Ekološki šovinizam (2)

Izdvajamo

• Ali naši će ekobrižnici učiniti sve da mi ni po pitanju obnovljivih izvora energije nikad ne dostignemo razvijene. Kao npr. na Pločama nasuprotnom Pelješcu, gdje se pojavio investitor („tzv.investitor“ za „srđevce“) voljan uložiti u vjetropark na brdu Ćućin baš iznad turističkog Trstenika i čuvenih vinogorja Dingač i Postup. Jer da će to strahovito nagrditi jedinstveni (sve je u nas jedinstveno, pa i građanski elitizam odnosno egoizam odnosno šovinizam tipa: sve ekološki i/ili estetski iole sumnjivo što dalje od mene i moga vidokruga) krajobraz spomenutih vinogorja, ugroziti turističke perspektive Trstenika, te pomlatiti sve sjevernoevropske ptice koje baš preko Ćućina prelijeću na svom putu prema toplijem jugu.

Povezani članci

• Jedinstveni prirodni fenomen: Pustinja u sred ledenog Sibira
• Raspala se i posljednja netaknuta ledena ploča na kanadskom Arktiku
• Učenici gimnazije u Beogradu sakupljaju smeće kako bi platili troškove mature
• Zaštita rijeka u BiH postala i globalna stvar, za domaće vlasti to je populizam
• Na Čvrsnici i dalje gori, helikopteri prevoze vatrogasne ekipe do nepristupačnih dijelova
• Studija: Pada rejting 59 država zbog klimatskih promjena

Svi ekološki i/ili populistički i/ili politikantski čimbenici u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, posebice u dolini Neretve unisono su i bezrezervno osudili samu mogućnost, ideju izgradnje mega termoelektrane na ugljen u Pločama. Argumenti energetskih i ekonomskih stručnjaka ih uopće, ali baš uopće, ne zanimaju, pa ih tako ne mogu ni pokolebati u njihovu apriornom stavu da bi ta elektrana bila „apsolutno“ (nerado koristim ovaj u nas već do otrcanosti obezvrijeđeni pojam, ali u njihovu slučaju skoro da i ne zvuči pretjerano) štetna za dolinu Neretve i šire okolno područje, za zdravlje tamošnjeg stanovništva, te proklamirane agrarne, turističke i marikulturne gospodarske prioritete. Uzalud se ljudi iz Luke Ploče, koji u ovoj investiciji vide priliku za gospodarski oporavak i razvitak svoga poduzeća, ali i šire lokalne, pa i najšire nacionalne zajednice (govori se o ukupnoj vrijednosti investicije od vrtoglavih 1,2 MILIJADRE EURA-a, iznosu od čak 40 mil.kuna godišnje energetske rente lokalnoj zajednici, 70 mil.kuna poreza, 150 mahom visokokvalificiranih radnih mjesta u samoj TE, te nekoliko puta toliko u pratećim djelatnostima, pa tu su brodari koji će dovoziti ugljen, pa brodogradilišta koja bi gradila takve brodove itd.) upinjali ukazati da nikakva, ni preliminarna, studija utjecaja zamišljene termoelektrane na konkretni okoliš Ploča i okolice (još) nije (u)činjena, svi oni, u rasponu od metkovskog gradonačelnika gosp. Boža Petrova i njegova Mosta nezavisnih lista, slavodobitnika zadnjih lokalnih izbora, do njihovih dubrovačkih kolega organiziranih u zdrugove građanskih (Srđ je naš) odnosno ekoloških (Zelena akcija, Eko Omblići) udruga, nemaju ama baš nikakve dileme da bi te studije pokazale katastrofalne posljedice i za ljude i za zemlju i za vode, i za, dakako, turizam! – apsolutni (neću ni navodnike staviti!) prioritet i polazište u svim našim „gospodarskim“ promišljanjima. Štoviše, gospar Petrov je „apsolutno“ siguran da, kako ih srđevci tituliraju, „tzv. investitori“ već imaju tu studiju i da su njezini rezultati porazni i za narod i za turizam, i da je stoga kriju kao zmija noge…

