EU želi natjerati modne kompanije da proizvode izdržljiviju odjeću koja se može reciklirati

Povezani članci

• Vodovod i Banalizacija
• Radioaktivna voda iz Fukušime truje ceo okean
• Bijela duga, rijedak prirodni fenomen
• Ukinute građevinske dozvole za izgradnju dvije male hidroelektrane na rijeci Neretvici
• Naučnici stvorili veštački list koji stvara gorivo pomoću sunčeve svetlosti
• Mostar: Podnesene krivične prijave zbog incidenata u vezi sa odlaganjem otpada

Foto: Martin Bernetti/AFP via Getty Images

Prosječan Evropljanin svake godine baci 11kg odjeće, obuće i ostalih tkanina. Tekstil je četvrti po veličini emiter emisija stakleničkih plinova, nakon hrane, stanovanja i transporta, kao i potrošnje velikih količina vode i sirovina.

Evropska komisija poziva na prekid brze mode do 2030. godine, jer je najavila veliku ekspanziju pravila eko-dizajna koja bi se u budućnosti mogla primjenjivati ​​na bilo koji proizvod, počevši od tekstila.

Izvršna vlast EU također želi da velike kompanije otkriju koliko neprodatih zaliha šalju na deponiju, kao dio opsežnog plana za suzbijanje kulture bacanja.

Pravila EU o eko-dizajnu, koja postavljaju standarde energetske efikasnosti za niz potrošačkih dobara, kao što su tosteri i mašine za pranje veša, također će u budućnosti pokrivati ​​trajnost i mogućnost recikliranja. Proizvođači će, na primjer, možda morati da koriste određenu količinu recikliranog sadržaja u svojoj robi ili da smanje upotrebu materijala zbog kojih ih je teško reciklirati.

“Proizvodi koje koristimo svaki dan moraju trajati”, rekao je novinarima Frans Timmermans, potpredsjednik Evropske komisije zadužen za zeleni dogovor EU. “Ako se proizvodi pokvare, trebali bismo biti u mogućnosti da ih popravimo. Pametni telefon ne bi trebao izgubiti svoju funkcionalnost”, rekao je, pokazujući na vlastiti uređaj i izražavajući frustraciju što nije moguće promijeniti bateriju bez odlaska kod stručnjaka. “Odjeća koju nosimo treba da traje duže od tri pranja i da se može reciklirati”, dodao je.

Komesar EU za životnu sredinu, Virginijus Sinkevičius, rekao je da Komisija želi da brza moda „izađe iz mode“, rekavši: „Do 2030. tekstil koji se plasira na tržište EU treba da bude dugovječan i da se može reciklirati, napravljen u velikoj mjeri od recikliranih vlakana. ”

Izrazio je optimizam da će potrošači prihvatiti agendu: „Nju [odjeću] neće trebati bacati i mijenjati tako često kao sada i na taj način će potrošači zapravo dobiti lijepu alternativu, atraktivnu alternativu brzoj modi.”

Ostaje nejasno koliko će planovi promijeniti modnu industriju, jer odluke o reguliranju određenih proizvoda tek treba donijeti. Dušeci i tepisi se smatraju mogućim kandidatima za prvi krug regulative EU o ekološkom dizajnu. “Vrlo je malo vjerovatno, gotovo nemoguće vidjeti [EU] kako primjenjuje pravila na čarape”, rekao je visoki zvaničnik EU. “Ono što je mnogo vjerovatnije je primjena pravila na odjeću ili obuću,”

Prosječan Evropljanin svake godine baci 11kg odjeće, obuće i ostalih tkanina. Tekstil je četvrti po veličini emiter emisija stakleničkih plinova, nakon hrane, stanovanja i transporta, kao i potrošnje velikih količina vode i sirovina.

Ako prijedlozi stupe na snagu, mogli bi imati veliki utjecaj širom svijeta, jer se gotovo tri četvrtine odjeće i tekstila za domaćinstvo koji se konzumiraju u EU uvoze iz drugih zemalja.

Komisija bi također mogla na kraju zabraniti praksu slanja neprodate robe na deponiju, iako su zvaničnici rekli da im je potrebno više informacija o problemu. Obaveza kompanija da otkriju neprodate proizvode koji se šalju na deponiju bila bi “veoma efikasan destimulans reputacije”, rekao je Sinkevičius.

Prijedlozi čine dio plana EU o “cirkularnoj ekonomiji” koji ima za cilj olakšati ekološki otisak Evrope na svjetske prirodne resurse. Komisija također želi izmijeniti zakon EU o potrošačima u pokušaju da zabrani “greenwashing” i planiranu zastarjelost. Opisivanje proizvoda kao “ekološki” ili “eko” bit će zabranjeno kada se suština tvrdnje ne može dokazati.

Kompanije će također biti u obavezi da kažu potrošačima o funkcijama koje skraćuju životni vijek proizvoda, na primjer, softver koji zaustavlja ili smanjuje funkcionalnost pametnih telefona i laptopa tokom vremena.

Nusa Urbancic, direktorka nevladine organizacije Fondacija za promjenu tržišta, rekla je da je modna industrija predugo izbjegavala princip „zagađivač plaća“. “High street brendovi nas zadivljuju ogromnim količinama jeftine odjeće koja nije dizajnirana da traje dugo, ali ne plaćaju za planine otpada koji se odlažu, uključujući zemlje u razvoju. To je pogrešno i vjerovatno će se sada promijeniti, nakon ove objave”, rekla je ona.

Prevela: Elmedina Šabanović

The Guardian