ENG
Investitor tražeći rudu uništio prirodu i nestao
Autor/ica 👤D. Tovilović
Povezani članci
- Rešenja zasnovana na prirodi: Kako mogu da nam pomognu da zaustavimo klimatske promene?
- Budućnost crna kao ugljen
- Alpe će do 2100. godine izgubiti većinu ledenjaka
- Beč: Kako do većeg udjela recikliranja na javnim površinama?
- EU zabranila upotrebu pesticida štetnih za pčele
- U BiH godišnje 352 kg komunalnog otpada po stanovniku
Kada se 2015. godine malo poznata firma „Eco power“ bez ikakvih referenci i jednim zaposlenim pojavila u Maslovarama kod Kotor Varoša sa obećanjem da će oživjeti rudnik mrkog uglja, kod mještana je izazvala nepovjerenje.
Osam godina kasnije, ispostavilo se da su njihove sumnje bile opravdane. Od projekta koji je trebao da otvori nova radna mjesta, spriječi dalji odliv stanovništva i udahne novi život ovoj lokalnoj zajednici danas nema ništa.
Takođe, nema ništa ni od onog što su obećali investitori, a ogromne rupe u kojima se danas razmnožavaju glodari i gmizavci, hiljade tona iskopane zemlje te uništena putna infrastruktura, svojevrsni su spomenik i jedina zaostavština koju su ostavili mještanima Maslovara.
Firma „Eco Power“ koncesiju za istraživanje i eksploataciju uglja u Maslovarama je dobila od Vlade Republike Srpske 2009. godine, ali sa ozbiljnim radovima nije počela sve do 2015. godine.
Prve prognoze bile su veoma optimistične. Istraživanja su pokazala da je ugalj odličnog kvaliteta, jedan među najboljima u Evropi, te da ga ima oko 17 miliona tona.
Krivične prijave zbog koncesije
Zanimljivo je da je zbog rudnika u Maslovarama bivši predsjednik Komisije za koncesije Predrag Aškrabić prijavljen nadležnom tužilaštvu 2018. godine za zloupotrebu položaja, a zbog sumnje da je firmi „Eco Power“ omogućio da protivpravno stekne oko 517.580 KM.
Aškrabić, koji je preminuo 2021. godine je bio osumnjičen da je mimo zakona dao saglasnost o prenosu prava na koncesiju s firme „Eko Green Energy“ na firmu „Eco Power“, čime je omogućeno nezakonito eksploatisanje uglja i sticanje protivpravne koristi od oko 517.580 KM.
Prema planu, godišnja proizvodnja je trebala da bude oko 100.000 tona.
Međutim, mještani su veoma brzo shvatili da će skupo platiti cijenu ovog projekta.
Teško natovareni kamioni sa ugljem uništavali su putnu infrastrukturu, fasade na kućama su popucale, a na putu ne širem od tri metra niko nije bio siguran.
Sa druge strane, dokumentacija vezana za rudnik nije bila uredna. Republička inspekcija je utvrdila da firma nema završen glavni rudarski projekat, zbog čega su privremeno obustavili radove. Takođe, nisu imali ni upotrebnu dozvolu.
Iako su u međuvremenu pribavili sve potrebne dozvole, eksploatacija je stala.
„Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva Republike Srpske izdalo je 2017. godine rješenje kojim se odobrava upotreba i korišćenje površinskog kopa mrkog uglja. U naknadnim kontrolama i obilaskom terena u proteklim godinama utvrđeno je da se radovi na predmetnom kopu nakon toga nisu izvodili, odnosno da se od marta 2017. godine ne vrši eksploatacija“, kažu za CAPITAL u Inspektoratu Republike Srpske.
Kakve su dalje namjere firme „Eco power“ nismo uspjeli saznati jer su im svi kontakt telefoni ugašeni.
U Ministarstvu energetike i rudarstva Republike Srpske su nam kratko rekli da su obaviješteni o privremenoj obustavi radova, ali bilo kakve korisnije informacije nisu dali.
Prema tvrdnjama iz Komisije za koncesije, koncesionar nije odustao od posla.
„Prema izjavi koncesionara u 2022. godini su se vršile aktivnosti na otkupu zemljišta i sprovođenju mjera zaštite na površinskom kopu. Može se konstatovati da se realizacija ove koncesije u dosadašnjem koncesionom periodu odvijala otežano sa zanemarljivom proizvodnjom“, naveli su oni u svom izvještaju o radu za prošlu godinu.
Međutim, o takvim aktivnostima mještani nisu obaviješteni. To po njihovim riječima nije ni čudno jer su se akteri ove priče, među kojima i nadležne institucije, trudili da javnosti pruže što manje informacija.
„Vjerovatno je da na tom lokalitetu nema uglja i da su zbog toga prestali sa eksploatacijom. Nažalost, sada su ostale ogromne eksploatacione jame koje se pune vodom i prijete stanovništvu i kućama“, kaže mještanin Ranko Tovilović.
Prema njegovim riječima saga o maslovarskom rudniku tako je završena na najgori mogući način.
A priča je počela još 1916. godine, koja će kasnije se pokazalo, postati krucijalnom za razvoj ovog malog mjesta smještenog u podnožju hirovitih planina Borja i Uzlomac.
FOTO: Capital
Te godine u Maslovarama je otvoren rudnik uglja koji je u narednih nekoliko decenija u potpunosti promijenio život Maslovarčana.
Selo je postalo privredni i kulturni centar današnje opštine Kotor Varoš, a 370 rudara svakodnevno je iz utrobe zemlje vadilo preko 300 tona izuzetno kvalitetnog uglja.
O kvalitetu i količinama maslovarskog uglja često je govorio i pisao čuveni geolog Fridrih Kacer prema kojem se malo koja zemlja u Evropi može pohvaliti tako kvalitetnim mineralnim ugljem.
Procvat ovog malog mjesta bio je vidljiv na svakom koraku. Izgrađena je ulična rasvjeta koja je energiju dobijala iz rudničke centrale, otvoreno je nekoliko dućana mješovite robe, dvije mesnice, javno kupatilo, dvije kuglane, brijačnica, pilana.
Drugi svjetski rat bio je poguban za maslovarski rudnik. Do temelja su porušeni 1941. godine svi rudnički objekti i postrojenja te centrala koja je Rudnik, ali i uži dio Maslovara, snabdijevala električnom energijom.
Nakon Drugog svjetskog rata bilo je nekoliko skromnih pokušaja revitalizacije ali je zbog nedostatka materijalnih sredstava i stručne radne snage on 1954. godine u potpunosti prestaje sa radom.
Autor/ica 👤D. Tovilović
