Rat se mogao izbjeći da nije bilo Sarajevskog atentata
Povezani članci
- Novo-Četnički Geologizam
- AUDICIJA ZA BALET KAIRA U BEOGRADU
- Polemike: Milovan Đilas – Negator crnogorske nacije
- Antifašističko nasleđe bosanskih Muslimana: Knjiga koja razbija stereotipe o Drugom svetskom ratu
- Mogu li ekonomisti da predviđaju budućnost?
- Beograd: Sloboda za “Simine četnike” zbog nedostatka dokaza
U slučaju izbora Albanca za gradonačelnika sjeverne Mitrovice, to će dodatno opteretiti odnose na sjeveru Kosova i ugroziti primjenu Briselskog sporazuma. Beograd bi izgubio kredibilitet i obraz pred sopstvenom javnošću, kaže za Radio Slobodna Evropa Franc Lotar Altman (Franz Lothar Altmann), nekadašnji direktor balkanskog ogranka Instituta za međunarodna i bezbjednosna pitanja iz Berlina.
On se slaže sa ocjenom historičara Kristofera Klarka da su velike sile mogle da izbjegnu Prvi svjetski rat da nije bilo Sarajevskog atentata.
Altman smatra da je pretjerena ocjena ruskog ambasadora u Beogradu Čepurina da je Balkan i dalje nestabilan i da postoji potencijal za sukobe.
„Mogući su lokalni sukobi, kao što se desilo nedavno na sjeveru Kosova. Takođe, postoje tenzije u Makedoniji između Makedonaca i Albanaca, zatim u Bosni i Hercegovini. Međutim, ne vjerujem da to može voditi sukobima čitavih naroda, već samo incidentima na lokalnih razmjera“, ističe Altman.
RSE: Kakav se ishod može očekivati nakon ponavljanja izbora u nedjelju na tri biračka mjesta u sjevernoj Mitrovici. Da li će biti otežana primjena Briselskog sporazuma, ako zbog niske izlaznosti Srba za gradonačelnika bude izabran Albanac.
Altman: Sasvim je jasno da će u slučaju izbora Albanca to dodatno opteretiti odnose na sjeveru Kosova i ugrozilo bi primjenu Briselskog sporazuma. Beograd bi izgubio kredibilitet i obraz pred sopstvenom javnošću. Stoga vjerujem da će vlasti u Srbiji nastojati da ubjede Srbe da izađu na izbore. Ukoliko Albanac bude izabran za gradonačelnika sjeverne Mitrovice to će sigurno izazvati nemire i ruski ambasador je vjerovatno bio u pravu samo u ovom slučaju kada je rekao da na Balkanu i dalje postoji potencijal za sukobe. Zato je veoma važno da ovoga puta Euleks i kosovska policija u mnogo većem broju omoguće glasanje onima koji to žele.
RSE: Kako komentarišete tvrdnje da iza incidenata u prvom krugu u sjevernom djelu Mitrovice stoji Srbija. To smatraju čak i pojedini analitičari u Beogradu, poput Dušana Janjića. Navodno, kada je uvidio da je izlaznost Srba veoma niska i da bi Albanci mogli da preuzmu vlast, Beograd je odlučio da izazove sukobe kako bi se poništili izbori i dobio još jednu šansu da ubedi Srbe da masovnije izađu na birališta u drugom krugu. Postavlja se pitanja kako niko nije sprečio ekstremiste iz Srbije da uđu na Kosovo.
Altman:Kao što znate, veoma je lako preći granicu Srbije i Kosova alternativnim putevima. Takođe, i u Srbiji i na sjeveru Kosova djeluju radikalni elementi koji se protive bilo kakvom sporazumu Beograda i Prištine i normalizaciji odnosa. I u samom Beogradu postoje političari koji se protive dijalogu u Briselu i insistiraju da je Kosovo i dalje dio Srbije. Zvanični Beograd je ohrabrivao izlazak Srba na izbore i nema indicija da igra dvostruku igru. Tačno je da vlastima u Srbiji odgovarao veliki odziv Srba u prvom krugu 3. novembra, ali mislim da je previše nategnuta tvrdnja da su odlučile da izazovu incidente kada su vidjele da je malo Srba glasalo, da bi u drugom krugu pokušale da ih animiraju. To bi bio veoma rizičan poduhvat za Beograd jer mu je stalo do dobre reputacije kako bi započeo pregovore sa Evropskom unijom.
RSE: O pomenutoj izjavi ruskog ambasadora u Beogradu Čepurina da je Balkan i dalje nestabilan, da postoji potencijal za sukobe. Izjavio je i da se granice i dalje preispituju. Poslije je to dematovao, tvrdeći da su njegov stav o granicama novinari pogrešno prenijeli. Ne ulazeći u vjerodostojnost njegove izjave o granicama, da li postoji rizik od njihovih daljih promjena ili su one, kada je riječ pre svega o Srbiji i Kosovo, zacementirane Briselskim sporazumom.
Altman:Mislim da je ruski ambasador donekle pretjerao u ocjenama. Tačno je da Balkan još nije stabilan. Mogući su lokalni sukobi, kao što se desilo nedavno na sjeveru Kosova. Takođe, postoje tenzije u Makedoniji između Makedonaca i Albanaca, zatim u Bosni i Hercegovini. Međutim, ne vjerujem da to može voditi sukobima čitavih naroda, već samo incidentima na lokalnom nivou.
