Maja Gasal: „Politička propaganda koja ima sama sebi svrhu dovešće do toga da će žrtava nasilja i populizma biti sve više“

Povezani članci

• INTERVJU: Lepa Mlađenović: Lezbofobija je ogromna
• SARAJEVO: Uhapšena novinarka i aktivistica Nidžara Ahmetašević
• Tužilaštvo mora istražiti prijetnje novinarima Capitala, a ne njih isljeđivati
• Kako zaustaviti islamistički portal na bosanskom jeziku?
• Medijski protest u Banjoj Luci: Država želi da novinari saviju kičmu, ali to se neće desiti
• U Banjaluci brutalno pretučen novinar BN TV Vladimir Kovačević

Foto: Muhidin Živojević

Gošća osme epizode podcasta „Mrzim kada sama šetam noću“ koji se kroz eksplanatorno novinarstvo bavi nasiljem nad ženama je Maja Gasal iz Akademije za žene. Gasal je govorila o tome na koji način politike i donosioci odluka mogu učiniti da počnemo živjeti u uređenom sistemu i društvu, o paradoksu da osobe na pozicijama moći i donosioci odluka izlaze na proteste, dok aktivisti i aktivistkinje rješavaju važne društvene probleme i preuzimaju posao institucija. Gasal je govorila i o prijedlozima zakona koji su u proceduri, ali i potencijalnoj neefikasnosti ukoliko budu usvojeni, ali se ne budu adekvatno primjenjivali, o političkom populizmu i ekonomskom nasilju. Razgovarale smo i o Akademiji za žene, koja politički opismenjuje i osnažuje mlade ljude, jačajući njihove kapacitete i pretpostavke da budu aktivni političari i političarke, ali i građani i građanke i prevencija je nekritičkom mišljenju, političkoj nepismenosti, populizmu, nasilju i svemu onome lošem što je dominantno u našem društvu.

Gasal je razgovor započela slučajem nasilja nad ženom u svojom bližoj okolini, odnosno komšiluku, gdje je u nekoliko navrata pokušavala da ohrabri žrtvu da prijavi nasilnika i izađe iz kruga nasilja, ili makar krene u porodično savjetovalište, kako bi radila na vlastitim kapacitetima, no ona je to odbila, pod izgovorom da ga i dalje voli i ne želi mu nanijeti bol. Naša sagovornica ističe da je svjesna i zašto veliki broj žena ne prijavi nasilje, ali i osoba bliskih žrtvi, budući da su svjesni da sistem ne funkcioniše.

„Osoba koja je izvršila femicid i ubila dva nedužna muškarca je osoba koja ima kriminogeni dosije i postavlja se pitanje kako je moguće da je takva osoba na slobodi. Prije toga imamo vozače koji imaju hiljade maraka u prekršajima za vožnju, ili nemaju vozačku dozvolu, ali i dalje učestvuju u saobraćaju i ubiju nedužne pješake na ulici, a onda od nas zahtijevaju da ohrabrimo građanstvo. Sistem je zakazao na način da će i žrtva i nasilnik biti tretirani adekvatno ukoliko imaju nekoga ko će se za njih zauzeti. Imamo žrtve koje nemaju nikoga i prepuštene su same sebi. Sa druge strane, imamo nasilnike koji imaju nekoga u sistemu i dosije će mu nestati i neće se poslati nadležnim institucijama da se adekvatno procesuira.

Mi možemo imati fantastične zakone i ima dobrih prijedloga koji su u proceduri, a tiču se nasilja, krivičnog djela silovanja i slično, ali se ponovo vratimo na to kako će se to sprovoditi.“

Govoreći o protestima koje je nakon femicida i dva ubistva u Gradačcu organizovala gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić, koja je članica stranke koja je u vlasti, pa je samim tim protestvovala i protiv sebe, Gasal ističe da je to najobičniji populizam koji će na narednim izborima rezultirati velikim brojem glasova, ali ne i sistemskim rješenjima.

„Nekoliko dana prije organizacije i poziva na protestnu šetnju gradonačelnice Karić i upućivanja zahtjeva samoj sebi, odnosno partiji koja je dio vlasti, a čija je članica, aktivisti i aktivistkinje su organizovali_e protest. Ja sam sebi postavila pitanje, a voljela bih da ima i medijskih djelatnika i djelatnica da pitaju gospođu Karić zašto nije bila dijelom tog protesta, ako nije populizam i ako je iskrena namjera sa željom, ciljem i svrhom da se zaista nešto poduzme i da sistem bude ponukan da se nakon tragedije u Gradačcu unaprijedi, te da se donesu sve potrebne mjere da se to ne dešava više. Ona nije bila dijelom toga.

Kada aktivisti i aktivistkinje organizuju neke proteste, onda političari i političarke kažu da neće biti dijelom tih protesta, da ne bi njima to kvarili i da se skup ne bi politizirao. Ja to ne gledam tako. Odgovorni političari i političarke kao i odgovorni građani i građanke trebaju da znaju ko organizira proteste, koji je cilj, svrha, šta se želi s time. Mi svi imamo više identiteta, nismo samo ono za šta smo izabrani_e i imenovani_e. Prvenstveno smo građani i građanke grada, zajednice, države, pa smo onda sve ostalo. U tom slučaju bih kao građanka znala da objasnim javnosti zašto podržavam skup koji su organizovali_e aktivisti i aktivistkinje i kao gradonačelnica bih ih pozvala na razgovor da vidimo šta zajedno možemo uraditi.“