BiH daleko od pretvaranja plastike iz smeća u sirovinu

Izdvajamo

• U Bosni i Hercegovini ne postoji nijedan ozbiljan pogon za reciklažu plastike, a ovo pitanje na različite načine riješeno je entitetskim zakonima, s obzirom da je zaštita životne sredine u nadležnosti entiteta- Federacije BiH (FBiH) i Republike Srpske (RS).

Povezani članci

• Rekordno krčenje šume u brazilskoj Amazoniji
• Slučaj Lungomare
• Ko truje zrak u Bosni i Hercegovini? Lista 10 najvećih prikazuje najgore industrijske zagađivače
• Zemlja se sve brže i više zagrijava: Ova godina rekordna po količini ugljen-dioksida u atmosferi
• Zrak u Sarajevu još uvijek opasan, ne izazite iz domova bez prijeke potrebe
• SAD: Za razvoj životinja i ljudi zaslužna je mahovina

Foto: Pixabay

Direktiva Evropske unije (EU) o jednokratnoj plastici, koja je stupila na snagu početkom jula, otežaće konkurentnost kompanija iz Bosne i Hercegovine (BiH) jer podrazumijeva unapređenje tehnoloških procesa, te zamjenu plastike sa drugim materijalima.

“S obzirom da u BiH posluje mnogo kompanija koje svoje proizvode izvoze i na EU tržište, a u svom asortimanu koriste PET ambalažu i druge vidove plastike, ova direktiva će imati snažan ekonomski uticaj na njih ukoliko ne bude finansijske i tehničke pomoći od strane države”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Amina Omićević iz Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).

Šta traži EU?

Direktivom EU se od država članica EU zahtijeva usvajanje niza mjera za smanjenje količine plastike za jednokratnu upotrebu i zagađenja životne sredine do 2030. godine.

Ona je dio Evropskog zelenog plana koji podrazumijeva ekonomsku i energetsku tranziciju kako bi Evropa do 2050. godine bila karbonski neutralna.

Između ostalog, Direktiva uvodi obavezu odvojenog prikupljanja radi recikliranja čak 90% plastičnih boca za napitke do tri litra do 2029. godine, ali i zabranu proizvodnje i prometa određenih proizvoda od plastike, te njihovo posebno označavanje.

Zabranjuje se stavljanja na tržište deset proizvoda od plastike u svim zemljama EU poput štapića za uši, plastičnih kesa, spremnika za hranu, plastičnih čaša i pribora za jelo, te slamki, a osim toga postoji još mnogo odredbi koji pooštravaju proizvodnju i stavljanje na tržište drugih proizvoda od jednokratne plastike.

Koliko se otpada godišnje pravi u BiH?

Prema procjenama UNDP-a, samo u 2018. godini u BiH se proizvelo oko 150.000 tona plastičnog otpada. Manje od dva odsto ovog otpada se reciklira dok 98 odsto završi na kontrolisanim, nekontrolisanim i ilegalnim odlagalištima u BiH.

Tačne statistike o količinama jednokratne plastike koja se koristi u BiH nema, niti postoje podaci o količinama koje se proizvodi.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, Bosna i Hercegovina je u 2019. godini proizvela 1,2 miliona tona komunalnog otpada, što je za 1,3 posto manje nego u 2018. godini. U ovaj otpad spadaju sve vrste prikupljenog otpada i ne postoji statistika po kategorijama.

Ove podatke Agencija je prikupila po osnovu izvještaja o radu javnih komunalnih poduzeća u BiH.

Prema ovim podacima, jedan stanovnik BiH proizvede u prosjeku 352 kilograma komunalnog otpada godišnje.

Kada je u pitanju ukupna količina prerađenog i odstranjenog otpada ona je u 2019. godini iznosila 638.000 tona, uz napomenu da ne postoji tačno razdvajanje vrsta prerade i načina odstranjivanja.

Važeći ciljevi za iskorištavanje i reciklažu ambalažnog otpada u BiH kreću se između 16 i 20 odsto.

Reciklaža plastike gotovo da ne postoji

Omićević kaže da BiH još uvijek nema adekvatne sisteme za upravljanje običnim otpadom, a kamoli za upravljanje selektovanim otpadom, pa je, kako kaže, o problemima nepostojanja reciklaže suvišno govoriti.

“Još nekih 30 odsto bh. stanovništva nije uopšte pokrivenom odvozom komunalnog otpada, a da ne govorimo o nekom odvojenom prikupljanju, kompostiranju i smanjenju ukupnih količina otpada”, naglašava Omićević.