Pred par ljeta sam s prijateljima iz Planinarskog kluba Split otpenjao makedonsku turu od Šar planine i Koraba, do…Babe i Pelistera, gdje su nam domaćini u domu (zapravo hotelu) REK Bitola na samoj planini bili kolege iz Planinarskog kluba REK Bitola. I sve se u Bitoli, drugom gradu po broju stanovnika, a, stekao sam dojam, prvom po „gradskosti“ u Makedoniji vrti oko toga REK-a – Rudarsko-energetskog kombinata, 12 kilometara od Bitole udaljenih rudnika ugljena (lignita, ne baš najkvalitetnijeg ugljena ni u energetskom ni u ekološkom pogledu), te termoelektrane na taj ugljen izgrađene sad već davnih 1980-tih godina (govorilo se o nužnosti modernizacije i rekonstrukcije koju da će obaviti neka njemačka tvrtka, koja da ima vlasničke veze i s našim Đurom Đakovićem), a koja zadovoljava preko 70 posto makedonskih (elektro)energetskih potreba. Može biti da su toga dana kad smo se kroz, očigledno zdravu i „kiselim“ kišama netaknutu, šumu penjali na 2601 metar visoki vrh Pelister u istoimenom, koliko sam mogao uspoređujući zaključiti, najčišćem i najbrižnije održavanom makedonskom nacionalnom parku, kao i sutradan u opuštajućoj šetnji pitomom Bitolom u pratnji više nego ljubaznih domaćina, mahom inženjera u REK-u, puhali neki nama nečujni povoljni eko-vjetrići, ali nitko od nas ni u planini, ni u samoj Bitoli, ni u poljoprivredno vrlo aktivnoj okolici, ni u pričama naših domaćina, ni njihovih sugrađana koje smo slučajno kontaktirali, nije stekao dojam neke posebne ugroženosti od te tehnološki zastarjele ekološke ugroze udaljene manje nego Metković od Plača. A s druge strane lako je bilo zaključiti da su gospoda inženjeri iz REK-a pri vrhu piramide bitolskog (makedonskog) srednjeg sloja, a njihovi direktori da su valjda najutjecajniji i najmoćniji ljudi u gradu, a vjerojatno i šire.

Još veći po snazi i proizvodnji struje je sistem termoelektrana „Nikola Tesla“ (TENT) u Obrenovcu, u nedavnim poplavama katastrofalno stradaloj beogradskoj gradskoj općini, udaljenoj od centra dvomilijunske srbijanske prijestolnice jedva 30-tak kilometara. Sami pogoni elektrana, nadam se da se ne varam, nisu ozbiljnije stradali, ali ima bit da jesu kolubarski površinski rudnici iz kojih se internom željeznicom doprema također, kao i u Bitoli, niskokalorični i ekološki (CO2) „sumnjivi“ lignit. TENT proizvodi oko 50 posto srbijanske struje, a Beograđani, pretežni korisnici te struje, zasigurno od nje imaju puno više praktične (ekonomske) koristi nego (ekološke) štete.

Tačno je, što naši ekološki dušobrižnici ne propuštaju naglasiti, da neki od energetskih giganata i u Njemačkoj i u SAD zatvaraju odnosno planiraju zatvoriti neke od svojih (mnogo)brojnih termoelektrana. Međutim, to dušobrižnici neće reći, oni to rade isključivo iz ekonomskih razloga, jer je sve veća proizvodnja (jeftinije) energije iz obnovljivih izvora (sunce, vjetar) učinila neke njihove termoelektrane nekonkurentnim, između ostalog i zbog rastućih troškova radi udovoljavanja sve strožim ekološkim standardima.

No, bez obzira na silna ulaganja i u SAD i u Njemačkoj, i u ostatku (zapadne) Evrope u obnovljive izvore, zasigurno će se energetska stabilnost tih ekonomski najrazvijenijih, ali i ekološki najsvjesnijih zemalja još dugo temeljiti, između ostalih, i na termoelektranama.

Ali naši će ekobrižnici učiniti sve da mi ni po pitanju obnovljivih izvora energije nikad ne dostignemo razvijene. Kao npr. na Pločama nasuprotnom Pelješcu, gdje se pojavio investitor („tzv.investitor“ za „srđevce“) voljan uložiti u vjetropark na brdu Ćućin baš iznad turističkog Trstenika i čuvenih vinogorja Dingač i Postup. Jer da će to strahovito nagrditi jedinstveni (sve je u nas jedinstveno, pa i građanski elitizam odnosno egoizam odnosno šovinizam tipa: sve ekološki i/ili estetski iole sumnjivo što dalje od mene i moga vidokruga) krajobraz spomenutih vinogorja, ugroziti turističke perspektive Trstenika, te pomlatiti sve sjevernoevropske ptice koje baš preko Ćućina prelijeću na svom putu prema toplijem jugu.

Mrš kleroustašiji, sloboda hrvatskoj naciji!

PS

Ceterum censeo…uostalom mislim da treba ukinuti: 1) hrvatsko državljanstvo svima koji ne prebivaju u Hrvatskoj; 2) Ministarstvo turizma; 3), a mostu preko Rijeke dubrovačke vratiti njegovo časno, izvorno ime – Most Dubrovnik.

Darko Kaciga Dubrovčanin