Preživljavaju na crnom tržištu

Kako se Španjolska recesija produbljuje, sve više radnika poput Juana biva gurnuto na crno tržište čija se vrijednost procjenjuje čak na jednu petinu španjolskog bruto domaćeg proizvoda, što ima svekolike posljedice po pokušaje reforme tržišta rada i nastojanja u borbi protiv krize slične onoj koja sada prijeti guranjem Grčke iz euro zone. Veličina crnog tržišta znači da je zaposleno više Španjolaca negoli to govore službene brojke te da je službena stopa nezaposlenosti od 24,4 posto, najviša u Europi, pretjerana za između pet do devet postotnih bodova, tvrde ekonomisti. Sve to omogućuje španjolskoj vladi ključnu sigurnosnu mrežu. “Bez crnog tržišta, vjerojatno bismo bili u situaciji žestokih društvenih nemira”, smatra Robert Tornabell, profesor i nekadašnji dekan poslovne škole Esade u Barceloni. “Mnogi ljudi uspijevaju spojiti kraj s krajem upravo zahvaljujući crnom tržištu.” No nedostatak toga je da se sada manje radnika oporezuje, a istodobno više njih prima naknadu za nezaposlenost i socijalnu pomoć, čime Španjolsku stavljaju u težak položaj dodatnog smanjenja prihoda i povisivanja troškova. Ekonomisti procjenjuju da manjak u prihodu doseže čak 37 milijardi eura. Ova dinamika ubrzava deflaciju plaća i cijena jer radnici obavljaju isti posao za manje novca čime spuštaju troškove usluga, ali i umanjuju svotu novca kojega zarade za ponovno ulaganje u gospodarstvo. Mnogi od tih neprijavljenih radnika sada su izravna konkurencija svojim bivšim poslodavcima jer spuštaju službene cijene usluga kao što su dostava i popravak elektroničkih uređaja za čak 50 posto. Primjerice Juan sada zarađuje upola manje od 800 eura mjesečno, koliko je prije zarađivao.Mnogi koje smo intervjuirali rekli su nam da ih ni najmanje ne muči to što varaju španjolsko ministarstvo financija te tvrde da im je izbjegavanje plaćanja poreza jedini način spajanje kraja s krajem.

“Neki možda misle da zlorabim sustav, ali ja zapravo sebe vidim kao žrtvu krajnje manjkavog ekonomskog modela”, kaže Belen (34), grafička dizajnerica čija se sevillska tvrtka zatvorila prošle godine. Belen i dalje dizajnira logotipe sportskih tvrtki i ostalih kupaca, ali na crno i nije nam dopustila da je citiramo prezimenom zbog straha od porezne uprave. “Prije dvije godine smatrala sam se uspješnom poduzetnicom sa sjajnim planovima za budućnost, a briga o tome kršim li zakon bila mi je posljednje na pameti”, priča Belen. Michele Boldrin, profesor ekonomije pri Sveučilištu Washington u gradu Saint Louisu u Missouriju te autor studije o španjolskom crnom tržištu provedene u svibnju smatra da vlada troši vrijedna sredstva pokušavajući utjerati dug od pojedinaca poput Belen. “Vlada bi se trebala usredotočiti na reformu gospodarstva ne bi li ga učinila učinkovitijim i konkurentnijim, a ne na traženje navedenih pojedinaca”, tvrdi on. Vlada je najavila djelomičnu fiskalnu amnestiju kako bi pokušala prikupiti 25 milijardi eura neprijavljenog dohotka od rada u Španjolskoj i u inozemstvu. Istodobno u Andaluziji u kojoj je službena stopa nezaposlenosti od 33 posto najviša u Španjolskoj, crno tržište upravo cvjeta. Pročelja i stupovi uličnih svjetiljki najvećeg ovdašnjeg grada, Seville, oblijepljeni su osobnim oglasima na kojima se nudi sva sila usluga. Procvat doživljavaju i sajmišta. Patricia Aragon Llamas (31) svakoga se vikenda pojavljuje na tržnici Charco de la Pava, gdje dnevno zaradi pedesetak eura prodajom korištene odjeće. “Ova tržnica dvostruko se povećala u posljednjih godinu dana”, kaže. “Imam trogodišnje dijete, a i muž mi je nezaposlen, pa me doista ne zanima što jest, a što nije legalno, sve dok ću time nešto zaraditi.” 

The New York Times