Brankica Stanković govorila je dok je Srbija šutjela

Povezani članci

• Učenici gimnazije u Beogradu sakupljaju smeće kako bi platili troškove mature
• Tajne depeše II
• Film “General Diković i 37. brigada na Kosovu”
• Slobodan Dukić: A. S. u raljama idiotskog zakona
• Hygin Delimat u Institutu za umetničku igru
• Bilježnica Robija K.: Sloboda govora

Zemunski klan je želi mrtvu, a Grobari su ritualno izboli njezinu lutku. Brankica Stanković, autorica kultnog ‘Insajdera’, već više od četiri godine ne izlazi bez pratnje. Kako je preživjela otkrila je Dragi Hedlu

Autor: Drago Hedl

Otrovna si kao zmija, proći ćeš ko Ćuruvija, kurvo Brankice”, urlali su pobješnjeli navijači beogradskog Partizana na utakmici svoga kluba protiv ekipe ukrajinskog Šahtara sredinom prosinca 2009. godine. Divljali su po tribinama i nogama šutirali napuhanu gumenu lutku, kupljenu u nekom sex shopu. Udarali su je nogama u glavu, da bi je na kraju ritualno nabili na kolac, pa ponovno, još glasnije, nastavili urlati: “Otrovna si kao zmija, proći ćeš ko Ćuruvija, kurvo Brankice”.

Navijačko iživljavanje bilo je usmjereno protiv Brankice Stanković (1975.), novinarke beogradske Televizije B92, nakon nekoliko emisija kultne dokumentarne serije “Insajder” u kojoj je razotkrila kriminalne navijačke skupine koje su tih godina žarile i palile (čak i doslovno) srbijanskom prijestolnicom. Prijetnja da će proći kao Ćuruvija odnosila se na brutalno ubijenog novinara Slavka Ćuruviju, urednika Nedeljnog telegrafa.

Prva prijetnja

Kao naručilac njegove likvidacije spominjala se Mira Marković, supruga nekadašnjeg srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića, koji je umro u Haagu prije nego što ga je Sud uspio osuditi za ratne zločine. Ćuruvija je ubijen sa 17 hitaca dok je ulazio u zgradu u središtu Beograda, gdje je stanovao, a ubojice ni do danas nisu pronađene.

Jedanaest dana prije huliganskih prijetnji beogradskoj novinarki, koje su u koru izvikivali na stadionu Partizana, Brankica Stanković pozvana je 5. prosinca 2009. da se javi u Upravu kriminalističke policije MUP-a Srbije. Dva dana prije toga emitirana je prva emisija iz serijala “(Ne)moć države” o kriminalnim navijačkim skupinama. Objavljena su imena i fotografije najekstremnijih među njima, fotografije vođa razbojničkih gangova koji su širili strah beogradskim ulicama. Neposredan povod da se Brankica Stanković uhvati ukoštac s tom vrućom temom od koje su, poput mačka oko vruće kaše, obigravali mnogi novinari bojeći se u nju zagristi, bilo je ubojstvo 28-godišnjeg francuskog navijača Bricea Tatona. Njega su, samo zato što je bio stranac i nosio majicu nogometnog kluba Tolouse, za koji je navijao i koji se, sredinom rujna 2009. u Beogradu sastao s Partizanom, nasmrt, u najstrožem središtu grada, na Obilićevu vencu, pretukli i iscipelarili navijači beogradskog kluba.

“Rođena sam u Beogradu i poslije tog slučaja bilo me sram živjeti u tom gradu. Divljaci i kriminalci zaštićeni su zato što to jesu”, rekla je beogradska novinarka sama sebi i odlučila istražiti vruću temu od koje su svi bježali. No, već nakon prve emisije iz tog serijala “Insajdera” pozvana je u policiju.

– Brankice, od danas vaš život više neće biti isti – rekao joj je Rodoljub Milović, načelnik uprave kriminalističke policije Srbije, kada je te subote 5. prosinca stigla u njegov ured. Šokiranoj novinarki priopćio je kako policija ima vrlo ozbiljne indicije da se priprema njena likvidacija i da su sigurnosne procjene takve da je jedino rješenje danonoćno policijsko osiguranje kako bi se onemogućilo njeno ubojstvo. Novinarki se krv sledila u žilama, što zbog činjenice da joj je glava u torbi, što zbog spoznaje da će joj za vratom dahtati policija. Nije mogla zamisliti kako obavljati svoj novinarski posao a da je u stopu, kamo god da krene, poput sjenke od koje se nemoguće odvojiti, prate policajci u civilu, da je – umjesto da sama kao dotad, slobodno vozi svoj automobil, kamo god poželi – oni ubuduće prevoze u blindiranim kolima, neprekidno držeći ruke tik do pištolja. Nakon prvotnog stresa pokušala je uvjeriti šefa beogradske policije da joj zaštita nije potrebna, da su prijetnje shvaćene možda previše ozbiljno i da su zastrašujuće poruke upućene putem društvenih mreža, nakon prve emisije “Insajdera”, vjerojatno više izraz zastrašivanja i želje da se unese nemir u njen život, nego nečija stvarna nakana da ih i ostvari. A poruke nisu bile nimalo bezazlene: “Kurvetino, zaklat ćemo te, nemoj da se miješaš među navijače, završit ćeš mrtva, pazi se mraka, silovat ćemo te, droljo jedna.” Ili: “Dva, tri noža u stomaku stoje, Radovi se navijači nikoga ne boje.” Ili: “Brankice, zabit ću ti baklju u nozdrvu, pofuknjačo jedna neotesana.” Na Facebooku su objavili i njenu osmrtnicu s porukom da si po želji izabere mrtvački lijes.

Atentat na Đinđića

Šef policije, međutim, bio je neumoljiv.

– Mnogo je onih koji ovaj trenutak, kada ti huligani prijete, vide kao savršenu priliku da ti se osvete i tako dovedu do privida da su to uradili huligani – rekao joj je, znajući o čemu govori. U šest godina koliko se emitirao “Insajder” Brankica Stanković razotkrila je i objavila mnoge dotad nepoznate detalje o ubojstvu srbijanskog premijera Zorana Đinđića i zavjeri koja je tome prethodila. Zamjerila se tajnim službama i obavještajnom podzemlju, političarima umiješanima u korupcijske afere, razotkrila je nogometnu, pravosudnu i građevinsku mafiju, istraživala zloupotrebe ljudi na vlasti u kojekakvim privatizacijskim mućkama… Njenih neprijatelja bilo je napretek i svi su oni shvatili da javno upućene prijetnje navijača divljaka na stadionu i društvenim mrežama mogu predstavljati idealan trenutak za obračun s novinarkom, a da sve sumnje padnu na nogometne huligane. Takva saznanja i procjene imala je i policija i zato su, kao jedinu mogućnost da spriječe najgore, odlučili danonoćno štititi poznatu novinarku.

(…)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg