Američka energetska revolucija – više se ne računa na ugljen

Autor/ica 👤tačno.net 30.6.2014. u 14:43

Povezani članci

Piše: Nina Domazet energetika-net.com

SAD novim pravilima za smanjivanje emisija iz fosilnih goriva definitivno okreće leđa ugljenu i širom otvara vrata plinu, nuklearnoj energiji i obnovljivcima. Američki nepotrošeni ugljen tražit će svoj put na europsko tržište, a ionako upitan nastavak njegove masovne upotrebe značit će nužno i ulaganja u čistije tehnologije i, možda, postrojenja za zahvaćanje i pohranu CO2. Budućnost termoelektrana na ugljen čini se od danas još nesigurnijom, a o tome treba voditi računa s obzirom na objektivne rizike TE Plomin C.

Sjedinjene Američke Države ovaj su tjedan napravile ogroman i dugo očekivan zaokret u energetici – po prvi puta u povijesti ograničit će se onečišćenje zraka štetnim plinovima nastalim izgaranjem fosilnih goriva u elektranama. Američka energetska revolucija utjecat će na globalnu energetiku, u to ne treba sumnjati. Američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA) u ponedjeljak je objavila nova pravila za postojeće termoelektrane na fosilna goriva, kojima se zadovoljava 38% potreba za električnom energijom. Nova regulativa dio je Zakona o čistom zraku, a predsjednik Barack Obama predlaže smanjivanje emisija stakleničkih plinova iz termoelektrana za prosječno 30% u odnosu na razine iz 2005. Emisije iz termoelektrana do lani su pale 15% u odnosu na 2005., a daljnje smanjenje trebalo bi biti postignuto fleksibilnim pristupom, koji će svaka od saveznih država individualno odabrati. U SAD-u radi gotovo tisuću elektrana na ugljen, a 63% starije je od 40 godina. Nova regulativa tiče se i plinskih elektrana, koje emitiraju gotovo polovicu količine stakleničkih plinova koje emitiraju TE na ugljen, a prosječna starost kogeneracija na plin je samo 14 godina. Savezne države imaju dvije do tri godine da sastave svoje planove za smanjenje onečišćenja stakleničkim plinovima, bilo da na rješenjima rade samostalno ili u suradnji s drugim državama. Na “jelovniku” imaju niz mjera: smanjivanje potrošnje energije, poboljšanje učinkovitosti termoelektrana, prelazak na plin, poboljšanja u prijenosu energije, tehnologije za zahvaćanje i pohranu CO2 (CCS), gašenje postrojenja, ulaganje u obnovljive izvore energije i nuklearke, trgovanje emisijskim kvotama ili programe za čuvanje energije.

Takav ogroman energetski zaokret mogao bi dovesti do gašenja starih termoelektrana na ugljen diljem zemlje jer ih otprilike polovica ne može zadovoljiti nove standarde za kvalitetu zraka. Iako Obama tvrdi drugačije, dio mjera mogao bi utjecati na rast cijena električne energije, koje su u SAD-u sada upola niže nego u Europskoj uniji. Stoga američka administracija prigodničarski u prvi plan stavlja ogromne troškove prirodnih nepogoda uslijed globalnog zagrijavanja te zdravstvene koristi za građane. Pojedine velike sredine, među kojima je i New York, u proteklim godinama individualnim programima znatno su poboljšale kvalitetu zraka, koji u tom megalopolisu nije bio kvalitetniji u proteklih 50 godina. Također, administracija u bilijunima dolara mjeri ulaganja u čistije tehnologije, što će pomoći tamošnjoj ekonomiji. Zanimljiva je i nova američka politika prema novim termoelektranama na ugljen, koja nije ohrabrujuća za investitore. Općenito, EPA-ini kriterije za gradnju novih termoelektrana na fosilna goriva jednako su rigorozni kao europski, što je svojevrsni neočekivani presedan. U SAD-u se gradi ili planira vrlo malo novih TE na ugljen, a jeftini plin je potpuno preuzeo primat. Nove elektrane na ugljen ne smiju emitirati više od pola tone ugljičnog dioksida po MWh proizvedene električne energije, što znači da bi nova postrojenja trebala imati postrojenja za zahvaćanje i pohranu 20% do 40% emitiranog ugljičnog dioksida.

U SAD-u je u gradnji prva takva elektrana, TE Kemper u Mississippiju. Snaga elektrane je 582 MW, a na nju je do sada potrošeno 5,5 milijardi dolara, što je više nego dvostruko u odnosu na očekivani trošak, a svi rokovi su prekoračeni. Tu “gorku pilulu”, kako je nazivaju, teško je progutati, usprkos činjenici da je projekt dobio velike državne subvencije i što se može pohvaliti nizom prednosti. Uz elektranu se nalazi rudnik lignita s rezervama dovoljnim za tisuću godina, a CO₂ bi se trebao utiskivati u obližnja iscrpljena naftna polja kako bi se povećao iscrpak. To bi u konačnici trebalo povećati isplativost elektrane koja bi trebala biti uzor za sve buduće TE na ugljen. No, postoji caka – čak ni cijena nafte snažno iznad 100 USD po barelu, ne čini utiskivanje CO₂ u naftna polja isplativim, što itekako utječe na isplativost TE Kemper, koja bi s radom trebala započeti iduće godine. Oni koji govore da je objavljen rat termoelektranama na ugljen ipak malo pretjeruju, no ne može se poreći da druga najjača svjetska ekonomija uistinu mijenja energetsku politiku u smjeru održivog razvoja. Ujedno, to je najhrabriji korak koji je SAD do sada poduzeo u cilj smanjivanja globalnog zagrijavanja i vjerojatno je da će i druge zemlje onečišćivači slijediti takvu politiku koju Europska unija pionirski već provodi.

Europska unija izgleda nije tako rigorozna prema svojim termoelektranama na ugljen, jer se ne može pohvaliti neograničenim rezervama plina iz škriljaca kao SAD. Osim toga, EU se čini neodlučna oko jačanja mehanizama za trgovanje emisijskim kvotama, koje će obeshrabriti upotrebu fosilnih goriva. Američki nepotrošeni ugljen u idućim godinama tražit će svoj put na druga tržišta, među njima i europsko. Cijena ugljena stoga će nastaviti padati, čineći cijenu energije iz ugljena konkurentnijom, barem gledajući sadašnje okolnosti. Veća upotreba ugljena za posljedicu će imati pritisak na europske zakonodavce da se snažnije opredijele za čistije tehnologije i obnovljive izvore energije. To su sve okolnosti u kojima Hrvatska planira graditi TE Plomin C i treba ih ozbiljno uzeti u obzir pri pregovorima sa strateškim partnerom, koji će te znatne poslovne rizike htjeti prebaciti na HEP. Dakle, neće biti dovoljna umješanost pregovaranja već je nužna jasna vizija budućnosti ugljena, koja se možda već nazire preko “velike bare”.