U Bosni i Hercegovini ne postoji nijedan ozbiljan pogon za reciklažu plastike, a ovo pitanje na različite načine riješeno je entitetskim zakonima, s obzirom da je zaštita životne sredine u nadležnosti entiteta- Federacije BiH (FBiH) i Republike Srpske (RS).

U Federaciji BiH je prije devet godina uspostavljen sistem operatera za selekciju i prikupljanje ambalažnog otpada. Jedan od dva ovlaštena operatera u ovom bosanskohercegovačkom entitetu je “Eko život” iz Tuzle.

Prema riječima Jasmina Osmanovića, direktora ovog preduzeća, oni godišnje recikliraju oko 2.000 tona plastičnog otpada, ali van zemlje uglavnom u Italiji.

“Problem je što mi u BiH otpad nazivamo smećem, a ustvari radi se o sirovini i materijalima od kojih se mogu iskoristiti mnoge stvari od proizvodnje električne energije pa do njegove ponovne upotrebe u proizvodnji određenih proizvoda i pakovanja tih proizvoda”, poručuje Osmanović.

Problem je u zakonskim i podzakonskim propisima koji se skoro deceniju nisu unapređivali i mijenjali ni u jednom segmentu.

“Zakoni se donose i kao takvi ostanu tu gdje jesu, a njihova implementacija i sprovođenje ili ide sporo ili apsolutno nikako. Od početka, pa do današnjeg dana, naš rad definiše jedan pravilnik i tri uredbe. Tek prošle godine je usvojena Uredba o informacionom sistemu koja će puno olakšati evidenciju o količini stavljenog otpada na tržište BiH”, kaže Osmanović.

Kao primjer neadekvatnog zakonskog okvira u oblasti upravljanja ambalažnim otpadom Osmanović navodi da su oni, kao ovlašteni operateri za selekciju i prikupljanje ambalažnog otpada u obavezi da recikliraju samo 30 odsto od ukupno prikupljenog otpada, a da nikoga ne zanima šta oni rade sa ostalih 70 odsto.

Amina Omićević iz UNDP-a ističe da su na ovo upozorili i iz kompanija koje su anketirane u izradi njihove studije.

“Firme da bi, na primjer, proizvele plastičnu bocu od reciklirane plastike, istu tu plastiku moraju da uvezu po značajno višim cijenama, nego da mi imamo jedan ili više ozbiljnih pogona u zemlji koji bi mogli da ponude takvu vrstu plastike”, upozorava Omićević.

Bez državne strategije za upravljanje otpadom

U Bosni i Hercegovini ne postoje relevantne politike i propisi koji se odnose na upravljanje otpadom na državnom nivou.

Budući da je zaštita životne sredine, odnosno upravljanje plastičnim otpadom u okviru zaštite životne sredine, u nadležnosti dva entiteta, entitetske vlade Federacije BiH i Republike Srpske (RS) su odgovorne za izradu i usvajanje vlastitih politika i propisa.

Transponiranje (prebacivanje, op. a.) EU propisa, uključujući Direktivu o plastici za jednokratnu upotrebu, u pravne sisteme BiH koordiniše Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH (MVTEO), u saradnji sa Direkcijom za evropske integracije (DEI).

Iz MVTEO na upit RSE nisu dostavili odgovor da li je išta započeto na usklađivanju domaćeg zakonodavstva sa Direktivom, te šta je potrebno uraditi da bi se domaće zakonodavstvo uskladilo sa zahtjevima i ciljevima propisanim u Direktivi.

Prema izvještaju UNDP-a Ministarstvo civilnih poslova BiH trenutno radi na izradi dokumenta “Državni program integriranja”.

Prema ovom dokumentu, kako se navodi od strane UNDP-a, praviće se “plan transponiranja EU Direktiva, uključujući Direktivu o jednokratnoj plastici, putem kojeg će se jasno definirati koja entitetska ministarstva imaju koje zadatke i zaduženja sa navedenim rokovima za transponiranje”.

“Ono što bi primarno trebalo uraditi jeste razmišljati o efikasnijem načinu upravljanja otpadom u jednom neefikasnom sistemu kakav je na snazi u BiH zbog fragmentiranosti institucija”, poručuje Omićević.

Zašto će izvoz proizvoda iz BiH biti problematičan?

Amina Omićević iz Programa UNDP u BiH, koja je radila na izvještaju “Transponiranje Direktive o plastici za jednokratnu upotrebu i njen utjecaj na ekonomiju BiH”, kaže za RSE da će nove, strože mjere iz Direktive, u vezi sa plasiranjem proizvoda na tržište EU, otežati konkurentnost bh. kompanija.

