, koji je radio znanstveni rad vezan uz stare europske legende, mitove i vjerovanja. Poseban je interes iskazao upravo za Crveno jezero. Sa sobom je imao ispisanu legendu o nastanku Crvenog jezera, ali ne u proznom obliku, nego u spjevu. Ta je pjesma zabilježena u drugoj polovici devetnaestog stoljeća, a sadrži sve elemente legende koja se vezuje uz nastanak Crvenog jezera. Spjev sadrži 28 strofa koje imaju jednaki broj stihova. Gost iz Mađarske imao je odličan prijevod na engleski jezik, ako izuzmemo nedostatak rime, koja postoji u izvornom hrvatskom obliku.
Crveno jezero, foto: righdrua
Legenda o nastanku Crvenog jezera naslonjena je na prigodne tekstove iz Biblije. Okosnicu legende čini propast bogataševih Gavanovih dvora, na čijem je mjestu i nastalo Crveno jezero, koje je u kataklizmičkom procesu nastajanja progutao čitave dvore. Gavan je, kako kaže legenda, imao svega osim duše. Otud i izreke u narodu: Čije brdo? Gavanovo! Čije polje? Gavanovo! Čije kule? Gavanove! Čije sluge? Gavanove! Svjedoče tome i stihovi iz spjeva (… sve njegovo to bijaše, svu Imotu svojom zvaše…). U njegovim su se dvorima često održavala slavlja za odabrane goste (… njegov dom je dom veselja, prilizica prijatelja…). No, kada bi koji siromah potražio pomoć na njegovim vratima, tada bi pokazao svoju gadnu narav (… na siromaha on pušta pseta gladna, da se riješi stvora jadna…). Prilikom jedne takve gozbe, jedan je stari prosjak, sa svojom djecom, pokucao na vrata, koja je otvorila gavanova žena (… dajder gospo, tako ti neba, udijeli nam koru hljeba; dva već duga dana cijela, ne vidjesmo mrve jela…). Ali žena nije pokazala samilost (… gavanica na te riječi, u smijeh prasnu da sve ječi…). Prosjak je dalje nastavio (… Bog će tebe da nagradi što toj činiš siročadi…). Tada je žena pokazala da je njen karakter identičan muževom (… što je meni do tvog Boga, dok gavana imam svoga…). Potom se prosjak prikazao u pravom obličju anđela (… gavane, tvoje slave, tvoga blaga, nestati će sad bez traga…). Gavanovi dvori su iskusili zasluženu pravdu (… zadrhtali stari dvori, sve se krši, lomi, ori; Božji sud se sada vrši, da oholost ljudsku skrši…). Zbog njihove oholosti i nemilosrdnosti, od velebnih dvora ne osta ništa (…niti kamen na kamenu, ne osta za uspomenu…). A na mjestu dvora pojavilo se Crveno jezero(… sad tko stupi do tog mjesta, gdje gavana s dvorim nesta; jezero će naći tamo, strahovito, pusto, samo…).
Crveno jezero, foto: righdrua
Legenda o Crvenom jezeru u svojem je temelju uvijek ista. Nemilosrdnost i oholost gavana i gavanice kažnjava se uvijek na isti način, koji je povezan s nastankom Crvenog jezera. Razlike postoje tek u liku osobe koja kuca na vrata gavanovih dvora. Nekad je to anđeo, nekad sveti Petar ili neki drugi svetac iz Biblije. Sve ovisi o kazivaču i zapisivaču ove stare legende.
No, isto tako nije rijetkost da najstariji stanovnici Imotskog, svojim unucima ili praunucima, prilikom pričanje ove legende, za kraj naglase i ovo: “Kada je vrijeme dobro, nebo vedro, voda mirna i kada nema drugog svijeta okolo, čak i danas u Crvenom jezeru možete vidjeti ostatke starih gavanovih dvorskih zidova!”
foto: www.theapricity.com
