Senad Pećanin: Sretna nova ’92

Izdvajamo

• To što niko nikad nije čuo da su se na Palama ikada remontovale "banane", još uvijek ne znači da odgovorni na vlasti u bh. prijestolnici nisu - majmuni.

Povezani članci

• Ko prvi na tenderu – gradi vilu
• Povodom predstavljanja Tužilačke strategije za istragu i gonjenje ratnih zločina u Republici Srbiji za period 2018-2023.
• Vučićeva Srbija na putu povijesnog revizionizma
• Majstorstvo i dramatika boje
• Tanja Topić: Političarima u BiH odgovara stanje zamrznutoga konflikta
• Viktor Ivančić: DAJMO VLAST IZDAJNICIMA!

U Evropi kažu: “Ako hoda kao patka, kvače kao patka, izgleda kao patka – onda je to patka!” A u Sarajevu kao da kažu: “Ako sve izgleda kao uoči 1992. godine, ako miriše na 1992. godinu, ako se susjedi pripremaju kao za 1992. godinu – onda je to 2018. godina!”  

Piše: Senad Pećanin

U novembru 1991. godine policajci iz sarajevske općine Stari Grad su na Bistriku, na tranzitnoj cesti iznad grada, zaustavili kolonu šlepera. Kako je teret koji su prevozili bio pokriven ceradom, zatražili su objašnjenje o teretu. Vozači su im objasnili, a i dali tovarne listove na kojima je stajalo da prevoze – banane. Provjerom tih navoda utvrđeno je da teret ne čine banane, već granate i rakete koje je Jugoslovenska narodna armija prevozila u Lukavicu. Nekoliko mjeseci kasnije pokazalo se da su tereti “banana” i slični bili neophodni kako bi “goloruki” sljedbenici Radovana Karadžića imali čime ubijati Sarajevo naredne skoro četiri godine.

A na Palama je nedavno boravio ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin. Tom prilikom on nije dopremio “šlepere banana”, ali je nakon sastanka sa domaćinima saopćeno da će Beograd uskoro na Pale dopremiti deset tenkova radi – kako je objašnjeno – remonta. To što remonti tenkova nikada ranije nisu rađeni na Palama – pa šta?! Ko je prije 20 godina čuo za Elona Muska i njegovog “teslu”, a danas ga kompletna svjetska auto-industrija doživljava kao ozbiljan izazov? To što niko nikad nije čuo da su se na Palama ikada remontovale “banane”, još uvijek ne znači da odgovorni na vlasti u bh. prijestolnici nisu – majmuni.

Prethodna informacija nije izazvala nikakvu reakciju vlasti u Sarajevu. A nisu ni slične, poput izjave srbijanskog ministra Ivice Dačića koji je prije nekoliko dana izjavio: “Jesu li otklonjeni problemi zbog kojih su izbili ratovi na Balkanu? Nisu. Ovo je samo intermeco između nekih novih sukoba, ne zbog Srba, već zbog neriješenih pitanja na Balkanu.” Za rješavanje “neriješenih pitanja na Balkanu”, vjeruje Dačić, neće biti potrebna naliv-pera i olovke, pa zato valjda na remont na Pale neće biti poslata sredstva za pisanje.

Međutim, dok vlasti u Sarajevu spavaju snom pravednika, ono što rade srbijanske vlasti u Beogradu i Milorad Dodik u Republici Srpskoj privuklo je pažnju američke administracije. Zato je američki Kongres usvojio zakon kojim je Ministarstvo odbrane obavezano da 2018. godine obavi “analizu i procjenu sigurnosne suradnje svih država zapadnog Balkana sa Rusijom, uključujući i listu naoružanja, odbramebenih sistema i vojne tehnologije vrijedne milion ili više dolara, koje je dobila ili kupila bilo koja država zapadnog Balkana od 2012. godine; opis učešća vojnih snaga u treninzima i vježbama sa Rusijom u istom periodu, kao i opis ugovora o saradnji u koje su ušle zemlje regiona sa Rusijom.” Kako prenose američki mediji, za izradu izvještaja zadužen je američki ministar odbrane James Mattis.