“I tu postoji jedan disparitet između potreba izvozno orijentisanih preduzeća i brzine koraka kojom se naše politike i zakoni prilagođavaju ovoj novoj realnosti”, ističe Omićević.

Sama Direktiva zahtijevaće od izvozno orijentisanih kompanija da se prilagode zahtjevima EU ukoliko žele da ostanu na tom tržištu. To podrazumijeva unapređenje tehnoloških procesa, te zamjenu plastike sa drugim materijalima.

Ovo će u skorijem vremenskom periodu imati za posljedicu da manje kompanije prestanu izvoziti na tržište EU, dok će veće kompanije morati potrošiti mnogo novca kako bi se prilagodile.

“U EU će uskoro postati mnogo skuplje kupovati hranu i piće u jednokratnoj ambalaži nego u povratnoj ili reciklabilnoj ambalaži, i to je jedan od načina kako EU radi sa privredom i građanima na stimulisanju ekološke transformacije”, naglašava Omićević.

Prilagođavanje bh. kompanija

Iz kompanije Sarajevski kiseljak za RSE kažu kako se kontinuirano usklađuju sa zakonodavstvom BiH, ali i sa zakonodavstvima zemalja u kojima posluju, pa tako i sa zemljama članicama EU.

Svoje poslovne i proizvodne procese, kako navode u pisanom odgovoru, prilagođavaju novom načinu rada u području smanjenja uticaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš i sistema upravljanja otpadom.

“Za nas, kao proizvođača pića, najveća promjena u tom smislu bit će povezana s primjenom Direktive o plastici za jednokratnu upotrebu, odnosno prilagodbi našeg poslovanja postavljenim ciljevima Europske unije. Naime, ciljevi definiraju da do 2025. godine boce koje su proizvedene od polietilen-tereftalata, što je glavna sastavnica PET boce, moraju sadržavati najmanje 25 posto udjela reciklirane plastike, a do 2030. godine najmanje 30 posto reciklirane plastike”, kažu u Sarajevskom kiseljaku.

Reciklirana plastika ili rPET, kako objašnjavaju, podrazumijeva ponovnu upotrebu plastike pri proizvodnji novih boca.

“Kako bismo smanjili količinu plastike i istovremeno doprinijeli smanjenju potencijalnog onečišćenja okoliša plastikom, već duži niz godina radimo na promjeni dizajna i smanjenju težine naših PET boca. Konkretno, uveli smo PET ambalažu smanjene težine za sve naše glavne brendove. Nadalje, tijekom 2020. godine Grupa pića je započela s novim poslovnim i proizvodnim procesima na način da je razvijala, a ove godine i plasirala na tržište novu bocu 0,5l za našu prirodnu mineralnu vodu Jana, koja je napravljena od 100 posto recikliranog PET materijala”, dodaju oni.

Na taj će način, kako kažu, u ovoj godini, smanjiti količinu plastike za 640 tona u odnosu na godinu ranije, a u narednom periodu planiraju uvoditi rPET ambalažu i za ostale brendove.

Podsjećaju kako je cilj Direktive EU da riješi problem onečišćenja jednokratnom plastikom, a plastični čepovi spadaju u predmete koji najčešće izmiču sistemu za skupljanje otpada i završavaju u okolišu.

Dodaju da Direktiva EU definiše da svi spremnici za napitke do 2024. godine moraju imati pričvršćene čepove i poklopce, te da za uspješnu implementaciju Direktive moraju biti uključeni svi sudionici od dobavljača, proizvođača države i krajnjih potrošača.

U EU počelo ugrađivanje Direktive u nacionalna zakonodavstva

U izvještaju UNDP-a “Transponiranje Direktive o plastici za jednokratnu upotrebu i njen utjecaj na ekonomiju BiH” navodi se da je većina država članica EU u ranim fazama transpozicije Direktive o plastici za jednokratnu upotrebu.

Države poput Njemačke, Holandije, Belgije, Mađarske, Austrije i Španije su kroz nacrte novih legislativa ili nadopune postojećih, djelimično usvojile ili planiraju da usvoje nekoliko mjera propisanih EU Direktivom.

Od zemalja regiona Slovenija i Hrvatska, koje su članice EU, još nisu počele sa usklađivanjem Zakonodavstva i pravljenjem planova u skladu sa zahtjevima Direktive o jednokratnoj plastici.

RSE