Jel’ sarajevska mantra đe je nekad bila?

Povezani članci

• Zloglasni upravnik logora “Gabela” Boško Previšić – Boko napokon iza rešetaka!
• SVICI SU NAŠA BRAĆA
• Uz Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta
• SLABO PRIKRIVEN INFOTISEMENT
• Ivica Osim u bolnici zbog bolova u grudnom košu
• EVROPSKA PRIJESTOLNICA KULTURE – NAJVEĆA ŠANSA ZA KULTURU U BIH U NAREDNIH 50 GODINA

Pitanje je da li ste spremni opet da idete na predstave na sopstvenu odgovornost, kao što je to slučaj bio sa MESS-om i predstavom Olivera Frljića “Naše nasilje i vaše nasilje” koja je prvobitno bila zabranjena baš nakon istovjetnih prijetnji kao što su aktuelne zbog Parade i postavljanja Kristine Ljevak.

Piše: Dejan Kožul

Kako prijeći sa mantre na djelo? Koje mantre? One o Sarajevu kao multikulti, multietničkom, multiovo, multiono. Jednostavno. Živite tu mantru. A da bi je živjeli moramo se odmaknuti od etnonacionalnih pogleda na svijet i zakoračiti čak i korak dalje jer i van tih pogleda širi se smrad omeđen onim o seksualnoj orjentaciji.

Kako ono Graha lijepo pjeva:

“Ja sam manjina

koja trpi nepravdu

kakvu trpi manjina

tamo gdje sam ja većina.”

U ovom stihu je sva mudrost ovog našeg svijeta. Onog trenutka kad iz korpusa manjine pređemo u većinu zaboravimo šta to znači biti manjina. Zaboravimo šta znači biti i žrtva i pretvaramo se u svoje mučenike.

Najava da će se u Sarajevu, početkom seprembra održati prva Parada ponosa, nije ni donijela ništa drugo nego je probudila najgore nagone. Podsjetilo je to na slične najave i slična dešavanja po Beogradu i moram reći da nisam ni malo optimista po pitanju održavanja sarajevske “šetnje”. Zašto?

Možda spominjanje one 2001. godine kad je pokušana šetnja i kad su učesnike te, nazovimo je tako, nulte Parade skoro masakrirali na ulici i nije najbolji način da sagledamo i ovu sarajevsku priču, mada je sigurno da bi se nešto slično desilo i na ulicama Sarajeva, ukoliko ne bi bilo valjane zaštite.

Približnije će biti ipak ona 2011. godina kad je Prajd otkazan uslijed gomile prijetnji nakon što je prethodne godine održan i nakon što je grad bio u opsadnom stanju i dobrano razlupan. Nekoliko hiljada suboraca, ovih koji danas prijete i učesnicima Parade u Sarajevu, onih koji su to radili ili napadali učesnike Parada u drugim “našim” gradovima, palilo je i lomilo šta je stiglo po gradu. Policija je uglavnom bila pasivna.

Na vlasti je tada, kako u Beogradu, tako i na državnom nivou bila Demokratska stranka sa Borisom Tadićem na čelu stranke, države, a Draganom Đilasom na čelu grada Beograda. Još se sjećam riječi Dragana Đilasa nakon odluke da se zabrani Parada te godine da on nema ništa protiv gay populacije, ali neka oni to rade u svoja četiri zida.

A onda slijedi nastavak Grahine pjesme:

“Ja sam cvijet

usred govana

fašističke večine

ja volim sve ljude

mrzim samo

pedere i seljake

nije mi jasno

kako neko može

ne voljeti mene “

Sadašnja situacija u sarajevskom kantonu, sa vlašću koju čini šest stranaka, podsjeća baš na taj period Beograda. Ne toliko u heterogenosti vladajuće koalicije jer je Demokratska stranka ipak bila dominantna i kao takva je donosila odluke, ali te odluke su donošene kako bi se išlo niz dlaku protivnicima Parade. Te 2010. godine napadnuta je čak i zgrada u kojoj se DS nalazila, kao i ona tadašnjih koalicionih partnera, SPS-a.

