Kako baciti 50 milijardi eura u zahod. Doslovno.

Autor/ica 28.4.2011. u 05:58

Kako baciti 50 milijardi eura u zahod. Doslovno.

Iz Europske komisije procurila je “briljantna” ideja koja na prvi pogled izgleda dobro, no već na drugi postaje jasno da bi valjalo osnovati Povjerenstvo za osnove matematike. Riječ je o smanjenju potrošnje vode, no minimalna korist uzrokovala bi goleme troškove.

Potaknuti, vjerojatno, sušama na jugu Europe, dužnosnici Europske komisije, saznali su novinari Die Welta, došli su na ideju da bi u državama koje nemaju problema s vodom valjalo smanjiti potrošnju. EK je došao na ideju o propisu koji bi naredio zamjenu pipa, zahodskih školjki i glava za tuševe novom, štedljivijom tehnikom koja bi smanjila potrošnju vode za 30 posto. Propis bi trebao biti obvezujući za sva domaćinstva.

Ako se uzme u obzir prosječna cijena zamjene tih dijelova od 400 eura (u Njemačkoj), dolazi se do investicije od 10 milijardi eura. Ako protegnemo matematiku na sva domaćinstva europske zajednice cijena raste na vrtoglavih 50 milijardi eura. Die Weltovi novinari pišu: “EU ekolog Janez Potočnik time se namjerava boriti protiv nedostatka vode u jugoistočnoj Europi”.

Ovdje nam se odmah nameće nekoliko pitanja, od kojih je na neka moguće odgovoriti zdravim razumom, bez velikih analiza. Prvo, kako će smanjenje potrošnje vode u, primjerice, Velikoj Britaniji ili Njemačkoj povećati zalihe pitke vode u, recimo, Grčkoj?

Drugo, osim proizvođača kupaonske opreme novoj ideji ne veseli se nitko. Statistika kaže da se od ukupnih zaliha vode u Njemačkoj samo 2,7 posto potroši u kućanstvima. Ako se ta potrošnja smanji 30 posto, dolazimo do 1,9 posto. Dakle, milijarde eura potrošile bi se na simbolično smanjenje potrošnje. I to u zemljama u kojima nema problema s vodom.

Treće, komunalne tvrtke već imaju problema zbog – premale potrošnje. Pošto vode u odvodnim sustavima ima premalo kompanije su prisiljene ispirati sustave cijevi svježom vodom da bi uklonile neugodne mirise i taloge koji oštećuju cijevi. Još manja potrošnja, kaže logika, značilo bi još više svježe vode koja bi odlazila na ispiranje cijevi, a to bi dodatno povećalo troškove komunalaca.

A na kraju postoji i ljudski faktor. Problem zahodskog kotlića s manje vode lako se rješava višekratnim puštanjem vode, a tuš sa slabijim mlazom doveo bi do produženog tuširanja. Krajnja ušteda: nula.

Nakon uvođenja štednih žarulja za koje se ispostavilo da su opasno po zdravlje čini se da se nekom upalila žaruljica koja je dovela do još jedne “briljantne” ideje od koje bi bilo više štete nego koristi.

poslovni.hr

Autor/ica 28.4.2011. u 05:58