Bez zajedničkog rješenja za globalni problem zagađenja plastikom

Izdvajamo

• Smatra se da prosječan Evropljanin proizvodi 180 kg ambalažnog otpada svake godine koji bi, dodaje list, mogao porasti za 19 odsto do 2030. godine.

Povezani članci

• Zeleni forum: Nuklearna centrala Krško opasnost je za sve okolne države
• Divovski luk zaustavit će radijaciju iz Černobila idućih 100 godina
• Eksperimentalno upravljanje ekonomijom
• Požar u Nacionalnom parku Krka
• Nacionalni park Sequoia: Zemlja divovskih stabala, SAD
• UG „Jer nas se tiče“: Upućena tužba radi poništenja nove okolinske dozvole za deponiju Uborak

Foto: REUTERS/Mohammad Ponir Hossain

U sedmici kada je Evropska unija (EU) otkrila nove planove za smanjenje plastike i ambalažnog otpada, u Urugvaju je održan petodnevni sastanak vlada zemalja iz celog svijeta za spašavanje okeana i mora od plastike gdje su pokrenuti pregovori o istorijskom globalnom sporazumu za okončanje zagađenja plastikom.

Iako postoji široka saglasnost da je plastika problem, uočene su i podjele o tome kako se nositi s tim problemom, pišu svjetski mediji.

Rješenje za globalni problem

Pregovori o prvom globalnom sporazumu o okončanju zagađenja plastikom započeli su ove sedmice u Urugvaju, na sastanku predstavnika preko 150 zemalja koje su još uvijek podijeljene oko toga koliko bi sporazum trebao biti ambiciozan, ukazuje Tajms (The Times).

Vlade su se složile da utvrde okvire sporazuma do 2024. godine, ističe londonski list i dodaje da je cilj da se okonča problem plastičnog otpada koji prijeti morskim pticama, ribama i kitovima, te ljudskom zdravlju kada se baca i spaljuje na kopno.

Oko 460 miliona tona 14 glavnih polimera proizvedeno je 2019. godine i generisano je 353 miliona tona plastičnog otpada, ali samo osam odsto se reciklira, ukazuje Tajms na podatke Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) koja upozorava da bi se bez akcije, proizvodnja i otpad mogli utrostručiti do 2060.

Na petodnevnom sastanku 500 delegata u urugvajskom Punta del Esteu, Evropska unija (EU) i SAD su bile podijeljene oko toga kako bi sporazum trebao biti uokviren.

Amerika se zalaže za pristup sličan Pariskom sporazumu o klimatskim promjenama, u kojem zemlje same određuju svoje državne planove u vezi plastike, dok EU i 37 drugih zemalja smatraju da treba uvesti oštriju svjetsku zabranu “odozgo na dolje”.

Mnogi stručnjaci su mišljenja da bi pristup u stilu Pariskog sporazuma bio veći rizik jer dosadašnje politike u vezi s globalnim problemom zagađenja plastikom nisu funkcionisale, ističe list i dodaje da su do sada mnoge zemlje, kada bi jednostrano djelovale na rješavanje problema zagađenja plastikom, obično problem premještale na drugo mjesto.

Tajms također navodi primjer Velike Britanije koja veliki dio izvoza plastičnog otpada prebacuje u Tursku, gdje otpad biva spaljen ili bačen pored puteva.

Američki pristup

Iako kritičari kažu da za razliku od globalnih zabrana određenih plastika, planovi pojedinačnih zemalja neće biti dovoljni, iz Stejt departmenta tvrde da bi taj pristup mogao imati efekta i da bi svaki napor u skladu s tako utvrđenim planom bio “politički prihvatljiviji u Vašingtonu”, piše Vašington post (The Washington Post).

“Kako se Sjedinjene Države zalažu za pristup koji vodi država, svi nacionalni akcioni planovi trebali bi biti obavezni, a ne dobrovoljni”, naglasila je pomoćnica američkog državnog sekretara za okeane i međunarodna pitanja okoliša i nauke Monika Medina (Monica).

Neki predstavnici civilnog društva, međutim, smatraju da američki pristup neće dovesti do dovoljno dramatičnih promjena za rješavanje problema plastike, ističe list i dodaje da pojedine zemlje, uključujući EU, Južnu Koreju, Kolumbiju i Kanadu, favorizuju globalne zabrane određenih vrsta plastike, zajedno sa obavezujućim pravilima koja regulišu čitav “životni ciklus plastike”.

“Ono što je politički ostvarivo u SAD-u možda nije u skladu s onim što nauka kaže da je potrebno za rješavanje sve veće plime plastike”, kazao je Karol Mafet (Carroll Muffett), predsjednik Centra za međunarodno pravo životne sredine koji je učestvovao na sastanku u Urugvaju.

Predstavnici vladinih i nevladinih delegacija u Urugvaju su raspravljali i o smanjenju opasnih hemikalija koje se koriste za proizvodnju plastike, ograničavanju proizvodnje plastike kao i recikliranju koje je, ukazuje Vašington post, trenutno skuplje od procesa pravljenja nove plastike.

Predstavnici su također razgovarali o sudbini berača otpada, miliona ljudi koji traže materijal za višekratnu upotrebu na deponijama otpada. Njihovi predstavnici, napisao je list, kažu da svaki sporazum o plastici treba da ih uzme u obzir i da im pomogne da pređu na druge načine zarađivanja za život.

