Josef Hurka: Put do tajanstvene planine Matterhorn

Povezani članci

• UN-ov Zeleni fond prikupio 9.3 milijardi dolara
• U Drvaru se nastavljaju protesti zbog otpada, građani ogorčeni dozvolom za uvoz
• Vlaseničani neće fabriku načelnika Opštine pored svojih zgrada
• PROBUDI SE! POKRENI SE! VOLONTIRAJ!
• Fra Ma Fu festival seli u Fažanu da tu i ostane
• Esej o Jugoslovenskom socijalizmu politikologa Miroslava Samardžića

Najljepša i najtajanstvenija planina alpskog masiva je bez diskusije planina Matterhorn koja se nalazi u valižanskim Alpima, na švajcarsko – italijanskoj granici. Dostiže visinu od 4 482 metra. Njena tajanstvenost leži u tome da je većinu dana u godini prekrivena oblacima ili maglom. Razlog je sudar toplog južnog vazduha iz Italije i hladnog vazduha koji se zadržava nad Alpima. 

Piše: Josef Hurka
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Nažalost, iako smo cijeli dan bili u njenoj blizini nije našim očima pokazala svoju ljepotu. Tek kad smo krenuli uspinjačom na Mali Matterhorn (3 280 m) naziremo u magli obrise njene veličanstvenosti. Oni koji su je prvi osvojili bili su Englezi. Sedmočlana ekspedicija predvođena Edwardom Whymperom je po osvajanju vrha završila tragično. Na povratku je pukao konopac i četvorica ljudi pali su u provaliju. Zbog te tragedije engleska kraljica Viktorija zabranila je svim svojim podanicima penjanje na planinu Matterhorn. Danas na vrh planine ide put za planinare sa vodičem. Ali i tako svake godine planina odnese nekoliko ljudskih žrtava.

Naše putovanje započelo je u Interalgenu, mjestu našeg desetodnevnog boravka u Švajcarskoj. Nakon kratke vožnje vlastitim autom dižemo se u Kanderstegu na željezničke vagone osposobljene za transport automobila i autobusa. Pretovar ide brzo i organizovano. Po uputstvima željezničara auta dolaze na vagone koristeći maksimalno transportnu površinu. Cijeli voz je utovaren za nekoliko minuta. To sve je neophodno za savladavanje teškog planinskog terena koji se proteže sredinom zemlje ali uglavnom iz ekoloških razloga očuvanja alpske prirode. Voz prolazi oblast punu planinskih livada i pašnjaka na kojima se može vidjeti veliki broj goveda sa velikim zvonima na vratu za slučaj da stado iznenadi mrak ili magla. Privremeni lijepi pogled na okolinu brzo je zamijenio slabo osvjetljeni dugi tunel pod planinskim masivom.

U Goppensteinu silazimo sa vagona i nastavljamo vlastitim autom dolinom rijeke Rone do maloga mjesta Vispu koje je poznato po najviše položenom vinogradu u Evropi. Otuda se polako penjemo do Tasche gdje se završava svijet motornih vozila svih znački i veličina i to bez izuzetka. Dalji put do poznatog planinskog centra Zermatta nastavljamo električnim vozom sa zupcima. Zabrana automobila ide tako daleko da snabdjevanje trgovina i hotela u Zermattu kao i sanitetska vozila moraju imati električni pogon. Švajcarci su u tome veoma dosledni. U električnom vozu sjede jedni pored drugih, prema oblačenju muškaraca i skupim nakitom žena, bogatiji dio evropskog društva i omladina i jednostavna sportska javnost.

Zermatt je jedno od najposjećenijih planinskih središta u Švajcarskoj koje leži među desecima planinskih velikana koji prelaze četiri hiljade metara. U mjestu se osjećamo kao u srednjem vijeku. Drvene kuće raznih stilova minulih generacija pokrivene škriljcem su unutra moderno opremljene svime što traži savremeni zahtjevni posjetilac Alpa. Desetine trgovina i malih restorana nude bogatu ishranu i suvenire izrezane iz drveta.

Malo smo razočarani jer nam se najljepša planina Alpa nije pokazala u punoj ljepoti a mi smo u njenom podnožju bili po prvi i poslednji put u životu. Međutim, pogled na ljepotu staroga Zermatta i na ostale planine iz Maloga Matterhorna vrijedio je uloženog napora.