Navodne donacije, te kupovina oružja iz Rusije nisu jedini razlozi zabrinutosti Washingtona za klizanje regiona u stanje sve većih izazova miru. Obavještajnim zajednicama zapadnih zemalja, ne samo američkoj, pažnju su privukle informacije koje ukazuju na Dodikovu strategiju transformacije entitetske policije Republike Srpske koja po svojoj brojnosti, naoružanju, opremi i proširivanju nadležnosti sve više postaje vojna sila. Procjene dostupne ovim zajednicama ukazuju da urgentna mobilizacijska moć Dodikovih vlasti danas može da računa na blizu 20.000 dobro naoružanih i opremljenih vojnika, sa temeljem koji sačinjavaju pripadnici redovnog sastava Ministarstva policije Republike Srpske (oko 5.500 pripadnika), aktivni i bivši pripadnici Vojske BiH i drugih državnih organa (oko 5.000), te odabrani dobrovoljci iz Republike Srpske i Srbije (oko 5.000), kao i pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice, Jedinice za podršku, Sudske policije, zatvorske straže… Za regrutiranje dobrovoljaca veliki potencijal postoji u velikom broju režimu odanih zaštitarskih agencija, kao i srpskih i proruskih kleronacionalističkih i ekstremističkih organizacija i grupa koje djeluju u Republici Srpskoj i Srbiji. Procjenjuje se da ih ima oko 70, predstavljaju se kao nevladine organizacije koje promoviraju srpski, panslavenski i proruski kleronacionalizam i neofašizam, a mogu se svrstati u četiri grupe:

1) tradicionalni četnički pokreti (razgranate ravnogorske organizacije, poput “SNP 1389”, “Izbor je naš”…)

2) ekstremno klero-nacionalističke i neonacističke grupe (njih osam, među kojima su Otačastveni pokret “Obraz”, “Krv i čat-divizija Srbija”, “Nacionalisti”…)

3) veteranske i militantne grupe (“Sloga”, Veterani Republike Srpske”, Kosovski front”, Udruženje vojno-rodoljubivih klubova “Steg” Moskva-Beograd…)

4) kulturne, političke i medijske srpske i srpsko-ruske organizacije, pokreti i fondacije (njih 28, među kojima su Ruski kulturni centar “Ruski mir”, Društvo srpsko-ruskog prijateljstva “Roman Mališev” Pale, Udruženje “Srpsko-ruski most” Istočno Sarajevo, Srpsko-ruska zajednica “Zavet” Bijeljina…).

Zapadne obavještajne službe vjeruju da imaju dovoljno dokaza da pripadnici ruskih službi sigurnosti već godinama djeluju instruktivno na teritoriji Republike Srpske. Njihovu pažnju privukla je i informacija da je još uoči izbora 2014. godine u Banja Luci boravilo oko 90 bivših i aktivnih ruskih specijalaca FSB-a, ruske Federalne službe bezbjednosti, koji su smješteni u jednom policijskom kampu u blizini Banja Luke. Došli su iz Srbije u vozilima MUP-a Republike Srpske, a medijima je objašnjeno da se radi o ruskim umjetnicima, takozvanim “donskim kozacima”…

Analogije nisu uvijek najmudriji izvor za donošenje zaključaka. To važi i za analogije između nekadašnjih “banana” i današnjih tenkova na remontu, nekadašnje bliske suradnje Bobana i Karadžića i današnje Čovića i Dodika, nekadašnjeg Izetbegovića i današnjeg Izetbegovića… No, jedini gluplji izbor bio bi potpuno ignororanje tako očitih analogija. U Evropi kažu: “Ako hoda kao patka, kvače kao patka, izgleda kao patka – onda je to patka!” A u Sarajevu kao da kažu: “Ako sve izgleda kao uoči 1992. godine, ako miriše na 1992. godinu, ako se susjedi pripremaju kao za 1992. godinu – onda je to 2018. godina!”