Kada je riječ o granicama, neće biti njihovih promjena u doglednoj budućnosti, prije svega zbog opasnosti od lančane reakcije, odnosno prelivanja takve prakse sa jedne krizne tačke na drugu. Srbija nije spremna da se odrekne Preševske doline, kao što ni Kosovo ne želi da se odrekne sjevernog djela. Jedina opcija je primjena Briselskog sporazuma, čime se između ostalog spriječava promjena granica između Srbije i Kosova. Time se automatski isključuje mogućnost i promjena granica u Bosni i Hercegovini i u Makedoniji.
RSE: Ruski ambasador je takođe istakao da postoji tendencija ka reviziji historije, da se dovede u pitanje oslobodilački karakter balkanskih ratova 1912-3. S tim u vezi su i kontroverze oko Sarajevskog atentata. Da li je Gavrilo Princip bio revolucionar ili terorista? Da li je ubistvo Franca Ferdinanda bio samo okidač za rat, odnosno da bi se za njega lako našao i drugi povod, ili bi se, kako tvrde historičari poput Kristofera Klarka, do tada najkrvaviji sukob u historiji mogao izbjeći da nije bilo pomenutog atentata?
Altman:Očigledno je da je Klarkova knjiga „Mjesečari: Kako je Evropa krenula u rat 1914“ razgnjevila mnoge u Srbiji. I Tomislav Nikolić je kritikovao Klarkovu kao i tvrdnje ostalih da Njemačka nije jedini krivac za izbijanje Prvog svjetskog rata, odnosno da i Srbija snosi dio odgovornosti. U Srbiji i Rusiji se rezolutno odbacuje ovo novo viđenje historije po kome je sarajevski atentat bio okidač za početak rata, koji Austrougarska i Njemačka nisu željeli.
Smatram da je tačna Klarkova teza da političari velikih sila nisu očekivali uoči Prvog svjetskog rata da će izbiti sukob takvih razmjera, odnosno da ga nisu željeli ali da su u njega uvučeni sarajevskim atentatom. Bila je to postepena eskalacija sukoba, koju na kraju nisu spriječile velike sile, ni na Zapadu niti na Istoku.
Klark tvrdi da je Rusija prva mobilisala trupe, a ne Njemačka i Austrougarska, nasuprot uvreženom stavu da su se Beč i Berlin odranije pripremali za rat.
RSE: To implicira da Prvi svjetski rat ne bi izbio da nije bilo sarajevskog atentata.
Altman:Da, slažem se sa Klarkovim stavom, odnosno da se Austrougarska i Njemačka nisu unaprijed pripremale za rat. Taj argument treba uzeti u obzir u debati ko je zaista želio ovaj sukob. Dakle, sarajevski atentat je bio okidač, nakon čega je uslijedio nesrećan slijed događaja koji je vodio izbijanju rata.
RSE: Međutim, ako se osvrnemo na period od ujedninjenja Njemačke 1871, zatim trke u naoružanju koju je podstakla, prije svega modernizaciju ratne mornarice, zatim krize poput marokanske, aneksione i ostale – sve je vodilo ka ratu, tako da se postavlja pitanje kako je mogao da se izbjegne, odnosno i da nije bilo Sarajevskog atentata, našao bi se neki drugi povod.
Altman:Kao što Klark ističe, rat je mogao da se izbjegne, ali političari na svim stranama nisu bili svjesni da njihovi potezi mogu dovesti do rata. Usred tih tenzija izvršen je Sarajevski atentat, nakon čega su se postojeće tenzije zaoštrile i dovele do rata.
RSE: Da li ove historijske rasprave mogu da pojačaju aktuelne tenzije na Balkanu. Na primjer, Dan primirja u ponedjeljak je slavljen samo u Srbiji a ne i u drugim državama bivše Jugoslavije.
Altman:Ne mislim. Doduše Tomislav Nikolić je u autorskom tekstu tom prigodom ukazao na historijske kontroverze, ali ne vjerujem da će to igrati ulogu u raspravi predstavnika različitih naroda o aktuelnim pitanjima, odnosno neće pojačati tenzije na Balkanu.
RSE: Međutim, kako se približava stota godišnjica Sarajevskog atentata i izbijanja Prvog svjetskog rata, sve je zaoštrenija debata čak i oko mjesta centralne ceremonije. U Srbiji smatraju da ne treba da se održe u glavnom gradu BiH, jer je Prvi svjetski rat počeo napadom Austrougarske na nju.
Altman: Postoji izvjesna opasnost. Intenziviraće se debata ko je odgovoran za izbijanje Prvog svjetskog rata, da li su to samo Austrougarska i Njemačka. Međutim, ne vjerujem da će to pojačati tenzije na samom Balkanu. Mislim da su građani na tim prostorima zasićeni raspravama o ratovima tokom 1990-ih, a da ne govorimo o prethodnim sukobima. Dakle, ne očekujem da će pomenuta rasprava o Prvom svjetskom ratu dodatno zaoštriti još uvek opterećene odnose balkanskih zemalja.