Plan ‘ambiciozan, ali izvodljiv’

To što svake godine oko 11 miliona tona plastike dospijeva u okeane i mora samo je jedan od izazova s kojima se suočava Međuvladin pregovarački komitet UN-a (INC), koji se prvi put sastao u Urugvaju u ponedjeljak, 28. novembra, piše agencija Frans pres (Agence France-Presse).

Tokom petodnevnih susreta, predstavnici više od 150 zemalja su raspravljali o rješenjima za smanjenje plastičnog otpada koji se baca u okoliš i ugrožava biološku raznolikost planete, ističe AFP ukazujući na podatke UN-a po kojima plastika predstavlja najmanje 85 odsto morskog otpada.

Podaci također pokazuju da se svakog minuta, ekvivalent kamiona plastičnog smeća baci u okeane te da će, ako se ništa ne učini u vezi s tim, do 2040. ekvivalent od 50 kg plastike završiti u okeanu – za svaki metar obale širom svijeta svake godine.

Međuvladin pregovarački komitet INC je, naglasio je Frans pres, osnovan nakon Skupštine Ujedinjenih nacija za životnu sredinu, održane u Najrobiju prošlog marta, kao dio “istorijskih” pregovora za postizanje prvog globalnog sporazuma protiv zagađenja plastikom.

Izvršna direktorica Programa Ujedinjenih nacija za okoliš (UNEP) Inger Andersen ističe da je cilj postavljen u Najrobiju, da se u naredne dvije godine izradi pravno obavezujući tekst, “ambiciozan, ali izvodljiv”.

Da bi se to postiglo, kako je rekla, 193 članice UN-a upućuju “poziv na akciju da se uzme u obzir čitav životni ciklus plastike”, od početnih faza koje uključuju proizvodnju polimera, do finala u kojem nastaje otpad. Sve akcije se, naglasila je Andersen, moraju provoditi zajedno sa privatnim sektorom, zajednicom, aktivistima i političkim liderima.

Sastanak delegacija vlada, civilnog društva i industrije u Urugvaju je, prema pisanju Rojtersa (Reuters), prvi od pet sastanaka INC-a do kraja 2024., kada će biti predstavljen prvi globalni sporazum za rješavanje problema plastičnog otpada.

Već prvog dana sastanka, nekoliko delegacija zemalja je izrazilo podršku sporazumu o suzbijanju proizvodnje plastike, pristupu kojem se, naglasio je Rojters, protive industrije plastike i petrohemijske industrije.

Japan je također naglasio da bi potencijalni sporazum trebao razmotriti postavljanje granice na problematičnu plastiku poput mikroplastike i one napravljene s “opasnim aditivima” koju je teško reciklirati.

Planovi Evropske unije

Dok se u Urugvaju raspravljalo o globalnom rješavanju problema zagađenja plastikom, izvršna vlast EU objavila je u srijedu, 30. novembra, nacrt propisa s ciljem suzbijanja ogromnih količina plastičnog otpada u Evropi i radi smanjenja emisije ugljik dioksida, piše Blumberg (Bloomberg).

Mjere koje je objavila Evropska komisija (EK) nastoje smanjiti ambalažni otpad za pet odsto u odnosu na nivo iz 2018. do kraja ove decenije i 15 odsto do kraja sljedeće. “Ako ne promijenimo trenutne trendove, količina plastičnog otpada mogla bi se povećati za 46 odsto do 2030. godine”, rekao je Virginijus Sinkevicius, komesar EU za okoliš.

Pet odsto može izgledati malo, međutim, ukazuje Blumberg, količina otpada i štetne emisije, rastu kako e-trgovina postaje sve zastupljenija i kompanije traže inovativne načine da prodaju svoje proizvode.

Pravila bi, napisao je Blumberg, mogla imati negativne efekte na globalnom nivou, odnosno posljedice za industrije u rasponu od proizvodnje hrane preko potrošačke elektronike do hemijske proizvodnje. U EU se oko 40 odsto plastike i polovina papira koristi u ambalaži, a dizajn često otežava ponovnu upotrebu ili recikliranje.

Prijedlozi EK će se vjerovatno suočiti sa nekim protivljenjem industrije ambalaže i njenih kupaca, koji će, napisao je Blumberg, možda morati platiti više za postavljanje sistema za reciklažu ili pronalaženje alternativnih materijala.

EU je 2019. godine usvojila zakon kojim se zabranjuju najčešći plastični predmeti za jednokratnu upotrebu, kao što su plastični pribor za jelo, miješalice i slamke, ali zvaničnici žele ići dalje u rješavanju velikih količina otpada od ambalaže, napisao je Gardijan (The Guardian).

Smatra se da prosječan Evropljanin proizvodi 180 kg ambalažnog otpada svake godine koji bi, dodaje list, mogao porasti za 19 odsto do 2030. godine.

Novim pravilima, koja će morati da odobre zemlje članice EU i Evropski parlament, Evropska komisija želi zabraniti boce mini šampona u hotelima i upotrebu čaša za bacanje u kafićima i restoranima.

Brisel također predlaže obavezne sheme depozita i povrata za jednokratne plastične boce za piće i metalne limenke kao i, dodaje Gardijan, ukidanje kompanija za e-trgovinu koje umotavaju male predmete u ogromne kutije.

“Način pakovanja robe može i treba biti mnogo bolji”, rekao je izvršni potpredsjednik EK Frans Timermans (Timmermans), naglasivši da prepakivanje sve više šteti okolini te da je cilj da ambalaža bude višekratna.

RSE