U njihovom slučaju slabost je dolazila zbog nedostatka hrabrosti i čistog populizma i dodvoravanja nacionalistima i homofobima. A koliko su uspjeli da ih pridobiju govori i činjenica da su ubrzo potom izgubili i vlast na oba nivoa.

U ovom slučaju slabost je ta heterogenost kantonalne vlade. Pokušaj razminiravanja onoga što su prethodnici ostavili već u startu nailazi na burna neodobravanja. Zakazivanje Parade je otvorila ta vrata, a dešavanja oko TV SA, te imenovanje Kristine Ljevak na mjesto direktorice dodatno ih je odškrinulo. I smeće koje se godinama skrivalo iza one mantre odjednom je pokuljilo na površinu.

Ti događaji idu ruku pod ruku, ne samo zato jer Kristinu povezuju sa LGBT aktivizmom, što je izgleda samo po sebi već dovoljan grijeh. Problem je i njeno ime i prezime, a cilj je u ovoj fazi napada, obezvrijediti njen rad i trud jer “izvjesna” Kristina Ljevak nije toliko poznata javnosti. A i kako bi bila poznata? Tu javnost ne zanima svijet u kom Kristina Ljevak živi i svijet koji Kristina Ljevak predstavlja, a još manje vrijednosti. Ili, griješim. Interesuju ih vrijednosti. Interesuju ih sada kad Kristina Ljevak ima neku mogućnost, koja tek malo odskače od onih koje je do sada imala, da taj svijet i te vrijednosti konačno utiču da ona isprazna mantra dobije svoj puni smisao. I, da. Nije Kristina jedina koja je to radila i koja to radi. Ali tu javnost to njihovo djelovanje ne zanima. Ispod su njihovog radara. Tako bi bilo i sa Kristinom da kojim slučajem nije dospjela u fokus odlukom da je imenuju na funkciju direktorice.

I žalosno je sagledavati te kritike upućene na njen račun koje se svode samo na te dvije opaske. Ali to govori o prizemnosti i površnosti kritičara. Spominjanje imena Duške Jurišić i Bakira Hadžimoerovića samo služi za dalju diskreditaciju jer ista bi ta reakcija bila i da je neko od njih dvoje imenovan na tu funkciju. A onda bi možda Kristinu spominjali kao alternativu.

Ne treba sumnjati da će se ovi napadi nastavljati. Sa raznih strana. Nastavljaće se jer su svjesni da je koalicija koja vlada kantonom krhka, da ima puno slabih karika. Jedna ako se izmakne, izmiče se i vlast, a samim tim i Parada, pa i Kristinina budućnost na TV SA, a što da budemo neskromni, možda i budućnost TV SA.

Pitanje je da li ste spremni opet da idete na predstave na sopstvenu odgovornost, kao što je to slučaj bio sa MESS-om i predstavom Olivera Frljića “Naše nasilje i vaše nasilje” koja je prvobitno bila zabranjena baš nakon istovjetnih prijetnji kao što su aktuelne zbog Parade i postavljanja Kristine Ljevak.

Na predstavu ste, na kraju išli na sopstvenu odgovornost. Budete li išli, isto tako na sopstvenu odgovornost na sarajevsku Paradu, onda je je čak i 2010. godina relativno dobar scenario, a vjerovatniji je onaj iz 2001. godine.

Ključno je pitanje može li ta krhka vlast ućutkati napadače i osigurati održavanje Parade.

Incidenata će biti. U to ne treba sumnjati, ali povlačenje bi za bh. ali i za ovo jugoslovensko društvo imalo daleko veće posljedice od onoga što treba trpiti narednih mjeseci.

Ruku na srce, nije se situacija u Beogradu i Srbiji drastično promijenila, niti je manji stupanj homofobije. Parade se ignorišu, a problemi ostaju. Slično je i u Hrvatskoj i Zagrebu. Ali šta je alternativa? Pravoslavna, katolička ili islamska džamahirija? Neka, hvala.

KUPEK možete podržati na www.patreon.com/KUPEK